Tri stopera, tri jablana, operisana od ofanzive.
Bekovi, britke sablje, kojima kao da je klupskim pravilnikom zabranjeno da prelaze centar, što je možda čak i pozitivna stvar, posebno kad onog koji je desno prebace lijevo, pa navijači na tribinama čupaju kosu kod svakog pokušaja centaršuta ili prodora… Ni to nije dovoljno da se učvrsti odbrana, kao da na nju svake sedmice jurišaju Messi, Mbappe, Benzema i Ronaldo, pa su tu, naravno, dva defanzivna veznjaka pride, osigurača, pored kojih lucidni plejmejker, čiji je radijus kretanja ionako ravan prostoru koji „pokriva“ mašući rukama, djeluje neshvaćen, izgubljen u vremenu i prostoru.
Kao šlag na tortu, dolazi napad, opterećen fudbalerima koji su u startu limitirani ili teretom godina ili fizičkom konstitucijom koja im, jednostavno, ne daje eksplozivnost niti u tragovima… U tako raštimanom orkestru, onaj koji u jakim ekipama, po pravilu, obično pada u drugi plan (golman), ovdje je jedan od rijetkih pozitivnih primjera.
Međutim, čak je i Belmin Dizdarević više spletom (ne)sretnih okolnosti nego povjerenja struke, prigrabio „jedinicu“ i za sada je ne ispušta iz ruku.
Ovako bi nekako zagriženi bordo navijači mogli opisati nastupe njihovog omiljenog tima koji se ove sezone na premijerligaškim “pašnjacima“ pati kao rijetko kada. Niti milion eura, koliko je navodno ubrizgano u klub u prvim danima dolaska novog gazde Ismira Mirvića na čelo Fudbalskog kluba Sarajevo, nije pomoglo da se bordo mašina zahukta i napravi prodor prema vrhu Premijer lige Bosne i Hercegovine. Najnovije razočarenje stiglo je protiv prijedorskog Rudara kojeg je bordo tim za svoj 75. rođendan počastio bodom na Koševu (1:1) u 15. kolu.
Bodovni zaostatak za liderom već je dvocifreni (Zrinjski 33 boda, Sarajevo 22), pa su „Pitari“ sada na mukama – kako u ponedjeljak navijati za gradskog rivala protiv Zrinjskog i izbjeći još veći minus za Mostarcima, kad bi „kec“ na Grbavici značio da se Željezničar približio samo na bod zaostatka za Sarajevom?
Nije to jedini razlog nesanice na Koševu, koja traje još od drugog dijela prošle sezone, kada je Sarajevo prosulo 13 bodova prednosti i izgubilo titulu od banjalučkog Borca. Ako su se tada mogli „vaditi“ na režisere u liku ljudi u crnom, koji kao da su svirali po unaprijed zadatim notama i itekako doprinijeli gubitku titule, krivce ovosezonskog horora na treba tražiti dalje od Koševa. Pitanja je mnogo - ko je unutar klupskih struktura odlučio da klub ranga Sarajeva u sezonu uđe sa Butmira, gdje su kompletno obavljene takozvane pripreme, ko je dovodio jednako takozvana pojačanja, a puštao vodeće igrače, mahom bez odštete, u zamjenu za oproštaj dugova?
Finansijska oskudica je jedno, a odsustvo vizije, plana, strategije… sasvim druga stvar. Nedostatak novca, navodno iznevjerena obećanja bivšeg gazde, ne mogu biti izgovor za silne promašaje. Ako se sposobnost menadžmenta mjeri čekanjem da novac padne sa grane, da ga donese neko drugi, a oni samo rasporede po svom nahođenju, onda na atraktivne i dobro plaćene rukovodeće pozicije mogu komotno zasjesti i navijači koji su, uostalom, tu veoma blizu. Samo bi se, sa ne toliko udobnih stolica sa tribina, preselili u dobro zaštićenu koševsku ložu.
Mirvić je svojim prvim potezima definitivno kupio naklonost većine navijača. Injekcija od milion eura i rastanak sa ne toliko popularnom direktoricom, Mirviću su definitivno donijeli mnogo bodova. No, bodovni saldo igrača trenera Gorana Sablića mnogo je tanji, izvedbe na terenu još su gore, pa bi pitanje ko je i šta jeo svih ovih mjeseci, u kontekstu statusa stručnog štaba, moglo postati irelevantno. Rezultat diktira sve, a Sarajevo definitivno nije klub koji se u bh. okvirima može i smije zadovoljavati sporadičnim pobjedama. Ronaldo, Messi i Mbappe ipak zabijaju u nekim drugim ligama…
