U 2021. godini došlo je do suštinske promjene u britanskoj odbrambenoj i sigurnosnoj politici. Povećava se budžet za digitalnu tehnologiju, vještačku inteligenciju i cyber tehnologiju.
Opada novac za tradicionalniji hardware i broj trupa.
Sve to u vrijeme kada se ruske snage gomilaju na ukrajinskim granicama, Moskva zahtjeva povlačenje NATO-a iz nekih država članica, a Kina sve glasnije govori o ponovnom preuzimanju Tajvana - silom ako je potrebno, piše BBC na srpskom.
Mali, regionalni sukobi i dalje izbijaju širom svijeta.
Etiopija je u građanskom ratu, ukrajinski separatistički sukob ubio je više od četrnaest hiljada ljudi od 2014. godine, pobune u Siriji tinjaju, a grupa Islamska država bjesni dijelovima Afrike.
Ali kako izgleda budućnost ratovanja velikih sila i da li Zapad odgovara izazovima koji su pred nama?
Prvo, "buduće ratovanje" je već tu. Mnogi aspekti velikog sukoba između Zapada i recimo Rusije ili Kine već su razvijeni, uvježbani i raspoređeni. Rusija je 16. novembra izvršila raketnu probu u svemiru, uništivši jedan od svojih satelita. Kina je tokom ljeta sprovela testiranje naprednih hipersoničnih projektila, sposobnih da putuju mnogo puta većom brzinom od zvuka.
Ofanzivni cyber napadi, bilo da su razorni ili predatorski, postali su redovna svakodnevna pojava, nešto poznato kao "ratovanje ispod praga".
Michèle Flournoy je bila šefica politike Pentagona za američku strategiju za vrijeme mandata predsjednika Clintona i Obame. Ona vjeruje da je usredsređenost Zapada na Bliski istok u posljednje dvije decenije omogućila njegovim protivnicima da ih dosta sustignu u vojnom smislu.
"Mi smo zaista na strateškoj prekretnici u kojoj mi - SAD, Velika Britanija i naši saveznici - izlazimo iz dvadeset godina usredsređenosti na borbu protiv terorizma i pobune, ratova u Iraku i Afganistanu i podižemo pogled kako bismo shvatili da smo sada u veoma ozbiljnoj konkurenciji velikih sila", kaže ona.
Ona, naravno, misli na Rusiju i Kinu, koje su u Integrisanom pregledu britanske vlade opisane kao "akutna prijetnja" i dugoročni "strateški rival" Zapadu. "Dok smo bili fokusirani na širi Bliski istok", kaže ona.
Dodaje da su ove zemlje školovale na zapadnom načinu ratovanja. I počele su da masovno ulažu u čitav niz novih tehnologija.
Mnogo toga je usmjereno na cyber aktivnosti - remetilački napadi koji imaju za cilj podrivanje strukture zapadnog društva, uticaj na izbore, krađu osjetljivih podataka. Ovo je daleko ispod praga ratovanja i veliki dio toga se može poreći.
Ali šta ako sadašnje tenzije između Zapada i Rusije oko Ukrajine, recimo, ili između SAD i Kine oko Tajvana, prerastu u neprijateljstva?
Kako bi to izgledalo?
"Mislim da bi se ovo odigralo u veoma brzom okruženju koje se u velikoj mjeri oslanja na informacioni domen", kaže Maja Nuvens, viša naučna saradnica na Međunarodnom institutu za strateške studije (IISS), usredsređujući se na kinesko korištenje podataka za sticanje vojne prednosti.
Šta to znači, u praksi?
Pa, skoro prva stvar koja bi se desila u bilo kakvim neprijateljstvima bili bi masovni cyber napadi sa obje strane.
Bilo bi pokušaja da se "zaslijepe" drugi tako što bi se prekinule komunikacije, kao što su sateliti, ili čak presjecali vitalni podmorski kablovi koji prenose podatke. Pitala je Franca-Stefana Gadija, specijalistu za buduće ratovanje u IISS-u, šta bi ovo značilo za tebe i mene, ovdje na terenu.
Da li bi naši telefoni odjednom prestali da rade, benzinske pumpe ostale bez derivata, a distribucija hrane dospjela u stanje haosa?
"Po svoj prilici, da", kaže on.
"Zato što velike sile masovno ulažu ne samo u ofanzivne cyber sposobnosti već i u mogućnosti elektronskog ratovanja kojim mogu ometati satelite i srušiti komunikaciju. Dakle, ne samo vojska već i društva u cjelini biće glavna meta u budućem sukobu."
Najveća vojna opasnost ovdje je neplanirana eskalacija. Ako vaši sateliti ne komuniciraju i vaši planeri koji sjede u podzemnim komandnim bunkerima ne mogu da budu sigurni šta se dešava, onda je izuzetno teško kalibrisati sljedeći potez.
Maja Nuvens vjeruje da im to ostavlja izbor da odgovore na "minimalistički" ili "maksimalistički" način, što nosi inherentni rizik dalje eskalacije tenzija. Jedan faktor koji će vjerovatno igrati glavnu ulogu u budućem ratovanju je vještačka inteligencija.
Ona može značajno ubrzati donošenje odluka i skratiti vrijeme odgovora zapovjednicima, omogućavajući im da obrađuju informacije mnogo brže.
Ovdje SAD imaju kvalitativnu prednost u odnosu na svoje potencijalne protivnike i Michèle Flournoy vjeruje da se ovako mogu nadomjestiti nedostaci u sferama u kojima je Zapad brojčano nadjačan ogromnom veličinom kineske Narodnooslobodilačke armije.
"Jedan od načina da se povrati neka kvantitativna masa i da se zakomplikuje protivničko planiranje odbrane ili planiranje napada je uparivanje ljudi i mašina. Dakle, ako imate jednu platformu sa posadom koja može da kontroliše sto bespilotnih platformi, onda počinjete da ponovo uspostavljate tu kvantitativnu ravnotežu", kaže ona.
Ali postoji jedna oblast u kojoj Zapad opasno zaostaje iza Rusije i Kine.
To su hipersonične rakete - super-nabijeni projektili koji mogu da lete između pet i dvadeset sedam puta većom brzinom od brzine zvuka i nose ili konvencionalnu ili nuklearnu bojevu glavu.
Rusija je objavila uspješne testove svoje hipersonične krstareće rakete Zircon, proglašavajući da može da pobjedi bilo koju odbranu, bilo gdje u svijetu. Kineski Dong Feng 17, prvi put otkriven 2019. godine, nosi hipersonično klizno vozilo (HGV) koje može da manevriše kroz atmosferu sa gotovo nepredvidivom putanjom, što otežava presretanje.
Nedavni testovi američkih sistema, naprotiv, nisu dobro prošli.
Dolazak ovog oružja u kineski arsenal sada tjera Washington da dvaput razmisli o ulasku u rat da bi odbranio Tajvan ako Kina odluči da izvrši invaziju na njega.
Ipak, upravo sada, na početku 2022. godine, ruske snage koje se gomilaju na granici Ukrajine, dok svakako uključuju ofanzivne sposobnosti cyber i elektronskog ratovanja, uglavnom se sastoje od konvencionalnog hardwarea, kao što su tenkovi, oklopna vozila i trupe - ista vrsta hardwarea koji bi bio raspoređen ako bi Moskva odlučila da se vrati u baltičke države, na primjer.
Velika Britanija je donijela odluku da smanji svoje konvencionalne snage u korist ulaganja u novu tehnologiju.
Franz-Stefan Gadi, specijalista za buduće ratovanje, vjeruje da će ovo sigurno donijeti koristi za dvadeset godina, ali prije toga će postojati zabrinjavajući jaz.
"Mislim da ćemo imati veoma opasan period u narednih pet do deset godina kada će se desiti mnogo smanjenja broja zaposlenih. U isto vrijeme, mnoge od ovih novih tehnoloških sposobnosti neće biti dovoljno zrele da zaista imaju operativni uticaj", kaže on.
A ovih narednih pet do deset godina mogle bi da donesu neke od najopasnijih izazova sigurnosti Zapada.
Pa da li je sve to propast?
Prema mišljenju Michèle Flournoy, koja je provela godine upravo u srcu američke odbrambene politike - nije.
Ona vjeruje da su rješenje dvije stvari - bliske konsultacije i saradnja sa saveznicima i ulaganje na pravim mjestima.
"Ako spojimo svoje umove i zaista investiramo u prave tehnologije, prave koncepte i razvijamo ih brzo i široko, trebalo bi da budemo u stanju da sprečimo rat velikih sila. Trebalo bi da budemo u stanju da postignemo svoje ciljeve i da Indo-Pacifik, na primjer, zadržimo slobodnim, otvorenim i prosperitetnim u budućnosti", kaže ona.
