Galerija 11/07/95 obilježava 11. godišnjicu rada i to na 28. godišnjicu genocida u Srebrenici, a i sama Galerija posvećena je tom stravičnom zločinu i datum njenog otvaranja izabran je da simbolično ukaže na važnost shvatanja kulture sjećanja kao nezavršenog i stalno propitujućeg procesa.
“Jučer su na mezarju u Potočarima ukopani posmrtni ostaci 30 žrtva srebreničkog genocida, pronađeni u brojnim masovnim grobnicama. Dvadeset i osam godina nakon genocida, mnoge porodice još uvijek tragaju za ostacima svojih najmilijih. Sjećanje na žrtve genocida tema je i svrha postojanja Galerije 11/07/95, koja danas obilježava jedanaestu godišnjicu svog rada i postojanja“, navodi se u saopćenju iz Galerije 11/07/95.
U sklopu ovogodišnjeg obilježavanja dana Galerije 11/07/95 i (pod)sjećanja na genocid u Srebrenici, izložen je portret majke iz Srebrenice na zgradi u kojoj je smještena Galerija u srcu Sarajeva.
Namjera izlaganja umjetničkog rada u vanjskom prostoru, nadohvat pogleda svakodnevnog života prolaznika, je promoviranje ideje da sjećanje na Srebrenicu ne treba da se odvija u isključivo u izolovanim prostornim i vremenskim komemorativnim kontekstima. Portret majke iz Srebrenice nastao je 2003. godine, u jednom od izbjegličkih kampova u kojem su bili smješteni preživjeli, uglavnom žene i djeca i dio je autorske monografije Srebrenica Tarika Samaraha.
U vrijeme nastanka fotografije još uvijek je postojala nada i mogućnost da su neki od Srebreničana živi. Majka sa izloženog portreta je svjesna da su tijela njenih najmilijih u masovnim grobnicama. Njen pogled ne pokazuje nadu, to je pogled koji zahtijeva pravdu i poziva nas na odgovornost sjećanja.
Kako se sjećamo Srebrenice jedno je od pitanja koje želimo postaviti izlaganjem ovog umjetničkog rada. Vjerujući da genocid u Srebrenici predstavlja jednu od ključnih i referentnih tačaka naše sadašnjosti i da u velikoj mjeri određuje našu budućnost, ovom umjetničkom instalacijom želimo povezati koncepte traume, sjećanja i umjetnosti.
Na izloženoj fotografiji ispisana je rečenica "You are my witness" (Ti si moj svjedok) kojom se potencira shvatanje umjetnosti kao angažirane kulturne prakse u kojoj krajnji recipijent postaje aktivni sudionik procesa realizacije umjetničkog djela. Galerija 11/07/95 svojim dosadašnjim radom angažirana je upravo na ovakvom konceptu - angažiranom i odgovornom pristupu temi kulture sjećanja.
“Naš cilj je uspostaviti formu (pod)sjećanja koja se neće izgubiti u frazama, okoštalim formama spominjanja, nego će imati ulogu žive memorije. Godišnjice su naravno važne, one su »jaka mjesta« – neka vrsta markera određenih traumatičnih događaja. Ipak, potrebno je kontinuirano raditi na kulturi sjećanja i ne dozvoliti da se Srebrenice sjećamo samo jednog dana u godini“, izjavio je Tarik Samarah, osnivač Galerije i autor izloženog rada.
Poruka rada izloženog na zgradi u kojoj je smještena Galerija 11/07/95 upućena ja svima nama, ona nas poziva na odgovornost i propitivanje vlastite uloge u prenošenju sjećanja na genocid u Srebrenici.
