U zimskim mjesecima ljudi na Aljasci sanjaju o svježim namirnicama – hrskavoj zelenoj salati i kupusu, slasnim narančama i drugom citrusnom voću. Zbog geografske izoliranosti, ali i loših meteoroloških uvjeta – snijeg je normalna pojava na Aljasci čak i u junu– dostava svježe hrane je otežana. Stoga, veliki broj njih ima šestomjesečne zalihe hrane.
Šestomjesečne zalihe hrane
Čak i u velikom gradu poput Anchoragea, u kojem živi oko 300 hiljada stanovnika, nije lako doći do svježe hrane poput voća i povrća. Prema statistici Vijeća za prehrambenu politiku Aljaske, ljudi se u najsjevernijoj državi SAD-a hrane s 95 posto hrane koja je proizvedena negdje drugdje.
Većina hrane doprema se autocestom iz Seattlea. Potom stavlja na brodove i distribuira po Aljasci. Svježe namirnice ubrane su nedozrele. I po sedmicu dana stoje u kontejnerima prije nego što dođu do polica lokalnih trgovina i krajnjeg korisnika.
Čak i ako na raspolaganju imate neograničena finansijska sredstva – jer cijene hrane su visoke – ne možete uvijek nabaviti ono što vam se jede. Niti su proizvodi onakvi kakve biste željeli.
Primjerice, avokado koji je tvrd kao kamen na dodir iznutra je crn i izgleda kao da je počeo truliti. Paradajz je vodenast i bez okusa. Dok špinat i kelj izgledaju uvenuto.
Ogromna količina stvari
Hrana se na Aljasci ne kupuje onako kako to čini dobar dio zapadnog svijeta. Dokazuje to i četveročlana porodica Lewis. Porodica koja živi na otočiću Keke na Aljasci.
Oni dvaput godišnje otputuju u glavni grad Aljaske, Juneau, kako bi obavili masovnu kupovinu dostatnu za njihovu porodicu. Ne samo da moraju unaprijed isplanirati sve potrebne namirnice – uglavnom suhu i konzerviranu hranu kojima će se prehraniti, nego i higijenske potrepštine, pa čak i poklone za rođendane i praznike.
Riječ je o ogromnoj količini stvari koje prenose na sve moguće načine – automobilima, trajektima, pa čak i manjim avionom.
Kako izgleda kupovina šestomjesečne zalihe hrane četveročlane porodice u Aljasci, pogledajte u videu porodice Lewis na YouTube kanalu.