Malezija se bori kako bi zaštitila svoju imovinu dok potomci posljednjeg sultana udaljene filipinske regije Sulu žele provesti arbitražnu presudu od 15 milijardi dolara u sporu oko ugovora o zemljištu iz kolonijalnog doba, izvještava Reuters.
Godine 1878. dva evropska kolonista potpisala su ugovor sa sultanom o korištenju njegovog teritorija u današnjoj Maleziji – sporazum koji je nezavisna Malezija poštovala do 2013., plaćajući monarhovim potomcima oko 1000 dolara godišnje. Sada, 144 godine kasnije nakon prvobitnog dogovora, Malezija je na udaru druge najveće arbitražne presude u historiji zbog zaustavljanja plaćanja nakon krvavog upada pristaša nasljednika sultana Mohammeda Jamalul Alama u kojem je ubijeno više od 50 ljudi. “To je fascinantan i neobičan slučaj”, rekao je advokat Paul Cohen, glavni advokat sultanovih nasljednika iz britanske advokatske firme 4-5 Gray’s Inn Square.
Godinama je Malezija uglavnom odbacivala tužbe, ali u julu je dvjema podružnicama državne energetske kompanije Petronas sa sjedištem u Luksemburgu uručena obavijest o zapljeni radi izvršenja nagrade koju su nasljednici dobili u februaru. Arbitražna presuda u Francuskoj uslijedila je nakon osmogodišnjeg pravnog napora nasljednika i 20 miliona dolara prikupljenih sredstava za njih od neidentificiranih ulagača treće strane, prema intervjuima s glavnim osobama u slučaju i pravnim dokumentima u koje je Reuters imao uvid. Malezija nije sudjelovala niti priznala arbitražu – dopuštajući nasljednicima da iznesu svoj slučaj bez pobijanja – unatoč upozorenjima da bi bilo opasno ignorisati proces.
Tužitelji, uključujući i neke penzionere, filipinski su građani srednje klase, što je daleko od njihovih kraljevskih predaka sultanata Sulu koji se nekoć protezao na šumovitim otocima na jugu Filipina i dijelovima otoka Borneo. Nasljednici tvrde da je ugovor iz 19. vijeka bio komercijalni najam, zbog čega su se odlučili na arbitražu. Također su tražili kompenzaciju za goleme rezerve energije koje su u međuvremenu otkrivene na teritoriju kojeg su se odrekli u malezijskoj državi Sabah na Borneu.
Malezija to osporava tvrdnjama da je sultanat prepustio suverenitet i da je arbitraža nelegitimna. “Arbitraža je sofisticirana fikcija, prikrivena kao pravni proces”, rekla je Uria Menendez, španska advokatska firma koja zastupa Maleziju u ovom slučaju. Malezija u Francuskoj ulaže žalbu – proces koji bi mogao potrajati godinama – ali odluka ostaje globalno provediva prema Konvenciji UN-a o arbitraži.
‘Najsiromašniji sultan’
Malezija je poštovala dogovor iz kolonijalnog doba do 2013., kada su pristaše pokojnog Jamalula Kirama III., koji je tvrdio da je zakoniti sultan od Sulua, pokušale povratiti Sabah.
Sukobi su izbili kada je oko 200 navijača stiglo čamcima s Filipina i trajali su gotovo mjesec dana.
Kiram, koji je tvrdio da je “najsiromašniji sultan na svijetu”, nije bio jedan od sudski priznatih nasljednika koji su primali isplate iz Malezije. Sve do upada, malezijska ambasada u Manili svake je godine podnositeljima zahtjeva ispisala ček za “cesijski novac”, prema čekovima i korespondenciji ambasade nasljednicima, a koje su Reutersu podijelili advokati nasljednika.
Tadašnji premijer Malezije, Najib Razak, rekao je Reutersu da je zaustavio isplate zbog bijesa javnosti zbog upada i prvi puta javno priznao razlog. “Osjećao sam da je moja dužnost i odgovornost zaštititi suverenitet Sabaha i naroda Sabaha”, rekao je, dodajući da nije očekivao odmazdu.
Tužitelji su preko svojih advokata odbili intervju. Cohen, advokat nasljednika, prvi put je čuo za njihove tvrdnje od stručnjaka za naftu i plin kojeg je unakrsno ispitao 2014. u nepovezanom slučaju. Znajući da nemaju financijskih sredstava, Cohen je 2016. angažirao Therium, britansku kompaniju koja je financirala pravne radnje prikupljanjem novca od institucionalnih ulagača, uključujući državni fond. Therium je proveo devet rundi financiranja slučaja, tokom kojih su ulagači treće strane opetovano procjenjivali njegovu vrijednost, rekla je Elisabeth Mason, glavna advokatica tužitelja s 4-5 Gray’s Inn Squarea. Slučaj je koštao preko 20 miliona dolara, uključujući advokate i istraživače u osam jurisdikcija, rekla je. “Ulagači ne ulažu olako u takve stvari”, rekla je.
Therium je objavio da će nastaviti financirati napore za provedbu nagrade, ali je odbio iznijeti detalje.
‘Apsurdno i smiješno’
Nasljednici su obavijestili o svojoj namjeri da pokrenu arbitražu 2017. u Španiji i isprva su tražili 32,2 milijarde dolara odštete.
Prvi odgovor Malezije stigao je 2019. kada je tadašnji državni odvjetnik Tommy Thomas ponudio nastavak godišnjih plaćanja i plaćanje 48.000 ringgita (10.800 dolara) zaostalih plaćanja i kamata ako se arbitraža povuče. Thomas je vjerovao da su zahtjevi “apsurdni i smiješni”, ali je dao ponudu nakon što su mu kolege savjetovali da je “opasno” zanemariti arbitražu jer bi inozemna imovina Malezije mogla biti ugrožena, napisao je u memoarima iz 2021. Nasljednici su odbili Thomasovu ponudu i arbitraža se nastavila bez sudjelovanja Malezije.
Malezija je prošle godine uspješno osporila imenovanje Gonzala Stampe kao jedinog arbitra na španskom sudu. No, Stampa je u svojoj izjavi o odluci tvrdio da sudovi nemaju nadležnost nad arbitražom, te je slučaj preselio u Francusku kako bi donio presudu – radnje za koje Malezija tvrdi da su bile nezakonite. Stampa se sada suočava s kaznenim postupkom u Španiji nakon prijave koju je podnijela Malezija. Odbio je komentirati za Reuters.
Odbacivanjem arbitraže, Malezija je ograničena na raspravljanje o proceduralnoj valjanosti, a ne na pokretanje slučaja protiv potraživanja nasljednika, rekao je N. Jansen Calamita, voditelj investicijskog prava i politike na Nacionalnom univerzitetu u Singapuru. “Bila je to riskantna strategija i na kraju, mislim da im nije dobro poslužila”, rekao je.
