Delfini (Tursiops truncatus) mogu osjetiti električna polja jednosmjerne struje i reagirati u skladu s tim.
To im pomaže u potrazi za ribom skrivenom u sedimentu morskog dna. Postoje i važni tragovi o orijentacijskom ponašanju dobrih delfina u svjetskim okeanima, piše tim biologa i fizičara iz Rostocka i Nirnberga u Journal of Experimental Biologyju.
Eksperimenti su prvi put pokazali da dobri delfini imaju senzornu osnovu za korištenje Zemljinog magnetnog polja za orijentaciju, rekao je neurobiolog Guido Dehnhardt sa Instituta prirodnih nauka Univerziteta u Rostocku. Barem postoji potencijal za to.
"Pošteno je reći da delfini imaju ovu sposobnost", naveo je.
Istraživački tim uključuje prvog autora biologa Tima Hüttnera (Univerzitet Rostock/Tiergarten Nuernberg), fizičara Larsa Mierscha (Univerzitet u Rostocku) i Lorenza von Fersena iz Tiergartena Nuernberg.
Takozvana elektrorecepcija je odavno poznata kod morskih pasa i raža.
„Ajkula je apsolutni stručnjak za elektriku među morskim životinjama“, kaže Dehnhardt. Među sisarima elektrorecepcija je do sada demonstrirana kod platipusa, kratkokljune ehidne i 2012. gvajanskog delfina. A sada i sa dobrim delfinom.
Nova otkrića zasnovana su na eksperimentima s delfinima Dolly i Donna u nirnberškom zoološkom vrtu, koji delfine drži od 1971. godine. Tamo su životinje u delfinariju prvo naučile da plivaju pod vodom u eksperimentalnom aparatu napravljenom od PVC cijevi kako bi tu i ostale.
Životinje su opažale električna polja putem takozvanih vibrisa bogatih nervima. Mlade životinje imaju male taktilne brčiće (vibrise) koji im pomažu u ne tako lakom zadatku pronalaženja majčine dojke. Eksperimenti su također otkrili da su Dolly i Donna reagirale malo drugačije ovisno o jačini električnih polja.
„Ali to je bilo marginalno“, rekao je Hüttner.
Prije nego što su Donna i Dolly bile spremne, istraživači i tim trenera, sa čuvarom delfina Arminom Fritzom na čelu, morali su uložiti mnogo vremena. Donna i Dolly trenirale su godinu sve dok nisu mogla početi mjerenja električnim poljima.
„To je uključivalo vrlo, vrlo slaba polja jednosmjerne struje koja se ne mogu percipirati bez odgovarajućih receptora“, kaže Hüttner.
