WHO je formirala međunarodnu komisiju koja se sastoji od 11 zagovornika i vladinih ministara, uključujući Ralpha Regenvanua, ministra prilagodbe klimatskim promjenama u Vanuatuu, i Ayuko Kato, ministricu zaduženu za mjere za usamljenost i izolaciju u Japanu.
Ova inicijativa dolazi nakon što je pandemija Covid-19 pridonijela povećanju usamljenosti, stavljajući naglasak na važnost problema. Komisija će djelovati u sljedeće tri godine.
Američki glavni hirurg, dr. Vivek Murthy, tvrdi da su zdravstveni rizici usamljenosti jednaki onima povezanima s pušenjem do 15 cigareta dnevno, pa čak i veći od rizika od pretilosti i tjelesne neaktivnosti. Usamljenost je problem prisutan ne samo u razvijenim zemljama, već i među četvrtinom starije populacije širom svijeta.
Kod starijih osoba, usamljenost je povezana s 50 posto povećanim rizikom od razvoja demencije i 30 posto povećanim rizikom od koronarne arterijske bolesti ili moždanog udara. Mladi također trpe posljedice usamljenosti, s 5 do 15 posto adolescenata koji doživljavaju ovaj problem, a situacija je posebno izražena u Africi, gdje 12,7 posto adolescenata osjeća usamljenost, u poređenju s 5,3 posto u Evropi.
Usamljenost kod mladih može rezultirati napuštanjem fakulteta, lošim ekonomskim rezultatima i nižim zadovoljstvom poslom. Chido Mpemba, izaslanik mladih Afričke unije, naglasio je da su izazovi mira, sigurnosti, klimatske krize i visoke nezaposlenosti u Africi doprinijeli društvenoj izolaciji.
Dr. Murthy i Mpemba istaknuli su važnost ponovnog definiranja percepcije usamljenosti, posebno među ranjivim populacijama koje su izložene digitalnom jazu. Obojica su istaknuli da ovi problemi ne poznaju granice te da je usamljenost nedovoljno priznata prijetnja javnom zdravlju.
