Sjeverozapadno od Gornjeg Brgata, dvanaest kilometara od Ivanice, paralelno sa starom trasom nekadašnje Ćirove pruge, upravo traju geoistražni radovi uoči najavljene izgradnje aerodroma Trebinje, na površini od 282 hektara krševitog platoa.
Središnji dio piste prolazio bi uz selo Taleža, gdje se u razrovanom tlu vide tragovi guma teških građevinskih strojeva. Jedan kraj piste bio bi kod sela Cerovac, a drugi uz entitetsku granicu Republike Srpske i Federacije BiH. Planirana širina piste bila bi 45 metara, a vlada Srbije kao investitor od sudionika traži izradu projekta za pistu dugu 3500 metara, koja bi mogla primati zrakoplove tipa Airbus A330/200.
Na 266 metara nadmorske visine škrapama i suhozidima ispresijecanog platoa Trebinjske šume trenutačno vlada mir. Kad smo ih posjetili, mještani omanjeg hercegovačkog sela Taleža kažu kako su bageri sad prebačeni zapadnije, prema Berkovićima i Stocu, gdje rade na izgradnji tunela na trasi BiH-autoceste.
MJERILI DVA MJESECA
Od Dragice, koja je penziju zaradila u bivšoj trebinjskoj tvornici alata, doznajemo kako u selu živi nešto više od deset familija.
– Poluprazno je, sad su na poslu, više ih je uvijek vikendom. Ne žalim se, ovdje je lijepo, imamo čist zrak, tišinu i lijepu prirodu. Svi se poznajemo i družimo. Još ne znam hoće li se aerodrom doista graditi. Ovog su ljeta došli geometri i puna dva mjeseca mjerili. Iza njih su ostali neki znakovi i brojevi po cesti i kamenjaru. Ima ih i u dvorištu moje kuće – kaže Dragica, koja je odbila fotografiranje jer je, kaže, strašno boli zub i ne zna na šta liči.
Zbog naslaganih drva za ogrjev, uski prolaz između kuća još je uži. Iza zidova i ruzinavih metalnih vrata čuje se lavež seoskih pasa i kukurikanje pijetlova. Druga nas mještanka ljubazno poziva na kafu i rakiju, ali zahvaljujemo jer valja nam u Trebinje, doznati više o zračnoj luci za koju projekt radi banjalučki Institut za građevinarstvo.
Taležani kažu da su 2006. godine na Zubačkim Ublima planirali aerodrom vrijedan 160 miliona eura, ali je sve ostalo na priči, a u tu svrhu osnovano je i Javno poduzeće Aerodrom Trebinje. Sad se tamo gradi solarna elektrana, a otpala je i planirala gradnja uz selo Mionići, zaklonjenom od bure. Tvrde da je u zavjetrini dio uz Taležu, gdje će aerodrom biti veći i bolji. No visoravan odaje drugi dojam, a ako se izgradi – aerodromom bi 30 do 35 godina koncesijski upravljali Aerodromi Srbije, koji su za direktora u Trebinje poslali mladog Mladena Stankovića koji je kao direktor operative zanat ispekao u zračnoj luci Niš.
No Stanković nije mogao dati izjavu, a neslužbeno smo doznali da će se sve graditi prema strogim EU propisima, uz najsavremenije sisteme za pročišćavanje. Uvjeravaju nas sagovornici da nema straha od negativnog utjecaja na zonu vodozahvata Omble, da će se geoistražni radovi i javna rasprava o "zoning planu" prostornog uređenja i utjecaja na životnu sredinu i cijeli projekt dovršiti do kraja ove godine, kad će se doznati i cijena izgradnje.
Čak smo i pozvani na tu raspravu, a rečeno nam je da ubrzana gradnja, ishođenje certifikata i pregovori s aviokompanijama slijede dogodine, a slijetanje prvog zrakoplova na proljeće 2023. godine.
OVAJ PUT STVARNO?
Direktor Privredne komore Trebinja Veselin Savić misli da bi ovaj put moglo doći do izgradnje jer postoji investitor:
– Lokacija Taleža gotovo je ista kao ona gdje se trebao graditi dubrovački aerodrom prije izbora Čilipa. Zaključilo se da je to optimalan izbor za 3,5 kilometara dužine i prateće objekte. Gradit će se etapno i bez ograničenog širenja. Cijena je sad mnogo veća, a skupa je i minimalna funkcionalnost. Ne mogu govoriti o ekonomskoj isplativosti trećeg aerodroma u krugu pedeset kilometara, to je stvar investitora, a očekujem rast turizma i dolazak investitora.
Ali, kad turizma nema u Dubrovniku, nema ga ni u Trebinju, a pelješki most će i nama biti put u EU. Posljedično su već skuplji stanovi i parcele, a Dubrovčani ne trebaju strahovati zbog ekologije: stručno je dokazivo da nema nikakvih značajnih negativnih utjecaja. Očekujem sinergijske efekte, a novi način dolaska u Dubrovnik imat će pozitivan utjecaj na Dubrovačku rivijeru – kaže Savić i dodaje:
– Cijene već rastu, ali se ne može tvrditi da je to zbog najave gradnje aerodroma. Tako je npr. gradska uprava prije par godina građevinsko zemljište prodavala po 110, a sada po 200 konvertibilnih maraka za kvadrat. U selima je cijena znatno niža, ali je uz budući aerodrom s pet "skočila" na deset konvertibilnih maraka. Stanovi su skuplji zbog skupljega građevinskog materijala i gradske naknade za gradnju, a za parcele uz budući kompleks utvrdit će se javni interes, te odrediti cijena i obaviti eksproprijacija.
'NADREALISTIČKA' IZGRADNJA
Opozicioni zastupnik u entitetskoj Skupštini RS Nebojša Vukanović je znatno kritičniji:
– Već petnaest godina nas zabavljaju izbornim manipulacijama i obećanjima vladajućeg SNSD-a Milorada Dodika o gradnji međunarodnog aerodroma Trebinje. Tek po najavi Srbije da će financirati izgradnju, javnost je počela u to vjerovati, iako i to treba uzeti s rezervom jer je najava iz predizborne kampanje. O trećoj lokaciji su pred izbore odlučili stručnjaci koji, sprdajući se s narodom, pistu pomiču kao pijani domaćin kauč po kući. Ni legendarnim Nadrealistima ne bi palo na pamet u mjesec dana triput mijenjati lokaciju gradnje kuće ili vikendice, a kamoli kompleksnog objekta kakav je aerodrom! Ipak, ni riba se ne hvata na istu udicu petnaest puta i, siguran sam, narod se neće upecati na nove podvale. Nakon rata je donekle razumljiva bojazan Dubrovčana da se, ne daj Bože, tragične stvari iz prošlosti ne ponove.
Ali vjerujem da vaši sugrađani znaju kako je BiH protektorat pod kontrolom međunarodne zajednice i NATO-a, i nema ni minimum šanse da Srbija, kao investitor, eventualno napravi vojnu bazu ili aerodrom u okolici Trebinja i zaleđu Dubrovnika. Nisam ekolog i ne mogu govoriti bi li izgradnja aerodroma imala štetnih posljedica po okoliš, ali vjerujem da se moraju poštovati visoki standardi, i da projekt mora imati više kontrola prije konačne izgradnje. Mnogi veliki aerodromi su izgrađeni uz rijeke i jezera te sam siguran da se bez velikog utjecaja na Omblu može izgraditi i ova pista – kaže Vukanović.
Obični građani podijeljenih su mišljenja:
– Ako se aerodrom i izgradi, proteći će dosta Trebišnjice dok se uhodaju objekt i radnici. Profitabilnost će dugo plaćati mali ljudi, a premda kažu da ga grade za potrebe lokalne privrede i razvoja turizma u BiH, teško će se prikriti da je cilj preoteti Čilipima značajan dio prometa. Osobito kad puše vjetar: u dilemi – nemogućnost leta u Tivat ili povratak u Split – piloti će izabrati Trebinje jer će imati sve uvjete za prihvat. Istina, moguća je saradnja, ali s obzirom na "background" rata, sve je na tankom štapu – rekao mi je na parkiralištu sredovječni Trebinjac.
'NADAM SE DA NIJE BLEF'
Na terasi kafića "Zevs" nije se predstavio ni stariji Trebinjac koji je ustvrdio:
– Da su prije tri godine dali Zupce Draškoviću, on bi već napravio aerodrom. Nije mu dala politika! Da im nije napravio Grad sunca, ni turiste ne bi imali!
Penzionisani bravar Mićo Vukasović kaže:
– Zbog priče stare dvadeset godina, iskreno, ne vjerujem da će se izgraditi, Neka nam prvo izgrade autoput, to nam je svima dostupnije!
Bivši trgovac Blažo Bošković se nada izgradnji i dokazivanju Trebinja kao turističkog centra:
– To je BiH-izlaz u svijet i šansa za nova radna mjesta. Da smo i mi u EU, i da ne moramo dugo čekati na granici, kao i prema Tivtu, ne bi trebali ovaj aerodrom.
Konobarica Đina Bobat priznaje:
– Skeptična sam, kao i većina Trebinjaca. Ideja je dobra, ali ne znam koliko je izvediva i ekonomski isplativa. Voljela bih da to nije izborni blef i da ovaj put ispune obećanje. To bi utjecalo na brži razvoj grada i bolji standard naroda.
