Ko se sjeća kraja 80-ih godina, pamti da su se u nekadašnjoj federaciji odjednom počele objavljivati nove karte.
Ideja širenja životnog i državnog prostora jednog naroda ostala je zapamćena kao Velika Srbija, ozloglašena u svim ostalim narodima, a poslužila je kao jedan od temelja za strahote rata koje su slijedile. Već godinama činilo se da je ta ideja umrla i pokopana. A onda je jedan od najbližih saradnika predsjednika i apsolutnog vladara Srbije, Aleksandra Vučića, njegov imenjak Vulin, inače čelnik jedne minorne stranke, počeo govoriti o "srpskom svetu". Pa šta bi to bilo? Za HRTV-ovu emisiju "Agenda" istražio je Dragan Nikolić.
Praznik kojim se obilježava proboj Solunske fronte tokom Prvoga svjetskog rata u Vučićevoj Srbiji nazvan je Danom srpskog jedinstva. Svi Srbi u regiji i svijetu pozvani su da izvjese nacionalnu zastavu na svom domu. Veliki finale priče koju je otvorio Vučićev megafon, notorni Aleksandar Vulin, poručivši kako je zadatak ove generacije srbijanskih političara stvaranje tzv. srpskog svijeta, tj. ujedinjenje Srba gdje god živjeli. Ako zatreba, kaže Vulin, branit će ih i vojno.
- Svi oni koji se skrivaju iza te nove verzije Velike Srbije jesu ljudi koji su već branili Srbe u 90-ima. Ondje gdje su ih branili, Srba više nema. Ili su poubijani ili su morali bježati. Nema Srba u Kninu, gdje ih je branio Vulin, ali i Vučić, i Dačić, i njihovi šefovi Šešelj i Milošević i slični. Nema ih niti u Sarajevu onoliko koliko ih je bilo. U Mostaru ih nema uopće, kao ni igdje po Kosovu. Prema tome, ja tu ekipu molim da više ne brani Srbe igdje, rekao je Zoran Živković, čelnik Nove stranke, bivši srbijanski premijer (2003. - 2004.).
Jedni su odmah posegnuli u historiju i u srpskom svijetu prepoznali velikosrpski duh Garašaninovih Načertanija iz sredine 19. vijeka. Drugi tvrde da Vučić kopira model ruskog svijeta, koji definira postsovjetsko područje ruske geopolitičke sfere. Neovisno o interpretacijama, regijom pulsira nervoza. Je li ideja o Velikoj Srbiji, poražena u NATO-ovu bombardiranju Miloševićeve Srbije, preimenovana u onu o tzv. srpskom svijetu? I je li na djelu novi, treći Memorandum SANU-a?
- Srpsko ujedinjenje sasvim je legitimna i legalna ideja. Moj je stav, kao profesionalnog historičara i srpskog rodoljuba, kako je riječ o superiornoj ideji. Na postjugoslavenskom prostoru treba pronaći pravična rješenja, rekao je Aleksandar Raković, historičar u Institutu za noviju historiju Srbije.
Tek uoči oproštajnog posjeta Angele Merkel Beogradu Vučić je poručio kako sintagma srpski svijet nije državna politika ili strategija. Prije toga govorio je, međutim, da će Srbija štititi svoje granice. Sadašnje ili neke buduće, u zraku je ostalo lebdjeti zlokobno pitanje.
- Podilazi se najnižim nacionalističkim strastima. Dobar dio ljudi kojima se vlast obraća jesu glasači Srpske napredne stranke. U tom smislu može se povući paralela između srpskog svijeta i Miloševićeve Velike Srbije. Međutim, to nije isto. Termin srpski svijet zapravo je puno prozaičniji. On označava pokušaj Aleksandra Vučića da sve srpske političke organizacije u bivšoj Jugoslaviji ili u regiji na neki način stavi pod kapu Beograda, izjavio je Filip Švarm, glavni i odgovorni urednik lista Vreme.
Historičara Aleksandra Rakovića smatraju ideologom srpskog svijeta. On kaže kako je sintagma nastala još u 19. vijeku te da je on počeo o njoj govoriti još 2013., a pisati 2015. Sredinom prošle godine termin je objasnio u dnevnom listu Politika.
- Ako bih protumačio Vučićev model srpskog svijeta, bila bi riječ o kulturnom povezivanju. Za razliku od Vulinovog, koji je jasno definiran kao državno povezivanje. Dakle, srpski svijet nije koncept koji je jednoznačan ili striktan, rekao je Aleksandar Raković.
Kada je riječ o državnom povezivanju, u zamišljenoj federaciji bile bi Srbija, Crna Gora, Republika Srpska i najmanje sjever Kosova. Možda i Sjeverna Makedonija, u nekom asimetričnom obliku. Teritorijalno, bilo bi ujedinjeno 60 posto teritorija bivše Jugoslavije.
Helikopterski desant patrijarha Srpske pravoslavne crkve i budućeg čelnika SPC-a u Crnoj Gori na Cetinje bio je uvertira u tradicionalno ustoličenje vladike Joanikija u sjedištu Crnogorsko-primorske mitropolije, ali i historijskoj i duhovnoj crnogorskoj prijestolnici. Opozicija predvođena predsjednikom Đukanovićem zahtijevala je da se obred premjesti u Podgoricu ili čak u Patrijaršiju u Beograd. Prosrpska crnogorska vlada, čije je obrise uz superviziju zapadnih ambasada zapravo odredila Srpska pravoslavna crkva, odlučila je da se ustoličenje ipak održi u cetinjskom manastiru, simbolu vijekovne državnosti Crne Gore.
- Crnu Goru smatramo historijskom državom srpskog naroda, ona je to bila tokom svog postojanja. I kod samih Crnogoraca u ključnom historijskom trenutku jedino pitanje bilo je hoće li Crna Gora biti dio Srbije, a što je zagovarao Petar II. Petrović Njegoš, crnogorski mitropolit i srpski ideolog. I on je govorio o Srbiji od Dunava do mora, izjavio je historičar Raković.
- Ta struja stalno će otkopavati ili Njegoša ili Dušana Nemanjića ili svetog Savu ili Gospodina Boga, u nadi da će time privući jedan dio nepismenog i neodgovornog dijela biračkog tijela, koji ponovno želi gledati neku bajku koja je stoput ispričana, a nikad nije ostvarena, rekao je Živković.
Nakon nemilih scena u podnožju Lovćena crnogorski suverenisti optužuju SPC da je udarna igla velikosrpskog nacionalizma i jedina prekogranična infrastruktura Velike Srbije. Ideološko-politička organizacija. Glavna Vučićeva poluga u provođenju ideje srpskog svijeta, koja prijeti i crnogorskoj sekularnosti.
- Na to gledam kako na radikalni preobražaj identiteta naroda koji živi na Cetinju. Njihovi preci nekada su bili najbolji Srbi. Cetinje je nekada bilo prijestolnica jedne od srpskih država, sada je situacija potpuno drugačija, istaknuo je Raković.
- Ja znam jako puno Srba iz Crne Gore koji su crnogorski državljani i izjašnjavaju se kao Srbi, a koji žele da Crna Gora bude neovisna država. Ja protiv toga nemam ništa. Jesmo li mi i Crnogorci braća? Jesmo. Potuku li se braća ponekad? Naravno. Pokušajmo da do toga ne dođe. Moraju li braća živjeti u istoj kući, spavati u istom krevetu? Ne, naravno. Možemo biti braća i uz postojanje dviju država, smatra Živković.
Crnu Goru, koju već tri desetljeća guše korupcija i kriminal, zajedno s do jučer nedodirljivim vladarom Đukanovićem, smatraju mnogi, Zapad je žrtvovao i zbog budućeg srbijanskog priznavanja Kosova. Predvođenjem pokreta protiv velikosrpske ekspanzionističke politike najdugovječniji balkanski političar, itekako i dalje interesno povezan s Vučićem, spašava preostali politički kapital. Neki će reći i slobodu. Vučić, branitelj navodno ugroženog srpstva, treba, pak, skretanje fokusa s Kosova i povezanosti njegova režima s nedavno uhićenim kriminalnim klanom Belivuk.
- Kroz neprestano podizanje tenzija na određeni način iz fokusa javnosti uklanjaju se bitne i ključne stvari. Zaista je smiješno praviti političku dramu u Crnoj Gori od ustoličenja jednog vladike na Cetinju, gdje se crnogorske vladike ustoličuju stotinama godina, rekao je Švarm.
Kad je riječ o Republici Srpskoj, koja se u Beogradu praktički tretira kao država, Srbija već dugo provodi njezinu tihu aneksiju. Okupljanje institucija pod isti kišobran, stvaranje jedinstvenog nastavnog plana i programa, proglašenje zajedničkog praznika ili zakona o zaštiti ćirilice, česte zajedničke sjednice dviju vlada (prva je održana još 2011.), zajedničke policijske vježbe, privatizacija strateških tvrtki… Popis je dug.
- Mi smo jedan narod. Narod u Republici Srpskoj želi biti uz Srbiju, ne želi biti dio BiH. Dakle, to je pitanje aksiom trenutačne situacije u BiH. I taj se aksiom neće promijeniti. BiH može opstati kao nametnuto rješenje ili protektorat, ali ne kao država koju neko voli, izjavio je historičar Raković.
- Bilo kakav pokušaj ujedinjavanja Srbije i Republike Srpske i rušenja BiH ne bi dobro završio. Čak ne mislim da bi bilo nekog rata ili eskalacije nasilja. Ukoliko bi se Srbija i Republika Srpska pokušale ujediniti, našle bi se u teškoj izolaciji. Ne vjerujem da bi se u današnjem svijetu dugo mogli održati režimi koji bi se poigrali s tom vrstom vatre, rekao je Filip Švarm, glavni i odgovorni urednik lista Vreme.
U srbijanskoj Strategiji o sigurnosti iz 2019. i opstanak Republike Srpske, u skladu s Daytonom, označen je kao prioritet. Vulin ovih dana poručuje kako se Beograd brani u Banjoj Luci. Dodik, pak, više od desetljeća radi na dezintegraciji BiH, osobito inzistirajući na pravu na samoodređenje Republike Srpske nakon proglašenja kosovske neovisnosti.
- Milorad Dodik može biti glasnogovornik srpskog svijeta, ali za mjesec dana može isto tako reći da je riječ o potpuno besmislenoj ideji i gluposti. Dodik ponajprije gleda svoj osobni interes, kaže Švarm.
- Ako se zalažete za opstanak Republike Srpske, onda to isključuje bilo kakvu varijantu pridruživanja Republike Srpske Srbiji. Prvi korak prema tom scenariju bio bi pritom raspad BiH. S druge strane, ne bih začavlao budućnost. Ajmo pronaći najbolje rješenje za život građana koji žive na jednom teritoriju, izjavio je Živković.
Ideolozi Vučićeve Srbije smatraju da će zemlja zatvoriti tzv. srpsko pitanje tek nakon svojevrsnog srpskog oslobođenja i državnog ujedinjenja, a ne ulaska u euroatlantske integracije, na čemu se zapravo radi s figom u džepu. U prilog ideji Beograda o redizajniranju Balkana prema etničkim granicama idu i razni europski non paperi, jedan od njih Republiku Srpsku priključio je Srbiji.
- Pa iz Europske unije stigao je non paper o rekompoziciji granica. Dakle, pitanje je ko bi šta podržao ili ne bi podržao. Ima vrlo glasnih govorkanja da je iza onog slovenskog non papera stajala Francuska, istaknuo je historičar Raković.
U regiji za koju mnogi kažu da ionako proizvodi više historije nego što je može podnijeti, puzajući nacionalizam s istoka opet prijeti destabilizacijom cijele regije zapadnog Balkana. Kremlj, pak, u njoj strpljivo razvlači mrežu hibridnog djelovanja. Na gostujućem terenu, paraliziranima Europskoj uniji i NATO-u ispred nosa.
