Sjeverna Koreja u svojim vodama iskopava pijesak i kršeći sankcije Ujedinjenih nacija, zarađuje milione dolara od njegove prodaje.
Analitičari Lukas Kuo i Loren Sung primijetili su prije godinu više od 100 brodova u vodama kod luke Haedžu u Sjevernoj Koreji, prenosi CNN.
U okviru svog rada za vašingtonski Centar za unapređene odbrambene studije, neprofitnu organizaciju koja analizira sigurnosna pitanja, dvoje analitičara prate saobraćaj u vodama Sjeverne Koreje i sjeveroistočne Azije.
Povod za njihov rad su navodi da Pjongjang prodaje ugalj i drugu vrijednu robu, nekad i u veoma velikim količinama na otvorenom moru, kako bi izbjegao carinu koja mora primijeniti sankcije UN-a prema Sjevernoj Koreji.
Umjesto da prebace robu u luku prije trgovine, Sjevernokorejci navodno prebacuju robu sa jednog broda na drugi i prikrivaju njeno porijeklo.
Ovakvi "transferi" sa broda na brod mogu, zavisno od toga šta se prodaje, donijeti desetine miliona dolara režimu Kim Jong-una kojem nedostaje gotovina.
Takvi transferi su brzi i diskretni i u njima učestvuje obično najviše nekoliko brodova.
Ali Sung i Kuo su vidjeli na desetine brodova koji misteriozno plove ka Sjevernoj Koreji i otkrili masovnu operaciju navodno vrijednu više miliona dolara u kojoj je učestvovalo 279 brodova koji su zaobišli sankcije UN-a.
Brodovi nisu nosili oružje, drogu, novac, a ni ugalj, najprofitabilniji izvozni proizvod Pjogjanga, već su korišteni za iskopavanje i transport pijeska.
To možda djeluje bezazleno, ali Sjevernoj Koreji je zabranjeno da izvozi zemlju i kamenje, pa i pijesak.
Uprkos tome, Sjeverna Koreja je prošle godine zaradila najmanje 22 miliona dolara od izvoza pijeska, rekli su istražitelji UN-a u izvještaju iz aprila.
Oni tvrde da je Pjongjang uputio u inozemstvo milion tona pijeska od maja do decembra prošle godine.
Kuo i Sung su, kako kažu, sedmicama pratili brodove dok nisu primijetili obrazac: svi brodovi u sjevernokorejskim vodama imali su veze sa Kinom, neki su nosili kineske zastave, drugi imali kineska imena.
Dvoje istraživača posegli su i za satelitskim snimcima koji su pokazali oblake pijeska pod desetinama bagera i kopača, što je, tvrde, dokaz da se u sjevernokorejskim vodama masovno izvlači pijesak sa dna.
Sung je analizirala prodaju i iskopavanja pijeska od početka 90-tih godina do danas u Sjevernoj Koreji koje pokazuju da ovo nije ništa novo. Sjeverna Koreja je uvijek izvozila pijesak u mnoge susjedne zemlje, a sada to nastoji da čini "ispod radara".
Moderna civilizacija izgrađena je na različitim tipovima pijeska koji je ključan sastavni dio betona, stakla čak i procesora za elektronske uređaje. Godišnje, čovječanstvo potroši 50 milijardi tona pijeska, više od bilo kojeg prirodnog resursa osim vode.
Dok je pustinjski pijesak previše gladak za upotrebu u građevini jer nema dobro vezivno svojstvo, riječni pijesak je obično najbolji za proizvodnju cementa. Dobar je i pijesak sa dna okeana, ali mora biti očišćen i desaliniziran prije upotrebe.
Sjeverna Koreja godinama je prodavala pijesak Južnoj Koreji, a samo 2008. zaradila je više od 73 miliona dolara. Trgovina je potom obustavljena.
Kina kao najveći svjetski potrošač pijeska, upotrijebila je tokom ekspanzije izgradnje, od 2011. do 2013. više pijeska nego SAD u cijelom 20. stoljeću, a i dalje ga koristi više nego ostatak svijeta zajedno.
Peking je uvijek negirao optužbe za kršenje sankcija Sjevernoj Koreji.
Međutim, postoji i mogućnost da je Pjongjang manje zainteresiran za sam pijesak, a više za produbljavanje ili proširenje luke Haegu.
Moguće je da je Sjeverna Koreja angažirala kompaniju sa flotom brodova iz Kine za iskopavanje kojoj zauzvrat plaća pijeskom.
