Društvena zaraza se definira kao širenje ponašanja, stavova i afekta. Adolescenti su skloni društvenoj zarazi jer mogu biti posebno podložni uticaju vršnjaka i društvenim medijima. Fenomen je upoređen sa širenjem zaraznih bolesti i za njega se tvrdi da je uzrokovan povećanom sugestibilnošću članova zajednice.
Mutirani Verterov sindrom, rekli bismo.
Dojave o bombama, prijetnje ubistvima… postali su gotovo svakodnevnica. Najnoviji primjer dolazi iz Cazina kad je tinejdžerka od nepunih 17 godina uputila prijetnju putem Instagrama da će pobiti sve u školi. Meta je odmah reagirala, FUP je ekspresno reagirao, djevojčica je identificirana preko mobitela.
Šala mala
Šala, ispostavit će se. I obično je uvijek šala. Ali…
U proteklu sedmicu, prijetnje po školama su postale popularne.
"Nikad ne znate šta je nekome u glavi. To je u psihologiji poznato, kopiranje drugih, od ubistava, masovnih ubistava, samoubistava. Mladi su pod uticajem medija i društvenih mreža, globalni sadržaji se reflektiraju i imaju utjecaja na psihu ljudi, kako kod odraslih, tako kod mladih i iz tog razloga dešavaju nam se stvari koje se dešavaju", kaže za Raport Saša Petrović, istražilac u FUP-u.
Na pitanje Raporta može li se išta učiniti i na koji način da se ovakvim dešavanjima stane ukraj, naš sagovornik odgovara:
"Maksimalna sigurnost se ne može postići, ali se može poboljšati kroz edukaciju učenika, roditelja, poduzimanjem fizičke i tehničke zaštite u školama".
Petrović pojašnjava da nije Ribnikar bio inicijalna kapisla te da smo prije ove ogromne tragedije imali mi prijetnju pucnjavom po školi.
Pitanje svih pitanja
Ono što je pitanje svih pitanja jeste na koji način se ovakvi slučajevi prijetnji sankcioniraju, ne vidimo baš neko kažnjavanje djece, ni roditelja, a ni odraslih koji upućuju prijetnje.
"U Zakonu o telekomunikacijama ima član kad internet servis provajder pribavlja podršku za pružanje telekomunikacijskih usluga, jedan od članova kaže da se na osnovu tih mreža ne smije dijeliti govor mržnje. Međutim, sankcija nema, a bez sankcija, nema ni oporavljanja društva. Što se interneta tiče, ne postoji regulatorno tijelo koje bi sankcioniralo određene osobe", govori sagovornik Raporta.
Društvene obiluju govorom mržnje, verbalnim napadima, vulgarnostima, prijetnjama… Šta s tim?
"Kad bi se krenulo u istragu, 90 posto komentara bilo bi obilježje krivičnog djela, dnevno bismo lišavali slobode 10 - 15 ljudi. Međutim, takvo ponašanje postaje društveno prihvatljivo. Ne samo djeca, adolescenti, nego i odrasli", upozorava Petrović.
Dodaje da će u narednih 5 - 6 mjeseci do godinu biti ekspanizija toga, "upotreba vještačke inteligencije gdje će izlaziti videosnimci eksplicitnog sadržaja, gdje će biti vrlo teško identificirati počinioce, a posljednice će biti katastrofalne.
"Krivični zakon nije toliko abdejtovan da bi se to moglo procesuirati. To smo već imali u praksi, gdje su djevojčici vještačkom inteligencijim montirali glas i lice te to pokazivali po školama. Neko dijete će ići prema suicidu, neko će ignorirati, ali ne vidim uopće neku javnu raspravu o toj temi koja će regulirati zloubotrebu vještačke inteligencije", zaključuje Petrović za Raport.