U BiH je u nedjelju stigao Gabriel Escobar, zamjenik pomoćnika Državnog tajnika zadužen za Zapadni Balkan. Najviši nivo koji se u Državnom tajništvu bavi ovim dijelom svijeta. Uskoro se očekuju i pregovarači EU i SAD zaduženi za izborni zakon, Angelina Eichhorst i Matthew Palmer, piše za Jutarnji list Željko Trkanjec. Kolumnu prenosimo u cijelosto.
BiH bi iduće godine trebao održati izbore. Trebao zato što hrvatska zajednica, preciznije HDZ BiH i njemu bliski krugovi, najavljuju da neće izaći na izbore ako budu lišeni mogućnosti da sami biraju predstavnika u Predsjedništvo BiH te u Domove naroda (na nivou države i entiteta Federacija BiH). Bošnjaci se protive smatrajući da bi to podrazumijevalo izbornu jedinicu koja bi vodila dezintegraciji, a Srbima je važno da se sačuva “izvorni Dayton” kako bi Republika Srpska (RS) mogla prisvajati sve više prerogativa neovisnosti, postati "država unutar države" Kad je riječ o izborima za Predsjedništvo, njima je svejedno hoće li ostati nacionalne odrednice konstitutivnih naroda iz sadašnjeg ustava (Palmer smatra da ih treba izbrisati), bitno je samo da se predstavnici biraju na teritoriju RS. Gdje, zbog posljedica etničkog čišćenja, niti jedna druga zajednica ne može preglasati srpske stranke.
Da bi izborni zakon bio valjan, potrebno ga je donijeti u ovoj, predizbornoj godini. I mora proći parlamentarnu proceduru. Vremena je izuzetno malo, ali u BiH politički (čitaj i nacionalni) lideri često svjesno odvedu pregovore u sudijsku nadoknadu kako bi pristali na ustupke za koje zatim optuže međunarodne pregovarače. Čuvajući tako pozicije.
U RS je pitanje koliku podršku uživa Milorad Dodik, lider već dvije decenije. Njegovo ponašanje potvrđuje da nije siguran da će sačuvati vlast pa snažno igra na nacionalističku kartu kako bi mobilizirao biračko tijelo. Opozicija djeluje artikuliranije nego ranije, gubitak Banje Luke na lokalnim izborima bio je znak za alarm u Dodikovoj stranci SNSD, punog imena Savez nezavisnih socijaldemokrata. Još jedna potvrda da pojam “socijaldemokratija” na Balkanu ne dijeli sadržaj s onim već u Sloveniji ili Njemačkoj. Teško je zamisliti Dodika kao ideološkog partnera budućem njemačkom kancelaru Olafu Scholzu (ni Peđu Grbina, kad smo već kod toga).
U slučaju da u RS i dođe do povijesne promjene, sadašnja opozicija neće mijenjati politiku prema BiH. Možda će manje mahati secesijskim prijetnjama, ali ideja “iskonskog Daytona”, o kojem snatri i politički Zagreb, ostat će vodilja.
Ako, dakle, izbori budu provedeni, a u Federaciji, što je izgledno, vlast opet podijele bošnjački SDA i HDZ BiH, ničeg novog neće biti na istočnoj bojišnici.
Nepoznata je nepoznanica mogućnost novih, navodno civilnih stranaka, da ugroze SDA kao što su uspjele na lokalnim izborima u Sarajevu.
Crna Gora je u prijelaznom periodu jer se pobjednička koalicija s izbora u augustu prošle godine, očekivano, raskolila, a otvoreno prosrpski Demokratski front inzistira na novoj vladi u kojoj bi sjedili političari. Čemu se grčevito opiru ostale političke opcije, čak i premijer Zdravko Krivokapić koji je izabran na listi iza koje je stajao DF. Status quo za sada se drži, ali je na staklenim nogama i lako bi morao krahirati. U tim bi okolnostima prijevremeni izbori bili opcija. Na kojima bi ključno pitanje bio rezultat Demokratske partije socijalista (DPS), stranke koju vodi Milo Đukanović, još jedna koju je teško prispodobiti primjerice portugalskim socijalistima.
U Sjevernoj Makedoniji je premijer Zoran Zaev dao ostavku nakon poraza na lokalnim izborima. Planirao je da sadašnja koalicija, koju vodi njegov SDSM, ostane na vlasti. Ali Ahmeti, čelnik najveće albanske stranke u vladi, DUI, bijesan je zbog ostavke te je od Zaeva tražio da ju povuče. Njih su dvojica dogovorili da posljednju godinu mandata premijerski položaj preuzme Albanac, što bi bilo prvi put u povijesti. Čime bi Ahmeti osigurao mjesto u povijesti kao političar koji je to omogućio.
Većina ostalih albanskih političkih opcija u Sjevernoj Makedoniji smatra da je vrijeme da prestane Ahmetijevo prisvajanje vlasti. Pa je Besa, manja stranka u koaliciji, tokom vikenda odlučila promijeniti društvo i priklonila se opozicijskoj VMRO-DPMNE. SDSM i DUI tako gube tanku većinu - imali su 62 od 120 glasova, a sada opozicija ima 61. Hristijan Mickoski, čelnik VMRO-DPMNE, sada kani rušiti vladu, ali je skloniji vanrednim izborima nego nastavku sadašnjeg rasporeda snaga u Sobranju (parlament) jer a) vlada bi bila nestabilna i b) uvjeren je da može bolje proći na izborima na valu pobjede na lokalnima.
Grčka očekuje da se vlada Sjeverne Makedonije, koje god političke opcije bila, pridržava odredaba Prespanskog sporazuma. Šta će Mickoski, ako na bilo koji način postane premijer, vjerovatno i poštovati. Tako će se ponoviti proces nakon izbora u Grčkoj 2019. godine. Tadašnja opozicijska Nova Demokracija, desni centar, protivila se sve do dolaska na vlast Prespanskom sporazumu. Kad je Kyriakos Mitsotakis postao premijer, prihvatio je Sporazum. Ako Mickoski ne bude slijedio taj put, naći će se pod snažnim pritiskom SAD i unutar NATO-a.
Odnosi sa Sofijom ovisit će i o rezultatima izbora u Bugarskoj 14. novembra. Može se očekivati da Mickoski bude oštriji, svjestan da je EU predaleki most.
U aprilu će na izbore u Srbiji. Opozicija je i dalje u potpunom neredu i teško može biti ozbiljniji protivnik moćnoj mašineriji Srpske napredne stranke (SNS) Aleksandra Vučića. Slučajna je varijabla pitanje definiranja odnosa s Kosovom. Hoće li Vučić, s istom predodžbom EU kao i Mickoski, odlučiti da želi urediti te odnose ili će ostaviti Kosovo kao oblik zamrznutog sukoba kojim može izazivati napetosti. Po ruskom modelu.
Za regiju su važni i izbori u Mađarskoj, također vjerovatno u aprilu, jer se Viktor Mihály Orbán, premijer, aktivno angažirao u većini kriza. Prošle je subote bio u Banjoj Luci i razgovarao s Miloradom Dodikom, s Vučićem je u sjajnim odnosima, a i s Mickoskim. Moguća pobjeda ujedinjene opozicije, kojoj raste anketna podrška, podrazumijevala bi prekid odnosa s Dodikom i vraćanje odnosa s Vučićem na nivo dobrosusjedskih. Što bi smanjilo broj “evropskih i svjetskih prijatelja RS” kojima se Dodik hvali ovih dana.
Orbán nije pripravan baciti koplje u trnje i priprema cijeli niz predizbornih finansijskih mjera kako bi sačuvao biračko tijelo. Čak je odustao od ranije odluke da se država ne zadužuje u dolarima. Izborna pobjeda vrijedi više od 5 milijardi dolara zaduženja.
Tako nešto ne može Janez Janša. Jer ne zna kako bi Državni Zbor (DZ), parlament reagirao. Ondje ne postoji većina ni vlade ni opozicije budući da Stranka penzionera, a sve češće i predstavnici italijanske i mađarske manjine, glasaju ovisno o raspoloženju. Igor Zorčič je predsjednik DZ-a iako je istupio iz koalicije jer Janša nema dovoljno glasova da ga smijeni. Takvo je stanje u zemlji od proljeća, zamrznuto zbog predsjedavanja Vijećem EU. Koje završava za mjesec dana. Zbog čega je predsjednik Borut Pahor prošlog petka objavio da redovne izbore kani raspisati 24. aprila “ako ne dođe do prijevremenih”.
Teško ih je očekivati jer će se Janša silno opirati i danu gubitka vlasti, a april je dovoljno rano i za opoziciju. Koja je postigla predizborni dogovor i, kako govore ankete, lako bi mogla osvojiti vlast. Delo u redovnom mjesečnom, provjereno vjerodostojnom istraživanju javnog mnijenja, bilježi pad podrške Janšinom SDS-u (15,6%, a u septembru 18,3%) uz rast podrške socijaldemokratima (SD) - 12,8%, a u septembru 10,3%. Izborni prag od 4% prelaze još samo stranke opozicione koalicije - LMŠ, SAB i Levica, te NSi, partner SDS-a. Što Janšu opet dovodi u situaciju koalicijskog deficita otvarajući prostor Tanji Fajon, predsjednici SD-a, da bude druga premijerka u slovenskog povijesti. Prva je bila Alenka Bratušek koja je zemlju izvukla iz dužničke krize, sada čelnica SAB-a.
Promjena vlasti u Sloveniji lišava Orbána, ako opstane, neupitnog saveznika. A i Dodika koji je u nedjelju posjetio Janšu da raspravljaju o stanju u BiH.
"Teritorijalna cjelovitost i poštovanje postojećeg ustavnog uređenja s uvažavanjem jednakih kriterija za sve temelj su za suživot svih naroda u BiH i razrješenje aktuelnih dilema", objavio je Janša na Twitteru.
Za godinu dana bismo tako mogli imati Janšu i Orbána u opoziciji, možda i Dodika, crnogorski DPS možda u vladajućoj koaliciji, VMRO-DPMNE na vlasti u Skoplju. Samo će Vučić i dalje carevati. Ne mogu baš sve vijesti biti dobre.