Osim što se na poslu ne trudite i ne ulažete u nova znanja i vještine, ne želite prihvatiti ni višak posla ukoliko vam ga poslodavac ne misli platiti. 'Tihi otkaz' je novi pojam koji se pojavio na TikToku i odnosi se na mlađe zaposlenike, a svako ga opisuje na svoj način.
CareerContessa istražuje taj novi trend u poslovanju koji globalno uzima maha te istovremeno nudi objašnjenja šta za pripadnike generacije Z pojam tihog otkaza zapravo znači.
1. To je trend
Svaki naslov koji tvrdi da je određena generacija grupa neprilagođenih pojedinaca nije pošten. Jednako kao što se milenijalcima nameće krivnja za krizu sa cijenama nekretnina i lošom demografskom slikom, pripadnicima generacije Z često se pripisuje osobina da uništavaju svoja radna mjesta. Iako je teško 'tihi otkaz' odrediti kao posebnost generacije Z, temeljem ovih elemenata možete prepoznati jeste li i vi u kategoriji onih koji ga prakticiraju.
Elementi tihog otkaza
Psihički ste se odvojili od posla, sastanaka i poslovne korespondencije kompanije. Osjećate se iscrpljeno zbog obima posla, pa se stoga trudite sve manje i zapravo nemate entuzijazma. Nećkate se prihvatiti ili jednostavno odbijate sudjelovanje u novim projektima, a posao obavljate uz najmanju moguću količinu truda.
Ovaj opis mogao bi prikazivati i čovjeka koji je doživio burnout, na poslu nema dovoljno izazova ili osjeća da ga je posao iscrpio. Zaposlenici, posebno oni mladi, u savremenoj ekonomiji nemaju posebno sretnu poziciju jer ih se stalno podsjeća da bi trebali vjerovati kako su sretni što uopće imaju priliku raditi te da bi trebali učiniti sve što je u njihovoj moći da zadrže posao.
Ponekad taj pojam "sve što je u njihovoj moći" podrazumijeva i poslove koji su iznad njihovog platnog razreda. Možda su pripadnici generacije Z odrastali slušajući priče svojih roditelja o neskladu između posla i slobodnog vremena te ne žele ponavljati isto. Umjesto toga, oni stvaraju zdrave granice u ravnoteži između poslovnog i privatnog i uništavaju kulturu prekomjernog rada koja je gotovo uništila njihove roditelje.
Neki smatraju da taj pristup pokazuje nečiju lijenost. Stvara se generacijski jaz u trenutku kad na istom radnom mjestu susrećete više različitih generacija nego ikad prije. No umjesto da govorimo o podjelama, možda bismo trebali otkriti način kako bolje sarađivati.
2. To je poziv na stvaranje ravnoteže između poslovnog i privatnog
Kao što smo rekli, 'tihi otkaz' čini se kao poziv na ravnotežu između poslovnog i privatnog života. U 2020. i 2021. godini širom svijeta se javio iznenadni val otkaza. Naposljetku, osjećajući vlastitu smrtnost, činilo se da poslodavci slušaju svoje zaposlenike. Da, mogli bismo raditi od kuće! Ne, to ne bi uništilo našu produktivnost! Da, to je povećalo sreću i zdravlje! Rad od kuće bio je sjajan sve dok više nije bio jedina opcija.
Zatim je ekonomija počele tonuti. Odjedanput su svi, od Elona Muska do Malcolma Gladwella, isticali žestok stav da rad od kuće uništava ekonomiju. Mame i njegovatelji bili su spremni sjeći glave za ostanak kod kuće, ali svi moraju živjeti od nečega pa su ljudi postali stvarno tihi. Umorni od svega.
3. 'Tihi otkaz' je obavljanje posla s ogradom
Zašto biste morali dovršavati posao u panici? Neki su ljudi 'tihi otkaz' nazvali mnogo poznatijim imenom - samo obavljamo svoj posao. No čini se da je to uvredljiva ideja u svijetu koji se neuspješno pokušava odvojiti od užurbanog načina života. Zašto jednostavno ne možemo raditi svoj posao kako nam stoji u opisu radnog mjesta? Zašto ne možemo biti zadovoljni na dovoljno dobrom poslu, zaraditi svoje plaće i živjeti svoje stvarne živote izvan posla?
Možda, pretpostavljaju ljudi, 'tihi otkaz' podrazumijeva samo obavljanje posla s postavljenim granicama i ogradama. Iako možda želite biti timski igrač, ponekad morate reći "ne" i na poslu. Iako možda želite promaknuće u budućnosti, trebate li doista žrtvovati desetke sati svog slobodnog vremena mjesečno da biste ga možda, eventualno, potencijalno dobili? Možda je 'tihi otkaz' protuotrov za užurbani svijet i rad koji vas iscrpljuje sve dok vam više ništa ne ostane. Shvatili smo to kratko tokom 2020., no kako smo to brzo opet zaboravili?
4. 'Tihi otkaz' nije stvaran, ali toksična radna mjesta jesu
Sve što se opisuje kao TikTok trend predodređeno je da traje vrlo kratko. Iako mnogi govore o tihom otkazu, je li on zapravo stvaran? Neki ljudi kažu da nije. 'Tihi otkaz' zapravo predstavljaju ljudi koji su umorni od loših šefova, toksičnih radnih mjesta i potpuno neprijateljskog radnog okruženja. Sve je to prošlo rebranding kako bi se objedinilo pod novim pojmom tihog otkaza.
To nije simptom lijenosti ili prava. Umjesto toga, to je simptom mnogo veće bolesti koja je srž kulture kompanije, a to vodi i do posljednjeg mišljenja o toj temi.
5. 'Tihi otkaz' je odraz straha zaposlenika u zastrašujućoj ekonomiji
Konačno, možda je tiho odustajanje znak umorne, izgorjele i prestravljene radne snage. Vrlo je lako uprijeti prstom u generaciju i reći im da su lijeni. Istovremeno, nije lako pošteno pogledati cijelu radnu snagu kako bismo shvatili zašto radimo na način na koji radimo.
Zašto je vrijeme provedeno u stolcu pod fluorescentnim svjetlom u nasumičnim zgradama važnije od promišljenog rezultata kvalitetnog rada?
Zašto je visina plate važnija od učenja djece da budu pristojni ljudi?
Zašto se toliko bojimo promijeniti radnu kulturu koja funkcionira samo za nekolicinu privilegiranih?
Umjesto da promatraju problematične generacije na radnom mjestu i ponavljaju mantru kako danas više niko ne želi raditi, poslodavci bi možda trebali pogledati stope zadržavanja zaposlenih, ispitati koliko su zaposlenici zadovoljni radnim mjestom i s vremena na vrijeme razgovarati s njima. Nije potrebno puno da se drugom čovjeku pokaže kako je na neki način važan, čak i ako je to samo zato što na vašoj platnoj listi.
Prije nego što neku pojavu u društvu nazovemo novim terminom koji će generacija Z širiti po TikToku, pogledajmo šta mladi zaposlenici žele. Nije tako radikalno. To su poštene plaće, razuman opseg posla, realan raspored rada, lični životi, manje stresa i nekakav privid mentalnog zdravlja.
Čemu zapravo učimo sljedeću generaciju zaposlenika prije nego što ih počnemo kriviti za probleme koje sami nikada nismo ispravili?
