Zdravlje

Infekcije mokraćnog sistema i demencija

Infekcije mokraćnog sistema su među češćim uzrocima pobolijevanja, ali i smrti osoba s demencijom. Najčešći uzročnici su bakterije koje prodiru u mokraćne puteve, što se događa češće kod starijih osoba, budući da kod istih mišići zdjelice i mjehura slabe, ali jednako tako i zbog čestog gubitka kontrole sfinktera (mišića koji upravljaju pražnjenjem npr. mjehura ili debelog crijeva). Ovo uzrokuje slabije pražnjenje mjehura i/ili inkontinenciju. Urinarne infekcije pogađaju oba spola u bilo kojoj dobi no pretežito se javljaju kod žena. Najčešća dva klinička oblika ovih infekcija su: upala mokraćnog mjehura (odnosno cistitis) i upala mokraćne cijevi (odnosno uretritis), piše plivazdravlje.

Mokraćni sistem anatomski i funkcionalno možemo podijeliti na gornji mokraćni sistem kojeg čine bubrezi koji stvaraju urin te mokraćovodi (ureteri) preko kojih urin dolazi do mokraćnog mjehura te donji mokraćni sistem. Potonje čine mokraćni mjehur u kojem se nakuplja mokraća prije izbacivanja iz tijela te mokraćna cijev (uretra) kroz koju se urin izbacuje van iz tijela. U svakom slučaju, upale donjih mokraćnih puteva lakše se liječe i smatraju se manje kompliciranima, dok se upale gornjeg urinarnog trakta smatraju kompliciranim infekcijama te nerijetko zahtijevaju bolničko liječenje. U dementnih i starijih osoba, ali i jednako tako u cijeloj populaciji, češće javljaju se upale donjih mokraćnih puteva.

Kako bakterije uzrokuju infekciju mokraćnog trakta?

Patofiziološki, bakterije se nasele na površine mokraćnih puteva te ulaze u organe urinarnog trakta – mokraćnu cijev, mjehur, mokraćovod. Nerijetko se infekcije mogu proširiti na više regije mokraćnih puteva (npr. bubrege i bubrežne nakapnice); to se tada smatra kompliciranom infekcijom. Najčešći uzročnik je bakterija Escherichia coli (E. coli), koja se normalno nalazi i živi u našem probavnom traktu (čak nam je i korisna!). U svakodnevnom kliničkom radu se bilježe i druge bakterije poput bakterija iz porodica KlebsiellaProteusPseudomonasEnterococcusStreptococcusMorganellaAcinetobacter, potom različite vrste gljiva, itd.

Posljednjih desetljeća poseban problem predstavljaju i visokootporne bakterije, čija karakteristika je otpornost na veliku većinu antibiotika (obično u nazivu koristimo akronime poput MRSA ili ESBL). Kod osoba s demencijom, kod promijenjenih fizioloških (normalnih) uvjeta, bakterije mogu ući u mokraćne (kamo im nije mjesto) puteve i tamo izazvati infekciju tj. upalu. Dakle, možemo reći da se s godinama i starenjem rizik od upale urinarnog trakta povećava.

Simptomi urinarnih infekcija kod starijih osoba

Ljudi koji imaju upalu mokraćnog sistema mogu imati različite fizičke simptome. Najčešća kombinacija triju simptoma (tzv. "trijas") jesu bol, pečenje i pritisak. Kod starijih i dementnih osoba to može biti bitno drugačije. Često ne postoji niti jedan od ovih simptoma. Zbog toga, starije, posebno dementne osobe, mogu patiti od "tihih" urinarnih infekcija jer nema uobičajenih smetnji ili su pak simptomi "krnji" ili slabije izraženi. Ovo dovodi do toga da se kasni u traženju pomoći, a bez liječenja urinarna infekcija može imati teži klinički tok, a ponekad (zapravo i ne tako rijetko) dovesti i do smrtnog ishoda. Opći i početni simptomi upale mokraćnih puteva, poput zamućenog urina, krvi u urinu, neugodnog mirisa urina, čestog mokrenja, zimice i tresavice, osjećaja peckanja prilikom mokrenja, noćnog znojenja i drhtanja, mučnine, često znaju zbog svega navedenog izostati kod ovih pacijenata.

Isto tako treba napomenuti kako je i imunološki odgovor organizma starijih ljudi promijenjen. Drugim riječima, mogu biti slabije razvijeni simptomi, klinička slika može biti blaža i pojavljivati se s odgodom, povišena tjelesna temperatura kod starijih može biti niža u odnosu na mlađe pacijente i sl. Također same osobe koje boluju od demencije nisu u stanju "reći" što im tačno smeta, ne prepoznaju više simptome i nisu ih u stanju adekvatno "locirati" svoju smetnju. Ovo često dovodi do odgode ili pak potpunog neprepoznavanja ovih upalnih procesa. Smatra se da čak 30 do 40 posto starijih bolesnika s ozbiljnom infekcijom ne pokazuju značajne simptome infekcije zbog nemogućnosti adekvatnog odgovora imunološkog sistema na infekciju zbog starenja.

Kako prepoznati urinarnu infekciju kod starijih osoba?

Kod starijih osoba s urinarnom infekcijom zna se dogoditi da umjesto upale mokraćnih puteva pogrešno dijagnosticiramo demenciju. Zašto? Zbog toga što urinarna infekcija može oponašati simptome iz spektra dementnih bolesti. Najčešće se to događa zato što bakterija može iz mokraće i mokraćnih puteva prijeći u krvotok. To može kod bakterijemije (prodor bakterija u krv, u kojoj u zdravim uvjetima nema bakterija, za razliku npr. crijeva), dovesti do zbunjenosti, lošije obrade podataka kojima razumijevamo svijet oko sebe (kognitivne poteškoće). Ono što treba naglasiti jest kako infekcije mokraćnog sistema mogu pogoršati simptome postojeće demencije, ali urinarna infekcija ne mora nužno signalizirati demenciju. Shodno tome, važno je pokušati napraviti razliku između urinarne infekcije i eventualnog nastanka demencije.

Kada starija osoba počne djelovati zbunjeno ili dezorijentirano, to ne mora biti uvijek znak demencije – posebno ako je promjena nagla i iznenadna. Demencije obično počinju "šuljajući", postupno, polagano i kroz duži vremenski odmak. Zbunjenost je možda najvažniji (zbunjujući) simptom u oba slučaja: uobičajeni je znak urinarne infekcije kod starijih osoba, ali i dementnog sindroma. Razna druga medicinska stanja mogu uzrokovati da starije osobe iznenada pokažu simptome slične demenciji ili da se postojeći simptomi demencije značajno pogoršaju. Upravo zbog toga bi kod svakog iznenadnog početka simptoma demencije trebao isključiti, između ostalog, i moguću urinarnu infekciju. Ako se ovo stanje na vrijeme i s uspjehom liječi, i simptomi "pseudodemencije" ("lažne demencije") trebali bi se povući.

Pogoršanje simptoma demencije

Poseban dijagnostički i klinički izazov, i ono što zbunjuje sve one koji profesionalno skrbe o dementnim pacijentima, ali i njihove skrbnike, jest to da mnoga pogoršanja tjelesnog zdravlja, a posebno urinarne infekcije, mogu uzrokovati pogoršanja simptoma demencije. Osobe s demencijom naglo mogu postati dodatno nemirne, zbunjene, otupljenih emocionalnih stanja, ponekad i agresivne/ije. Pamćenje i razumijevanje im se pogoršavaju. Nagli gubitak kontrole nad mokrenjem, gubitak apetita, a posebno padovi također mogu biti znakovi infekcije. Zbog svega prije navedenog ovakva stanja mogu predstavljati jaki stres za psihičko (a kako smo vidjeli i tjelesno) stanje pacijenata. Taj stres može rezultirati zbunjenošću i naglim promjenama u ponašanju dementnih osoba (ova stanja još nazivamo ponašajnim poremećajima sindroma demencije). A dobro je poznat podatak da bilo koji stres, fizički ili emocionalni, često može pogoršati već postojeću demenciju.

Posebnu kategoriju poremećenog psihičkog i tjelesnog stanja (bilo kojeg uzroka) koje se ne liječi na vrijeme, predstavljaju delirantna stanja. Delirij ne nastaje, kako se uvriježeno misli, samo od npr. alkoholne ovisnosti. Ovo stanje može biti izazvano i nizom drugih bolesti, uključujući i samu demenciju. To su stanja koja mogu biti životno ugrožavajuća ukoliko ih ne liječimo. Posebno jer dovode do velikih poremećaja u funkciji niza organskih sistema. Može se razviti za samo jedan do dva dana. Najčešći simptomi delirija su: ponašajne promjene, halucinacije, agresija, uznemirenost, česti padovi ili povlačenje iz socijalne interakcije s drugima, odbijanje hrane, pića, lijekova itd. Drugi pol delirija je tzv. "tihi delirij" u kojem je osoba bez svih burnih simptoma mirna, bezvoljna, povučena, no i nadalje otežane prehrane, uzimanja pića ili lijekova. Ovo sve ovdje spominjemo budući, upravo urinarne infekcije mogu dovesti do delirantnih stanja.

Sva ova navedena stanja učestalo se ne prepoznaju ni od strane zdravstvenih specijalista (npr. porodičnog liječnika i sl.), te se također protumače kao pogoršanja simptoma u sklopu demencije. Savjetuje se sugeriranje ali i inzistiranje na pretragama i analizi urina ako osoba ima naglu promjenu u kognitivnim sposobnostima ili inkontinenciji.

Sprječavanje pojave ili recidiva urinarne infekcije

Kako spriječiti pojavu ili ponovno ponavljanje urinarne infekcije? Prvenstveno se preporučuje redovna kontrolna analize urina. Potrebno je obratiti pažnju na učestalost mokrenja, promjene boje i mirisa urina, kao i količinu izlučenog urina. Ako postoje neke od ovih promjena, potrebno je napraviti pretragu urina kako bi se infekcija prepoznala na vrijeme. Ova se stanja liječe lijekovima koji se nazivaju antibiotici. Njihovu vrstu određuje liječnik, doktor medicine, a prema postojećim postupnicima. Liječnik će isto tako odrediti i duljinu trajanja liječenja koje može varirati sukladno kliničkoj slici, a također vodi pacijenta i njegove skrbnike kroz proces prepoznavanja (dijagnosticiranja) samog stanja. Na ovaj način stanje se da relativno jednostavno staviti pod kontrolu smanjujući rizik od komplikacija, za koje smo već ranije rekli da mogu biti i vrlo ozbiljne.

Kako možemo značajno smanjiti šanse za dobivanje urinarne infekcije? Savjetuje se češće i redovno mjerenje temperature koja može biti pokazatelj upale mokraćnih putova. Nadalje, savjetuje se da osoba što manje trpi puni mjehur, te da odlazi redovito na toalet (najbolje bi bilo da ne prođe sat do sat i po između odlaska, što je ponekad potrebno i poticati). Nakon obavljanja nužde, valja se pobrisati higijenskom maramicom od naprijed prema natrag te upotrebljavati neutralna sredstva za održavanje intimne higijene. Savjetuje se odlučiti se prvenstveno za tuširanje umjesto kupanja i namakanja u kadi. Osobito blagotvorno može biti uzimanje većih količina (i do dvije litre na dan) tekućine (vode, uroloških čajeva, soka od brusnice i slično). Ovo može biti blagotvorno općenito u skrbi oko dementnih osoba budući da može djelovati blagotvorno na niz drugih stanja (npr. opstipaciju, iskašljavanje i slično), kao i organskih sistema. Velika većina ovih osoba značajno manje pije te ih na isto stalno treba poticati. Ipak u tome treba ustrajati.

Šta se još može poduzeti? Savjetuje se i upotreba prilagođenih pomagala za pijenje koje osobe s demencijom mogu lako držati u rukama. Također, savjetuje se kod ponavljajućih i učestalih upala mokraćnog mjehura redovno uzimanje namirnica s većom količinom vitamina C. Kako to može biti izazov, preventivno u obzir dolazi i uzimanje tableta vitamina C koje se u suvišku izlučuju mokraćom te je zakiseljavaju – i na taj način hemijski smanjuju vjerovatnost razvoja bakterija a samim tim i razvoja upale. S druge strane, valja izbjegavati napitke koji nadražuju mokraćne putove poput npr. alkohola i kofeinskih napitaka i sl. Često mijenjati ručnike i nositi pamučno donje rublje te redovno i pravodobno mijenjati uloške i pelene, a nepokretne osobe potrebno je češće okretati.

Potreba za kontinuiranim oprezom

U sklopu infekcija mokraćnog sistema kod starijih osoba s demencijom, ono što je ključno naglasiti jest da je važno neprestano biti na oprezu. Posebno treba biti pažljiv kod pacijenata kojima je postavljen trajni urinarni kateter koji iznimno povećava rizik od infekcije zbog otvorenog puta u mokraćni mjehur. Neke bolesti, kao primjerice dijabetes, uzrokuju infekcije mokraćnog sistema oslabljenom funkcijom mokraćnog mjehura i izlučivanjem šećera u urin koji posljedično pogoduje razvoju bakterija. Stoga treba biti iznimno oprezan kod prisustva drugih bolesnih stanja. Ako se primijete određeni simptomi i znakovi spomenuti ovdje, savjetuju se konzultacije s liječnikom ili drugim dostupnim medicinskim profesionalcem koji može pomoći u ovom slučaju.