Vedad Ibišević, Zvjezdan Misimović i Emir Spahić na današnji dan prije četiri godine oprostili su se od dresa reprezentacije Bosne i Hercegovine na prijateljskoj utakmici “Zmajeva” s Crnom Gorom u Zenici.
Njih trojica su u proteklih više od deset godina bili kičma bh. tima, a bili su dio generacije koja je ostvarila prvi i jedini nastup bh. reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 2014. u Brazilu.
Misimović je rođen 5. juna 1982. u Muenchenu u porodici bh. gastarbajtera koji su iz Bosanske Gradiške krajem šezdesetih godina otišli u Njemačku u potrazi za boljim životom. Na početku karijere igrao je za nekoliko lokalnih omladinskih klubova da bi profesionalni nogomet počeo igrati 2000. u redovima najvećeg njemačkog kluba Bayerna.
Za četiri godine Misimović je odigrao više od 100 utakmica za drugi tim Bayerna, te tri za prvi. Kasnije je igrao za nekoliko njemačkih klubova, poput Bochuma, Nuernberga i Wolfsburga, u kojem je ostavio najveći trag. U tandemu s Edinom Džekom i Grafiteom 2008. donio je Wolfsburgu jedinu titulu prvaka u klupskoj historiji.
Kasnije je još igrao za Galatasaray, Dinamo Moskvu, te kineske klubove Guizhou Renhe i Beijing Renhe, gdje je i završio igračku karijeru. Na kraju karijere spominjao se njegov dolazak u Sarajevo, ali se taj transfer nije realizovao.
Misimović je odigrao jednu utakmicu za mladu reprezentaciju tadašnje SR Jugoslavije, ali mu je selektor Vladimir Petrović kazao da je spor i da ima viška kilograma, te da za njega nema mjesta u reprezentaciji. U Bosni i Hercegovini za njega niko nije znao, ali je sreća bila u tome što je u Bayernu bio Hasan Salihamidžić, koji je Misimovića pitao želi li igrati za domovinu svojih roditelja, što je on objeručke prihvatio.
Uslijedio je poziv selektora Blaža Sliškovića za prijateljsku utakmicu protiv Makedonije 18. februara 2004. i otad Misimović postaje nezamjenjiv član nacionalnog tima. Odigrao je 83 utakmice i postigao 25 golova za reprezentaciju Bosne i Hercegovine.
Kao i Misimović, i Spahić je rođen van Bosne i Hercegovine, 18. augusta 1980. u Dubrovniku. Igračku karijeru počeo je u Zenici u dresu Čelika. Osim za Čelik, igrao je još za GOŠK iz Dubrovnika, Zagreb, Šinik, moskovske klubove Torpedo i Lokomotiv, Montpellier, Sevillu, Anži, Bayer Leverkusen, dok je karijeru završio u dresu njemačkog HSV-a.
I njemu je šansu u reprezentaciji dao Slišković, protiv Rumunije 7. juna 2003. Odmah je postao jedan od ključnih igrača reprezentacije i čovjek bez koga se nije mogla zamisliti odbrana bh. tima. Za 11 godina u dresu reprezentacije odigrao je 94 utakmice, po čemu je rekorder, i postigao šest golova.
Ostat će upisan u historiji kao prvi kapiten koji je odveo reprezentaciju Bosne i Hercegovine na svjetsko prvenstvo.
Često je tokom reprezentativne karijere, pogotovo posljednjih nekoliko godina, bio na meti kritika javnosti zbog odnosa prema medijima. Rijetko je davao izjave novinarima, ali bez obzira na sve to, ništa ne može promijeniti činjenicu da je bio jedan od najboljih bosanskohercegovačkih igrača poslije rata.
Najteži životni put imao je Ibišević. Rođen je 6. augusta 1984. u Vlasenici, iz koje je morao pobjeći s porodicom kad je imao osam godina zbog rata u Bosni i Hercegovini. Život ga je vodio preko Švicarske do SAD, gdje je u St. Louisu počeo igračku karijeru. Nakon nekoliko godina igranja za ekipe koledža u Americi, 2004. godine došao je u veliki PSG kod Vahida Halilhodžića.
Nakon Pariza igrao je za Dijon, Aachen, Hoffenheim, za koji je u 123 utakmice postigao 48 golova, Stuttgart i Herthu, za koju i danas igra. Iako u dresu berlinskog kluba još igra dosta dobro i postiže golove, odlučio je završiti reprezentativnu karijeru i prepustiti mjesto mlađima.
U dresu nacionalnog tima odigrao je 82 utakmice i postigao 28 golova. Međutim, njegova dva gola nikad se ne mogu zaboraviti. U Kaunasu je 15. oktobra 2013. postigao gol za pobjedu protiv Litvanije 0:1 i historijski plasman na SP, a 15. juna 2014. u porazu protiv Argentine 2:1 na slavnoj Maracani postigao je prvi gol za Bosnu i Hercegovinu na svjetskim prvenstvima.
Godine 2008 izabran je za najboljeg nogometaša Bosne i Hercegovine i dobio nadimak “Idol nacije”.
