Kada su prije nekoliko dana uhapšeni Ranko Debevec, sad već suspendirani predsjednik Suda Bosne i Hercegovine, zatim Osman Mehmedagić, bivši direktor Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, a potom i advokatica Vasvija Vidović, u javnosti BiH odmah su se pojavile informacije o tome da su ova hapšenja povezana s predmetom koji se pred Sudom BiH vodi protiv Milorada Dodika, da je riječ o „udaru na Bošnjake“, iako je Debevec primjerice Jevrej, a i uz ovaj slučaj se „zalijepila“ tvrdnja da je politički motiviran.
Prisluškivanje sudija za lični interes pod krinkom „zaštite države“
Jesu li ove tvrdnje zasnovane na nekim osnovanim sumnjama, imaju li oni što ih šire neke konkretne dokaze za to, za sada ni sa čim nije konkretno argumentirano. S druge strane, ono što se sinoć čulo i vidjelo u sudnici Suda BiH na ročištu održanom za određivanje pritvora Debevcu i Mehmedagiću alarmantno je i zabrinjavajuće i ne ostavlja nikakve sumnje, nego naprotiv potvrđuje navode o otvorenim i prikrivenim i vanjskim i unutrašnjim utjecajima i pritiscima i faktički „špijuniranju“ pojedinih sudija i istražitelja. I to, mora se o tome otvoreno govoriti, a na to ukazuju ne samo indicije, nego i dokazi o kojima je sinoć bilo govora u Sudu BiH, ne zbog zaštite državnih interesa, nego zbog zaštite pojedinaca na pozicijama moći, a koji su te pozicije zloupotrebljavali.
Svi ovi zaključci proizilaze iz sinoć iznesenih podataka, navoda o dokazima, svjedocima, a bitno je ukazati na to šta ni Debevec, a ni Mehmedagić sinoć nisu ni pokušali demantirati, a što ih duboko kompromituje.
Ako se ima u vidu da je riječ o osobama koje su obavljale dvije izuzetno važne funkcije u državi koje podrazumijevaju da predsjednik Suda BiH i direktor OSA-e moraju biti izuzetno moralne, profesionalne i osobe od integriteta i bez ijedne mrlje u svom djelovanju, onda su obojica sudeći po onome što im se stavlja na teret, a od čega većinu nisu ni negirali, i Debevac i Mehmedagić su ukaljali i funkcije koje su obavljali i ponizili državne institucije kojima su rukovodili.
Premda je Raport još sinoć detaljno izvijestio o svim dešavanjima u sudnici i detaljima s ročišta o prijedlogu o određivanju pritvora Debevcu i Mehemdagiću, bitno je raščlaniti i pojasniti činjenice i razloge koji su doveli do samog hapšenja ovog dvojca.
A, hronološki, prema sinoć iznesenim podacima situacija se odvijala i tekla na sljedeći način. Tužilaštvo BiH je još prije nekoliko mjeseci pokrenulo provjere po ranije dobijenoj prijavi o tome da je OSA BiH tokom 2020. godine nezakonito prisluškivala sudije Suda BiH i dvojicu istražitelja Tužilaštva BiH.
Tužiteljica Bojana Jolović, tragajući za informacijama da li su u OSA-i i Sudu BiH postojali nalozi za takve radnje, došla je do informacija da je tokom 2020. godine uništen određen broj spisa u OSA-i koji se odnose na ta prisluškivanja, a dobila je informaciju da ni Sud BiH ne raspolaže s izdatim nalozima za ta prisluškivanja.
Prema navodima Jolović, informacija u zahtjevu OSA-e za prisluškivanje sudija i uposlenika Tužilaštva bila je lažna, a uprkos tome Debevec je kao predsjednik Suda BiH to odobrio.
U zahtjevu na osnovu kojeg je prisluškivano najmanje sedam sudija Suda BiH stajalo je da je praćenje dva službena broja Suda BiH koji su koristile dežurne sudije neophodno jer je jedan izvor dojavio OSA-i da je neimenovani sudija Suda BiH u jednoj kafani tražio mito od kriminalaca i da je kao kontakt dao telefonski broj za koji je ustanovljeno da je službeni broj koji koriste dežurne sudije Državnog suda.
Jolović je kazala da je i laiku, a kamoli pravniku kao što je predsjednik Suda BiH trebalo biti jasno da taj broj koristi više sudija i da je apsurdno da neko za davanje mita kao kontakt navede službeni broj Suda BiH.
Debevec je znao da Jolović vodi istragu o spornim nalozima, jer mu se ona obraćala u novembru ove godine u više navrata, a sinoć je advokatica Ranka Debevca rekla da je on zadnji odgovor o tome Tužilaštvu BiH uputio 6. decembra.
Međutim, kako je počela istraga o skandaloznim prisluškivanjima sudija, tako se tužiteljica Jolović uvjerila da „cure" informacije, te da je jedan svjedok kojeg je saslušavala u to vrijeme izložen pritiscima.
Kako je Osmica pratio svjedoka
Naime, Jolović je dva puta pozivala tog svjedoka u Tužilaštvo i oba puta, jednom uoči dolaska svjedoka, a drugi put kada je on završio svjedočenje, njega je pozvao Osman Mehmedagić.
Prvi put mu je rekao "šta ćeš ti kod Jolovićke, budi pametan, reci sve kako je bilo i da je sve rađeno kako valja", a drugi put s obzirom na to da se svjedok zadržao nekoliko sati u Tužilaštvu, Mehmedagić ga je pozvao i rekao "šta si toliko radio u Tužilaštvu".
Bivši direktor OSA-e istog svjedoka je nazvao i nakon što je Jolović 23. novembra tražila od Suda BiH dostavu informacija, te je svjedok prijavio da mu je Mehmedagić rekao da je Debevec uplašen i zabrinut i da svjedok mora reći da je „sve uredu i urađeno po zakonu“.
O dolasku svjedoka i o tome gdje se parkirao kada je dolazio u Tužilaštvo BiH navodno se raspitivao i Debevec.
Nakon tih saznanja tužiteljica Jolović je procijenila da je istraga ugrožena, da je svjedok u strahu, da je i ona pod jednom vrstom praćenja i odlučila je da izda nalog za hapšenje Debevca i Mehmedagića. Ako se zna da Osmica u vrijeme pritiska na svjedoka već mjesecima nije bio direktor OSA-e jasno je kakvu je on još moć i konekcije imao s Debevcem i koliko je iz sjene upravljao nekim procesima.
Sam Ranko Debevec sinoć je kazao da je izdao između 600 i 700 takvih naloga, ali je činjenica da su nestala samo tri spisa s nalozima u kojima su, gle slučajnosti, baš oni koji se odnose na prisluškivanje sudija i uposlenika Tužilaštva.
Debevec je sinoć tvrdio da ne zna šta je s tim nalozima, u jednom trenutku je rekao da ih je vjerovatno odobrio, u drugom trenutku je rekao „za ove tvrdim da nisam i jesam“, a „nema ih“, a to što su nalozi nestali kazao je da to možda nije opravdanje, ali da on po zakonu nije obavezan da čuva te naloge.
Debevec se o nestalim nalozima drži teorije: "Nema tijela, nema djela“
No, na pitanje sudije Branka Perića koji je rukovodio ročištem, ima li barem pretpostavku gdje su nestali spisi Debevec je kazao: „Imam otprilike ideju kako su mogli nestati, ali ne želim inkriminirati one koji su inkriminirali mene". Iako je u pojedinim trenucima bježao od priznanja da je izdao nalog da se prisluškuju sudije, u jednom trenutku Debevec je kazao: "Šta sudija priča na službeni telefon? Ništa.“
Već sada je jasno da se Debevec još nije odlučio u kojem će pravcu graditi svoju odbranu ukoliko dođe do procesa u ovom slučaju, ali čini se da se trenutno više drži teorije po principu: “Nema tijela, nema djela“, jer je evidentno da se uzda u to da ukoliko Tužilaštvo BiH ne dođe do naloga o prisluškivanju neće mu moći ni dokazati da ih je odobrio.
Vidno nervozan, Debevec je govorio i o tome da ukoliko je on takav nalog i odobrio da je onda samo postupao po zahtjevu OSA-e i na osnovu procjene ugroženosti sigurnosti BiH.
Od optužbi da bi i laik mogao vidjeti da je zahtjev iz OSA-e bio lažan, Debevac se branio time da se on ne bavi tačnošću informacije u zahtjevu i da čak nema ni mehanizme da to utvrdi. Na ovakvo obrazloženje, sudija Perić je pitao: „Kakva je onda svrha i smisao tih procedura?“
Međutim, već na ovom ročištu tužiteljica Jolović je, govoreći o dokazima i razlozima zašto Debevcu i Mehmedagiću treba odrediti pritvor, kazala da u informacionim sistemima OSA-e nigdje nije zaveden predmet koji se odnosi na prisluškivanje sudija i da je prisluškivanje ustvari i pokrenuto i odobreno kako bi Debevec i Mehmedagić saznali sve detalje o dva predmeta i kontrolisali ih, u kojima su spominjana i njih dvojica, a koji su bili u proceduri baš 2020. godine.
Demantirala je tužiteljica Jolović i navode advokatice Debevca da on nije imao razloga da prisluškuje sudije kad je kao predsjednik Suda mogao dobiti sve informacije putem CMS-a.
Jolović je pojasnila da jeste činjenica da je Debevec imao uvid u CMS i sve naredbe. I da baš zbog toga ona misli da su isključivo na mjerama bile dežurne sudije. Jer, usmenih naredbi i bilo kojeg naloga koji sudija izda putem telefona nema na CMS-u.
Tužiteljica je otkrila i da je osoba koja je bila zadužena da bilježi sve što su prisluškivane sudije govorile , odnosno reproducer u OSA-i koji je pratio razgovore je imao obavezu da bilježi do kasnih sati sve razgovore sudija i ona o tome ima dokaze.
Iako su odbrane i Debevca i Mehmedagića sinoć tražile da novinari ne prisustvuju ročištu, a pravdali su to da će biti prikazivani dokumenti s oznakom tajnosti, na ročištu nisu prikazani nikakvi dokumenti.
Tužiteljica Jolović je odmah rekla da neće otkriti imena svjedoka, međutim, Debevec je kazao da je jedan od svjedoka Mišo Kerleta na kojeg se on obrušio u svom izlaganju i negirao da svjedok ima o njemu ikakva saznanja i dokaze.
Indikativno je da je advokatica Ranka Debevca, replicirajući tužiteljici Jolović koja je govorila i o tome kako se Debevec raspitivao za svjedoka i gdje se parkirao, kazala da to što se njen branjenik raspitivao o tome ko se parkirao pred zgradom Suda u kojoj se nalazi i Tužilaštvo predstavlja njegovu brigu za tu instituciju, jer je on ipak bio predsjednik Suda i da u tome nema ništa čudno.
Ovakvo opravdanje interesa Ranka Debevca za parking prostor ispred zgrade Suda i to ko se parkira tu apsurdno je, jer činjenica da su predsjedniku Suda nestali nalozi za prisluškivanje i to njih najmanje 20 iz tri spisa, govori koliko je vodio brigu o instituciji na čijem je čelu bio.
Bivši predsjednik Suda ni riječi o telefonu koji je ubacio u torbu Vasvije Vidović
Debevec sinoć nije negirao ni skandaloznu informaciju da je advokatici Vasviji Vidović ubacio svoj, od pripadnika SIPA-e skriveni, treći telefon, a činjenica da predsjednik Suda BiH ima razloga da krije telefon i da ga pokuša zataškati dovoljno je kompromitirajuća da se svi zapitaju šta to ima kriti čovjek koji je na čelu jedne pravosudne institucije i čiji bi potezi i rad trebali biti transparentni, a ne da se ponaša na način da od policije krije telefon.
Skandalozno je i to što Debevec nije negirao navod tužiteljice Jolović koja je kazala da je on prilikom ispitivanja u Tužilaštvu BiH kazao da neke „dokumente pročita, a neke i ne pročita i samo ih potpiše“.
Advokat Osmana Mehmedagića Nermin Mulalić u ime svog branjenika tvrdio je da je sve u vezi s nalozima, odnosno zahtjevima koje je upućivao njegov branjenik, rađeno u skladu sa zakonom.
Ali, na konkretno pitanje sudije Perića: “Je li operacija koja je vođena nesporna i jesu li bili nadzirani brojevi dežurnih sudija", advokat je diplomatski odgovorio na ovo pitanje „da su postojale operacije“ koje su njemu poznate.
Evidentno je da i odbrane osumnjičenih „bježe“ od konkretnog i eksplicitnog odgovora i priznanja na pitanje jesu li sudije bile prisluškivane, a i u dijelovima u kojima se takvo priznanje naslućivalo i Debevec i Mehmedagićev advokat su takve radnje podvodili pod potrebu „zaštite sigurnosti države“ iako se zahtjev za prisluškivanje zasnivao na priči neimenovanog izvora, prema kojem je neimenovani sudija u neimenovanoj kafani od neimenovanih osoba tražio mito i još navodno kriminalcima koji su mu trebali dati novac dao ni manje ni više nego broj Suda BiH koji koriste sve dežurne sudije u toj pravosudnoj instituciji.
S obzirom na to da je tužiteljica Jolović sinoć kazala da uz prijedlog za određivanje pritvora osumnjičenima odbranama nije dostavila sve dokaze, ali da oni sadržajno znaju na što se odnose, jasno je da će se u ovom predmetu „klupko tek odmotavati“.
Perić i Debevac se složili jedino u vezi s tim da su obojica konsternirani
Sinoć smo već izvijestili da je odbrana Ranka Debevca tražila izuzeće sudije Branka Perića, ali nisu navedeni razlozi zbog kojih Debevec Perića ne smatra objektivnim, što je u jednom trenutku rekao sad već bivši predsjednik Suda BIH.
Indikativno je i da Perić nije sporan Osmici i njegovoj odbrani, jer nije rečeno da su i oni tražili Perićevo izuzeće.
Iako je Perić na početku ročišta kazao Debevcu da će sva njegova prava biti ispoštovana, animozitet između njih dvojice bio je itekako primjetan.
Jedino u vezi čega su se obojica složili jeste to kada je Debevec rekao: „Konsterniran sam“, da mu je Perić uzvratio: „I ja sam konsterniran šta o meni iznose u javnosti“.
Nije poznato je li možda i Perić jedan od sudija koji je bio prisluškivan, ali ono što je sinoć bilo primijetno jeste to da je Perić više nego u nekim ranijim predmetima na ovom ročištu bio raspoložen za pitanja od interesa javnosti, a koja je upućivao odbranama osumnjičenih i samom Debevcu.
Iznenađujuće, ali sudija Perić je bio izuzetno korektan i susretljiv prema tužiteljici Jolović, za razliku od mnogih tužitelja prema kojima često ispoljava nervozu i neljubaznost, te je reagirao i na neprimjereno ponašanje Debevca koji je prekidao tužiteljicu zaprijetivši mu da će ga izbaciti iz sudnice, do čega ipak nije došlo.
Inače, odbrane Debevca i Mehmedagića uputile su niz kritika na račun tužiteljice Jolović tražeći od nje više dokaza i razloga zbog kojih bi njihovim branjenicima trebao biti određen pritvor, iako je tužiteljica iznijela dovoljno skandaloznih činjenica koje obojicu osumnjičenih svrstavaju u potencijalno opasne po dalji tok istrage ukoliko ostanu na slobodi.
Jolović im je kazala da bi ona da je imala način da provede standarde kod osnova sumnje koje je postavila odbrana, u sudnicu već došla sa optužnicom, a ne s prijedlogom za pritvor.
