Vilcabambu na kečuanskom jeziku označava svetu ravnicu, no često se naziva i izgubljenim gradom Inka. Bio je glavni grad tog poznatog carstva od 1539. do 1572. godine i posljednje utočište naroda Inka prije nego što ih uništile bolesti, međusobni sukobi, ali i dolazak španskih konkvistadora u Južnu Ameriku.
Grad je porušen 1572. godine, a Vilcamambu je ostao zaboravljen sve do 20. stoljeća. Prvenstveno, jer većina svijeta nije znala gdje se on nalazi.
Američki arheolog Hiram Bingham vjerovao je da je pronašao izgubljeni grad Inka na ekspediciji 1911. godine po peruanskim šumama i planinama te tako nazvao knjigu u kojem je opisao svoja iskustva. No lokalno stanovništvo ga je zapravo dovelo do Machu Pichua koji se i danas smatra svetim mjestom Inka.
Na ruševine Vilcabambua zapadna je noga službeno kročila tek pedesetak godina kasnije. Naime, američki istraživač Gene Savoy je tek 1964. godine potvrdio da ruševine usred prašume u Echaratiju u provinciji La Convencion u Cuscou pripadaju pravom izgubljenom gradu Inka.
Istraživanja na ovom prostoru i dalje se provode, a iskopani artefakti potvrđuju da je to mjesto bilo naseljeno davno prije Inka – sežu u 700.-u godinu nakon Krista. Ruševine Vilcabambua obuhvaćaju kanale, terase, hramove i ostatke zgrada koje su s vremenom postale turistička atrakcija za one hrabrije i upornije.
I dok za posjet Machu Picchu postoje brojne turističke ture s organiziranim prijevozom i stručnim vodstvom, izgubljeni grad Inka se nalazi „usred ničega“. Da biste ga posjetili ruševine Vilcabambue trebat ćete se upustiti u dužu vožnju autobusom, a potom i na izazovnu šetnju po prašumi.