Mnogi su bili šokirani slikama izraelske granične policije koja napada pogrebnu povorku istaknute palestinske novinarke Shireen Abu Aqleh - ne samo zbog okrutnosti policije, već i zbog njihove spremnosti da prebrode štetu reputaciji zbog napada. Ubistvo Abu Aqleh, vjerovatno od strane izraelskog snajperista, kasniji napad na njenu porodičnu kuću i policijska zastrašivanja njenog brata prije njenog pogreba, sve to ukazuje na rastući osjećaj nekažnjivosti među izraelskim donositeljima odluka i vojskom.
Izraelsko vodstvo obećalo je Bidenovoj administraciji da će sprovod Abu Aqleha biti "s poštovanjem". Vjerovatno su nezadovoljni viralnim video zapisima na kojima se vidi kako policajci pokušavaju strgnuti palestinske zastave s Abu Aqlehinog lijesa dok udaraju palicama nosioce lijesa, zbog čega je lijes gotovo pao na zemlju. Ipak, rukovodstvo zemlje godinama se nije suočilo s međunarodnim posljedicama za svoja djelovanja na okupiranim područjima. U svojim blagim izjavama o napadu na sprovod, američki državni sekretar, Antony Blinken, opisao je izraelske snage kao "upadanje u pogrebnu povorku", kao da je riječ samo o nepozvanim gostima, piše Guardian.
Izrael može računati na međunarodnu neaktivnost, dok će svi koraci za discipliniranje policajaca ili pozivanje na odgovornost snajperistu koji je upucao Abu Aqleh, koja je nosila prsluk koji jasno pokazuje da je novinarka, otvoriti vladu za napad s izraelske desnice. Više od desetljeća, gotovo potpuni nestanak izraelske ljevice značio je da politička konkurencija bilo koje posljedice dolazi iz izraelskog desnog bloka. Zajedno s rastućom snagom izraelske krajnje desnice (koju podupire bivši premijer Benjamin Netanyahu), to je dovelo do toga da se glavni političari pomaknu dalje udesno kako bi izbjegli gubitak podrške u svojoj bazi.
Izraelski premijer Naftali Bennett i Netanyahu pokušali su pod svaku cijenu izbjeći da se ponašaju meko prema izraelskim sigurnosnim snagama, bez obzira na njihove zločine. Godine 2016., nakon što je izraelski vojnik Elor Azaria snimljen kamerom kako ubija onesposobljenog palestinskog napadača u Hebronu, Netanyahu je prvobitno osudio njegove postupke. Kasnije, nakon što je vidio rezultate ankete, promijenio je svoj stav i pozvao da se Azaria pomiluje. Azaria je na kraju odslužio samo devet mjeseci u vojnom zatvoru. Nakon puštanja na slobodu, postao je velika slavna osoba u desničarskim krugovima. Policajcima koji su uhvaćeni kamerom kako tuku novinare u Jeruzalemu, ili vojnicima koji su sudjelovali u pritvaranju starijeg palestinskog Amerikanca, koji je bio vezan, začepljen usta i poveza na očima, a koji je nedugo nakon toga preminuo od očiglednog srčanog udara, nije suđeno.
Ovi dobro poznati slučajevi nekažnjivosti nisu aberacija. Podaci koje je prikupila izraelska nevladina organizacija za ljudska prava Yesh Din pokazuju da samo 0,7% pritužbi Palestinaca protiv vojnika dovodi do kaznenog progona, dok je 80% slučajeva zatvoreno bez kaznene istrage. Izraelski vojnici nemaju razloga očekivati da će se suočiti s bilo kakvim posljedicama zbog ubistva novinarke ili napada na njen sprovod, koji se prenosi uživo širom svijeta.
Prije sprovoda Abu Aqleha, izraelska policija upozorila je njenu porodicu da izbjegava da se događaj pretvori u protest, jasan pokušaj demonstriranja izraelske dominacije. Ovo nije prvi put da izraelsko vodstvo i vojska to pokušavaju učiniti: ranije ove godine, vodstvo je dozvolilo židovskim vjernicima da se popnu na brdo hrama/Haram al-Sharif i tamo se mole, kršeći prethodni sporazum s islamskim vakufskim vjerskim zajednicama u Jeruzalemu i Jordanom.
Izrael je 2017. godine, u još jednoj demonstraciji sile, postavio detektore metala na ulaze u džamiju al-Aqsa. Masovni neredi naveli su Izrael da se povuče i ukloni ih nekoliko sedmica kasnije. Tokom mjeseca ramazana, izraelski policajci spriječili su Palestince da sjede u blizini Damaskovih vrata, popularnog zajedničkog prostora, i izvršili masovna hapšenja onih koji su to učinili. Nedavno je Shin Bet poslao SMS poruke Palestincima čiji su telefoni triangulirani u džamiji al-Aqsa, prijeteći im osvetom za navodno sudjelovanje u neredima.
Nasilni pokušaji izraelske policije da ukloni palestinske zastave istaknute tokom Abu Aqlehovog sprovoda samo su posljednja manifestacija politike koja ima za cilj zgnječiti znakove palestinskog identiteta u Jersualemu. Izraelska vlada je 2018. godine dodijelila 2 milijarde šekela (480 miliona funti) za "povećanje izraelskog suvereniteta nad istočnim Jeruzalemom", s naglaskom na tome da više škola pređe s podučavanja jordanskog na izraelski kurikulum. Izraelske vlasti prisilile su nekoliko škola u gradu koje još uvijek podučavaju palestinski nastavni plan i program da cenzuriraju udžbenike koji govore o palestinskoj hisoriji. Ranije ove godine, izraelski policajci uhapsili su palestinske studente na Hebrejskom univerzitetu u Jeruzalemu jer su pjevali, kako je policija tvrdila, nacionalističke palestinske pjesme.
Ubistvo Abu Aqleh i brutalizacija njenih ožalošćenih zasigurno su nanijeli štetu ugledu Izraela. No, osim ako međunarodno neodobravanje ne rezultira opipljivim političkim promjenama, izraelsko vodstvo nema razloga zaustavljati druge zlouporabe u budućnosti. Njegovi čelnici usredotočeni su na smirivanje desničarske baze koja ne zahtijeva ništa osim pune podrške izraelskim sigurnosnim snagama. Sve dok izraelski saveznici nastave tolerirati ove zlouporabe, nekažnjivost će ostati pravilo, a ne iznimka.
