Jabuke sadrže nekoliko komponenti koje su povezane sa smanjenim rizikom od kardiovaskularnih bolesti (KVB). Jabuke su pokazale blagotvorne učinke na ljudsko tijelo, uključujući poboljšanu vaskularnu funkciju, na održavanje zdravih razina lipida i glukoze.
Jabuke su drugo voće koje se najviše konzumira u svijetu zbog njihove široke dostupnosti. One su važan doprinos ukupnom unosu hrane. Srčano-žilni zaštitni učinak jabuka se očituje kroz različite parametre, uključujući poboljšanu vaskularnu funkciju i smanjenje krvnog pritiska. Štoviše, pokazalo se da jabuke imaju protuupalno i antihiperglikemijsko djelovanje kao posljedicu sadržaja polifenola i vlakana, piše News Medical.
Spojevi prisutni u jabukama
Jabuke sadrže vodu i ugljikohidrate u omjeru 85:14. Ovi ugljikohidrati uključuju vlakna i šećer (koji je pretežno fruktoza). Od vlakana, 100 g jabuke sadrži 2,2 g ukupnih vlakana (1,5 g netopivih i 0,7 topivih).
Jabuke su također bogate vitaminima, ponajviše vitaminom C i vitaminom E, uz minerale i polifenole. Dominantni mineral prisutan u jabukama je kalij.
Jabuke se mogu konzumirati kao cijelo voće ili proizvodi od jabuke kao što su sok od jabuke, fermentirani jabučni jabukovač i jabučni ocat. Značajno je da sok od jabuke sadrži najveći sadržaj šećera i veći sadržaj pektina i polifenola od bistrih sokova od jabuke. Međutim, sok sadrži manje pektina i polifenila u usporedbi s cijelim jabukama.
Dodatni proizvod, komina jabuke, nusproizvod je proizvodnje soka od jabuke. Komina je bogata vlaknima, a polifenoli se sve više proizvode zbog rastućeg trenda u prehrambenoj industriji recikliranja komponenti proizvodnje, koje su se prije smatrale otpadom.
Vlakna
Otprilike 70% ukupnih vlakana u jabukama je netopivo, pretežno celuloza i hemiceluloze. Preostalih 30% su topiva vlakna, koja su pretežno pektin. Pektin je složeni polisaharid koji se nalazi u staničnoj stijenci biljaka. Pektini se ne mogu metabolizirati u gornjem dijelu gastrointestinalnog trakta i stoga predstavljaju oblik probiotičke nadopune crijevnoj mikrobioti.
Povoljni učinci pektina uključuju smanjenje holesterola, smanjenu apsorpciju glukoze i povećanje gastrointestinalne koncentracije kratkolančanih masnih kiselina (SCFA). Štaviše, fenolni spojevi mogu se vezati i na celulozu i na pektin, tvoreći kovalentne eterske, ugljik-ugljik i esterske veze. Ove kovalentne veze omogućuju stvaranje netopivih vezanih fenola.
Sadržaj vlakana u jabukama može izazvati protuupalni učinak na tijelo. U meta-analizi studija ljudske intervencije, povećanje potrošnje dijetalnih vlakana pokazalo je smanjenje razine C reaktivnog proteina (CRP) koji je biomarker hronične upale. Štaviše, proizvodnja SCFA u debelom crijevu inhibira nuklearni faktor-kappa B (NF-κB), transkripcijski faktor koji uključuje indukciju proupalnih enzima.
Ovi protuupalni učinci mogu biti pogoršani prisutnošću prebiotskih vlakana, koja smanjuju crijevnu propusnost, a posljedično i unos lipopolisaharida (LPS). LPS je endotoksin koji proizvode gram-negativne bakterije i služi kao snažan antigen, sposoban proizvesti snažan imunološki odgovor. Vjeruje se da su vlakna u sinergiji s polifenolima odgovorna za kolektivna protuupalna svojstva jabuka.
Jabuke mogu smanjiti rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 tako što proizvode statistički značajna kašnjenja u stopi apsorpcije glukoze. To je pokazalo opservacijsko istraživanje na 38.000 i 18 žena koje je pokazalo da je konzumacija više od jedne jabuke dnevno povezana sa 28% smanjenim rizikom od dijabetesa tipa 2 u odnosu na one koje nisu jele jabuke.
Druge studije koje potvrđuju ovaj nalaz temelje se na životinjskim kulturama i staničnim kulturama. Pokazalo se da polifenoli, odnosno kvercetin-3-O-ramnozid, floridzin i 5-kafeoilkinska kiselina, prisutni u jabukama inhibiraju aktivnost prenosnika glukoze.
Polifenoli
Pokazalo se da hrana bogata polifenolima smanjuje rizik od KVB. Epidemiološke studije su pokazale korelaciju između visokog unosa polifenola i smanjenog rizika od KVB-a. Obično se polifenoli nalaze u svom glikoziliranom obliku u hrani; međutim, prisutni su i spojevi bez konjugacije. Oni su poznati kao aglikoni. Najšira istraživačka klasa polifenola su flavonoidi.
Kora jabuke sadrži veći udio flavonoida u odnosu na meso. To se pripisuje činjenici da kora štiti voće od štetnog ultraljubičastog svjetla, kao i od patogena.
Flavanoidi se uglavnom nalaze u kori i uključuju sljedeće: procijanidine, katehin, epikatehin, florizin i kvercetin glikozide. Jabuke također sadrže hidroksibenzojevu i hidroksicimetnu kiselinu (kao što je hlorogenska kiselina). Ovi polifenoli (u sinergiji s pektinom) štite od oštećenja slobodnih radikala, posebno u kardiovaskularnom sistemu te imaju učinak na snižavanje holesterola.
Interventne studije koje su ispitivale unos svježih jabuka, jabučnog jabukovača ili dodataka prehrani od jabuke pokazale su različite rezultate u pogledu snižavanja holesterola. To varira od bez učinka do blagog smanjenja ukupnog holesterola u cirkulaciji. Međutim, sistemski pregled pet kliničkih ispitivanja otkrio je dosljedno poboljšanje nekoliko kardiovaskularnih parametara u ljudi.
To uključuje smanjenje triglicerida i LDL holesterola kao rezultat svježih ili sušenih jabuka. Značajno je da isti učinak nije zabilježen nakon konzumacije soka od jabuke.
Polifenoli također imaju tačno protuupalno djelovanje. Dokazi sugeriraju da je unos jabuka povezan sa smanjenom razinom CRP-a. Pokazalo se da polifenoli procijanidin i floretin pokazuju protuupalno djelovanje; konkretno, mogu funkcionirati kao inhibitori gena koji upravljaju proupalnim molekulama temeljenim na transkripciji. Štaviše, procijanidini su snažni inhibitori NF-κB.
Studije su zabilježile recipročan odnos između hrane bogate polifenolima i crijevne mikrobiote. Dokazano je da polifenoli u prehrani potiskuju rast bakterijske vrste Firmicutes dok podržavaju rast Bacteroidetes.
Omjer između Firmicutes i Bacteroidetes se obično koristi kao marker za zdravlje crijeva. Pokazalo se da komina jabuke povećava zdravlje crijeva kod pacova povećanjem proizvodnje SCFA i povećanjem pH crijeva, podržavajući rast korisne mikrobiote dok inhibira proliferaciju štetnih patogena.
Polifenoli također igraju ulogu u prevenciji disbioze (neravnoteža crijevnih bakterija, što dovodi do probavnih smetnji). Konkretno, pokazalo se da polifenil kvercetin smanjuje omjer Firmicutes/Bacteroidetes i inhibira rast bakterijskih vrsta povezanih s pretilošću uzrokovanom prehranom (Erysipelotrichaceae, Bacillus, Eubacterium cylindroides). Štaviše, patogene biofilme Escherichia coli sprečava floretin, koji također djeluje kao neupalna molekula.
Učinci jabuke na krvni pritisak i vaskularnu funkciju
Hipertenzija je faktor rizika za KVB, a nekoliko studija je uključilo hranu bogatu flavonoidima u smanjenje rizika od hipertenzije, a potom i KVB-a. Smatra se da je uzročni mehanizam hipertenzije endotelna disfunkcija, često uzrokovana smanjenjem bioraspoloživog dušikovog oksida (NO), vazodilatatora.
Općenito, pokazalo se da konzumacija jabuka bogatih flavonoidima dovodi do smanjenja dijastoličkog krvnog pritiska. To se posebno odnosi na flavonoid epikatehin.
Konzumacija jabuka povezana je sa smanjenim rizikom od smrtnosti od svih uzroka, kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa tipa 2 (i drugih stanja povezanih s metabolizmom). Važno je napomenuti da dok se pokazalo da konzumacija cijelih jabuka poboljšava vaskularnu funkciju, posebno snižavajući sistolički krvni pritisak i razinu holesterola, jabuke u drugim oblicima, poput soka od jabuke, povezuju se s štetnim učincima. To je zbog visoke fruktoze, niskog sadržaja vlakana.
