Oni koji ubuduće negiraju genocid u Srebrenici, veličaju i kunu se u pravosnažno osuđene koljače i krvnike koje još nazivamo i ratnim zločincima trebali bi završiti u zatvoru.
Koliko će ih ležati i iza rešetaka imati priliku da dobro razmisle o svojoj budućnosti ali i o zločinima koje pokušava negirati, odlučivat će tradicionalno traljavo Tužilaštvo BiH.
Prvi koji bi se mogao naći na optuženičkoj klupi svakako je Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a i član Predsjedništva BiH. Već nekoliko minuta nakon što je Valentin Inzko, visoki predstanvik u BiH objavio odluku kojom nameće dopune Krivičnog zakona BiH kojim se zabranjuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločina, Dodik je krenuo u brutalnu kampanju.
U ovom kontekstu zanimljivo je podsjetiti se na dijelove izvještaja koji je objavio Memorijalni centar u Potočarima.
U izvještaju pod nazivom "Izvještaj o negiranju genocida za 2021. godinu", precizno su pobrojane ličnosti, institucije i mediji koji su negirali genocid, na koji način i koliko puta. Na osnovu ovih podataka može se zaključiti kako izgleda prosječni negator genocida u Srebrenici, a sam prototip je upravo Milorad Dodik.
"Za svaki čin negiranja genocida u online bazu Memorijalnog centra su uneseni osnovni identifikacioni podaci (tačan citat; naslov, link i datum medijskog priloga), kao i tri osnovna elementa: akter, način negiranja i platforma, to jest odgovori na pitanja ko, gdje (kojim kanalima komunikacije) i kako negira genocid. Dalje, za svaki od ovih elemenata uneseni su atributi koji ih bliže određuju i daju detaljniji uvid u obrasce poricanja ili trijumfalističkog odnosa prema
genocidu koji su prisutni u javnom prostoru", navodi se u izvještaju.
Ističu, da su u izvještajnom periodu identificirana 234 čina negiranja genocida u javnom, to jest medijskom prostoru u BiH i regiji.
"Najviše ih se odigralo u Srbiji (142), u BiH (60, od čega 57 u entitetu RS) i Crnoj Gori (19), te 14 u svim ostalim državama i/ili sa neodređenom lokacijom", kaže se u izvještaju.
Potom se reda zanimljiva statistika:
"U izvještajnom periodu identificirana su ukupno 143 aktera koja su u javnom prostoru negirala genocid, od čega se u 132 slučaja radilo o fizičkim osobama, dok je kod ostalih 11 bilo u pitanju pravno lice ili grupa ljudi. Većina aktera locirana je u Srbiji (84), BiH (38, od čega 35 u entitetu Republika Srpska) i Crnoj Gori (12). Iz svih ostalih država, zabilježeno je ukupno 9 aktera. Od ukupnog broja osoba, velika većina aktera negiranja su muškarci (103), dok se u uzorku pojavljuje tek 10 žena, a u 19 slučajeva radi se o nepoznatim licima ili grupama ljudi.
Najviše je aktera iz oblasti politike (50), što uključuje političke stranke, te nekadašnje i sadašnje stranačke i javne zvaničnike/ce; slijede osobe koje rade u medijima i medijske organizacije (39), osobe i institucije iz oblasti obrazovanja i nauke (13), razni vidovi desničarski orijentisanog aktivizma (9), te oblast kulture i umjetnosti (6).
Zabrinjavajući je nalaz da je u 28 slučajeva osoba koja negira genocid bila zvaničnik/ca izvršne (16) ili zakonodavne (12) vlasti, većinom u Srbiji ili u entitetu Republika Srpska. Među osobama kojima je pružena javna platforma za negiranje genocida nalaze se i niz onih koji su imali direktne uloge u ratovima devedesetih, uključujući osobe koje su bile na političkim funkcijama (Momčilo Krajišnik, Nenad Kecmanović, Srđa Trifković), te one koji su komandovali ili učestvovali u formiranju i/ili dejstvima vojnih i paravojnih formacija na teritoriji BiH i Hrvatske (Veselin Šljivančanin, Milomir Savčić, Dragoslav Bokan, Nenad Stevandić, Rajko Vasić, Vojislav Šešelj), na čelu sa Ratkom Mladićem", piše u Izvještaju.
Nije teško pogoditi, da je Milorad Dodik na vrhu liste s najvećim brojm negiranja genocida.
"Među individualnim akterima, najčešće se kao negator genocida pojavljuje član Predsjedništva BiH Milorad Dodik (8), za kojim slijede predsjednik Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj (7) i Miodrag Linta, poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije i predsjednik udruženja Saveza Srba iz regiona (6). Iza njih, sa po 4 pojavljivanja, nalaze se Milivoje Ivanišević koji je učestvovao u odbrani Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića; Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih RS; Miloš Jovanović, predsjednik Demokratske stranke Srbije; Vojin Pavlović, predsjednik udruženja Istočna alternativa, te Goran Petronijević, koji je pred MKSJ zastupao Radovana Karadžića i Veselina Šljivančanina. Među akterima koji nisu fizičke osobe prednjače mediji, koji se ne pojavljuju samo kao platforme koje daju prostor negatorima genocida, već i kao akteri koji ga negiraju svojim sopstvenim “glasom”, kroz tvrdnje iznesene direktno od strane novinara/ki (27 slučajeva)", piše u izvještaju.
Negiranje užasnog genocida u Srebrenici te drugih ratnih zločina, jasno je, dobilo je i svoj propagandni krak koji čine odvratni srbijanski tabloidi, ali i javni emiteri kojima upravljali režimski tzv. novinari i urednici.
"Među 20 medija koji se najčešće pojavljuju u uzorku, čak su 4 medija u javnom vlasništvu - dva iz RS (javni emiter RTRS i novinska agencija Srna), jedan iz Srbije (agencija Tanjug), te portal Sputnik, medij u vlasništvu Ruske Federacije, lociran u Srbiji. Pored nabrojane dvije javne agencije, tu je i novinska agencija Beta, koja je u privatnom vlasništvu. Najzastupljeniji tip medija na ovoj listi su internetske stranice štampanih novinskih izdanja (11), za kojima slijede web portali (4), novinske agencije (3) i internetske stranice televizijskih kuća (2)", piše u izvještaju.
