Pojas nevinosti se najčešće definiše kao predmet koji je trebao zaštiti čednost žena u odsutnosti muževa.
Ovaj kontroverzni predmet koji se vezuje uz srednji vijek temeljito je istražio stručnjak za srednjovjekovnu povijest Albrecht Classen s Odsjeka za germanistiku Sveučilišta u Arizoni. Njegovo je istraživanje rezultiralo zanimljivim zaključkom da je pojas nevinosti mit nastao u renesansi, a ne u srednjovjekovlju. Classenova knjiga “Srednjovjekovni pojas nevinosti: Proces stvaranja mita” (The Medieval Chastity Belt: A Myth-Making Process) smatra da je pojas nevinosti mit budući da njega ne spominju pisani izvori ozbiljnog karaktera, poput pravne građe.
Da su žene zaista nosile ovaj pojas poput donjeg rublja to bi rezultiralo teškim infekcijama koje bi bile zabilježene u pisanoj građi. Kako takve građe nema čitava je priča o pojasu nevinosti odbačena kao suluda fantazija. Doduše postoji mogućnost da je pojas egzistirao u domenu svojevrsnih sprava za mučenje kod kojih se mučitelji nisu morali brinuti o posljedicama. Ipak postoje pojasevi nevinosti koji se još čuvaju u muzejima i datiraju u srednji vijek. Na upit o tim malobrojnim predmetima Classen spremno odgovara da je njegovo istraživanje pokazalo da je riječ o krivo datiranim predmetima. Dobar dio muzeologa i istoričara se složio s njegovim tvrdnjama. Ipak, ove bi tvrdnje trebale dobiti i svoju naučnu potvrdu, u smislu ponovljenog preciznog datiranja ovih predmeta.
Classenovo je istraživanje pokazalo da je pojas nevinosti nastao u renesansi, ali prije u smislu sprdnje. Likovni renesansni prikazi pojasa nevinosti su učestali i imaju shematizirane karakteristike. Obično aludiraju na žensku nevjeru kojoj ništa ne može doskočiti. Dobar primjer ovakve renesansne navade vidimo na jednoj njemačkoj grafici koja se datira u 16. vijek i danas se nalazi u Britanskom muzeju. U centralnom dijelu konkretne grafike (vidite je na nižoj fotografiji) vidimo bračni par. Spavaonica svojim obilježjima odmah pokazuje da je riječ o visokom društvenom sloju. Na prikazu je vidljivo da se plemić sprema napustiti spavaonicu dok njegova obnažena žena nema namjeru ustati iz kreveta. Žena na krevetu na sebi ima samo pojas nevinosti i u sjedećem položaju pruža mužu ključ svog pojasa. Istovremeno u jednom kutu grafike vide se dva muškarca od kojih jedan ima u rukama rezervni ključ ovog pojasa, a očito je da ga namjerava odmah upotrijebiti čim suprug napusti prostoriju. Moramo napomenuti da ženina građa tijela uopšte nije ženstvena, pa figura može proći i kao muška, što je možda i bio cilj autora kako bi povećao lakrdiju koju je predočio na grafici. Promotrimo li još malo muža uočićemo da prikladno nosi magareće uši, a u prilog gluposti tu je dodana i dvorska luda koja je zabavljena u jednom dijelu grafike zadržavanjem buva u košari – što aludira na svu uzaludnost ovog truda jer su “žene po prirodi promiskuitetne”.
Istoričar Classen datira doduše prvi poznati prikaz pojasa nevinosti u prvu polovinu 15. vijeka, kada je napisan ilustrovani priručnik vojne tehnologije nazvan Bellifortis. Classen kaže da se u ovom srednjovjekovnom priručniku našlo uz pojas nevinosti i drugih predmeta kojima tu nije bilo mjesto, pa tako navodi i uređaj za postizanje nevidljivosti. Naime, Konrad Kyeser, autor ovog priručnika bio je jedan od onih umova koji su uvijek razmišljali izvan okvira. Tako je on smatrao da je u ratu sve dozvoljeno i da se ne treba libiti primijeniti u njemu i čarolije, pa možda ove neobične predmete treba promatrati u tom pomaknutom razmišljanju.
Neovisno o svemu tome pojas nevinosti u ranomoderno doba postaje popularan kroz brojne likovne prikaze da bi svoju pravu materijalizaciju doživio u 18. i 19. vijeku.
Pojas nevinosti i danas ima svoju vjernu publiku koja ovaj predmet koristi isključivo kao fetiš. Pornta je da u proučavanja izvora treba uključiti moždane vijuge i uspavanu kritičnost. Možda je Mel Brooks bio na pravom tragu renesansne upotrebe pojasa nevinosti kada je u svom filmu “Robin Hood: Muškarci u tajicama” zbijao šale na račun metalnog donjeg rublja, piše Sonja Kirchhoffer za Povijest.hr.
