U novoj studiji naučnici su proučavali snimke mozga žena i otkrili su da su one koje su se osjećale društveno najizoliranije imale najviše aktivnosti u regijama mozga povezanim sa žudnjom za slatkom hranom.
Ovo istraživanje, objavljeno u JAMA Network Open, nadovezuje se na ranija istraživanja koja povezuju usamljenost s lošim mentalnim zdravljem, kognitivnim padom, debljanjem i hroničnim bolestima povezanim s pretilošću poput dijabetesa tipa 2. Unatoč brojnim dokazima za ove veze, naučnici još uvijek nemaju jasnu sliku temeljnih uzroka, kaže autorica studije dr. Arpana Gupta, izvanredna profesorica na Univerzitetu Kalifornije u Los Angelesu.
"Iako je utvrđeno da je pretilost povezana s depresijom i tjeskobom te da se prejedanje smatra mehanizmom za suočavanje s usamljenošću, htjeli smo promatrati moždane puteve povezane s tim osjećajima i ponašanjem", kaže Gupta za Everyday Health.
Kako bi to učinili, Gupta i njezin tim ispitali su 93 žene o njihovim društvenim vezama, osjećaju usamljenosti ili izoliranosti, tjelesnoj težini i prehrambenim navikama. Naučnici su potom magnetskom rezonancom proučavali kako je mozak sudionica reagirao na apstraktne slike koje nisu bile povezane s hranom ili slike različitih slatkih i slanih namirnica.
Sudionice koje su prijavile višu razinu društvene izolacije također su imale veću vjerovatnost da će intenzivno žudjeti za hranom, nezdravom prehranom, nekontroliranim jedenjem i da će imati simptome anksioznosti i depresije.
Istim postupkom također su otkrili da su žene koje su se osjećale društveno najizoliranije imale najviše aktivnosti u regijama mozga za koje se smatra da igraju ulogu u odgovoru na žudnju za slatkom hranom. Najusamljenije žene također su imale smanjenu aktivnost u regijama mozga koje igraju ulogu u samokontroli povezanoj s prehrambenim ponašanjem.
"Društvena izolacija može uzrokovati žudnju za hranom koja je slična žudnji za društvenim vezama. Pokazujemo dokaze za činjenicu da su naše društvene veze ključne u tome kako jedemo nezdravu hranu, posebno visokokaloričnu hranu i slatkiše", dodaje Gupta.
Studija ima određena ograničenja, uključujući mali broj sudionica i oslanjanje na to da su se tačno prisjetile i izvijestile o detaljima o svojoj ishrani, raspoloženju i zdravlju.
Unatoč tome, doktor Lu Qi kaže da rezultati ove studije pružaju nove dokaze koji upućuju na to da naše raspoloženje utječe na našu reakciju na hranu.
"Studija otkriva reaktivnost mozga posebno na slatku hranu, što objašnjava neprilagođene promjene u ponašanju kod društveno izoliranih ljudi", kaže dr. Qi, koji nije bio uključen u istraživanje.
Qi kaže da bi ljudi mogli utjecati na svoje prehrambene navike uvođenjem promjena u svoje društvene živote kako bi smanjili osjećaj izolacije.
Gupta kaže da je društvena podrška dobar početak. To može značiti da ćete se baviti raznim hobijima, volontirati, pridružit se raznim grupama ili se baviti bilo čime što može pomoći u poboljšanju interakcije s drugim ljudima. S vremenom bi to moglo pomoći u promjeni načina na koji mozak reagira na signale koje šalje hrana i olakšati odupiranje slatkišima.
“Također možemo koristiti holističke intervencije uma i tijela kako bismo normalizirali te promjene u mozgu putem meditacije, vođenja dnevnika i vježbi za smanjenje stresa”, kaže Gupta.
Gupta dodaje da svjesnost da je želja za šećerom povezana s društvenom izolacijom također može pomoći ljudima da shvate da imaju mogućnost promijeniti svoje prehrambene obrasce. “Saznanje da zbog usamljenosti žudite za visokokaloričnom hranom, posebno šećerom, može vam pomoći”, kaže Gupta.
