Reisu-l-ulema Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović pozvao je danas sve da se uključe i učestvuju u razvoju svoje zajednice, kulture i u izgradnji svoje zemlje.
„Neka niko ne ostane postrani“, poručio je reisul-ulema u jutrošnjoj bajramskoj hutbi iz Gazi Husrev-begovoj džamije u Sarajevu.
Upozorio je da će naše društvo zapadati u sve težu situaciju i da će naš život postajati sve teži, sa sve manje zadovoljstva, međusobnog poštivanja i dragosti, ako se stanje prepusti stihiji i onima koji nemaju ni znanja ni svijesti, populistima koji iza sebe ne ostavljaju nikakva hajra.
„Suočavat ćemo se sa sve većim i sve dubljim izazovima, koji će nam život činiti nepodnošljivim“, kazao je reisu-l-ulema.
Zamolio je svakog pojedinca da se aktivno uključi u proces oporavka našeg naroda i da u tome bude iskren.
„Neka svako najprije poradi na svom oporavku, a potom neka djeluje na druge. Nemojte vrijeme provoditi u beznačajnim i beskorisnim raspravama, mahalanju po društvenim mrežama, naročito ne u onim zabranjenim, haram stvarima“, poručio je reisu-l-ulema.
Posebno je upozorio na, kako je kazao, rak-ranu našeg društva.
„U kriminalu i naši ljudi, čini se, učestvuju jednako kao i drugi: snažno su zastupljeni i u korupciji, mitu, kamati, kocki, razvratu, zakidanju radnika… Svaki vjernik od toga mora osjećati zebnju u srcu, jer posljedice takvih zlodjela zahvataju sve, ne samo one koji ih čine“, kazao je reisu-l-ulema.
Agencija MINA hutbu reisu-l-uleme prenosi u cijelosti:
„Hvala Allahu Gospodaru svjetova, Vladaru Dana sudnjega, na blagodatima upute: imanu, islamu i ihsanu. Neka je salavat i selam na Vjerovjesnika, njegovu porodicu i one koji su ga slijedili, iskreno ispovijedajući vjeru i čineći dobro ljudima.
Draga braćo i sestre!
Na prvi dan Ramazanskog bajrama naša srca su puna istinske radosti, a duše ushićene: upravo smo za sobom ostavili ramazan, najbolji mjesec u godini, čije je vrijeme vrjednije od vremena u drugim mjesecima, u njemu je noć bolja od hiljadu mjeseci. Sve što smo učinili u tom mjesecu zadobilo je veću vrijednost od uobičajene.
Mi se danas nadamo da će sve naše napore i sva naša činjenja u tome blagoslovljenom mjesecu Allah nagraditi obilnom nagradom. Ništa od toga neće biti uzaludno. Naprotiv, sve to će oplemeniti naše duše i obogatiti naš život i život naših najbližih.
U proteklom mjesecu smo bili uspješni, jer smo postili, klanjali, davali sadaku, zekat i sadekatul-fitr, obarali smo poglede pred ružnim prizorima, čuvali smo jezike od ružna govora, pazili da ne povrijedimo ni čovjeka ni životinju…
Neki od nas su iz ramazana izišli čistih duša. Blago njima! Oni su iskoristili priliku koja im je data. Oni su „razumom obdareni“, kako se Kur'an o njima izražava. Oni su uspjeli.
Danas, kada smo duhovno pročišćeni i rasterećeni, tek izišli iz ramazana, mjeseca u kojem smo svome Gospodaru bili pokorniji i obraćali Mu se iskrenije i više, i u kojem nam je Njegova milost bliža - svijest nam je budnija, bliži smo istini i lakše je usvajamo.
Stoga, u ovim blagoslovljenim trenucima, u ovim trenucima duhovnog ushićenja, želim kazati nekoliko riječi o onome što nam predstoji.
Mi smo narod koji je prošao teško historijsko iskustvo, koji je morao žvakati i progutati mnoge gorke zalogaje i koji se sada u velikoj mjeri suočava s posljedicama onoga što je prošao. Ali, mi smo i snažan narod, koji se odbija prepustiti hudoj sudbini, koji se odlučio boriti i graditi bolju budućnost. Mi smo narod koji sve više postaje svjestan svojih vrijednosti, ali i zadaće koja mu je dodijeljena. No, da bismo mogli biti uspješni u svome hodu moramo otkloniti slabosti koje imamo i ja ću danas, u ovim svečanim trenucima, ukazati na neke od njih.
Usljed teškog historijskog iskustva, koje nosimo na svojim plećima, došlo je do određene deformacije u našem kolektivnom duhu. Naša energija nije usmjerena u jednom pravcu, već se raspršuje u više različitih pravaca. Još uvijek jedni vuku na desnu stranu, jedni na lijevu, a jedni na neku treću i na neku četvrtu stranu. U takvom stanju nismo dovoljno efikasni u suočavanju s izazovima. Stoga je prioritetni zadatak u narednom periodu, kojemu već danas trebamo pristupiti, rad na postizanju unutrašnjeg jedinstva našeg naroda.
„Nećete ući u Džennet“, rekao je Poslanik, a.s., „sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se ne budete međusobno voljeli. Hoćete li da vam ukažem na nešto što će, ako ga budete činili, doprinositi vašoj međusobnoj ljubavi – širite selam među sobom!“
Znači: pozdravljajte jedni druge. Znači: nemojte jedni od drugih glavu okretati, jer onome kome okrenete glavu, tome ćete okrenuti i leđa! Prema tome, prvo što trebamo uraditi jeste lijepo pozdraviti drugoga, ne okretati glavu od njega. To će jačati naš narod, unositi u njega pozitivna strujanja i otvarati mu puteve prema prosperitetu i sreći. Ja ne kažem da trebamo isto misliti. To je neprirodno i nepoželjno. Ali, kažem, u osnovnim, krajnjim ciljevima treba da budemo jedno.
Braćo i sestre!
Podsjećam vas da Kur'an, svojim cjelovitim narativom, ljude vodi ka okupljanju, zbližavanju i slozi i zabranjuje sve što smeta tome: zabranjuje ružan govor, ogovaranje, prenošenje tuđih riječi s ciljem izazivanja zavade, potvoru, ruganje, nazivanje pogrdnim imenima, podmetanje itd.
S druge strane, na mnogim mjestima vjernici se pozivaju na međusobnu saradnju u dobru i bogobojaznosti. Ovo je posebno važno imati na umu u ovom vremenu, u kojem vodimo veliku borbu za svoju zemlju i za svoju budućnost, možda odsudnu borbu. Zato sva naša energija treba da bude usmjerena u jedan pravac, kako bi se postigao maksimalan efekat. Poslušajmo riječ Kur'ana, jer je on temeljni izvor naše kulture, vodi nas onom što je najispravnije i unosi nam snagu.
Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!
A ovako je rekao Poslanik, a.s.:
„Vjernici su u svojoj međusobnoj ljubavi, milosti i saosjećanju kao jedno tijelo: ako jedan organ oboli, svi drugi organi odreaguju nesanicom i temperaturom!“ (El-Buhari; Muslim)
Prema tome - neka se stavovi sučeljavaju, neka se vode diskusije, ali neka u tome ne bude smrtnih zavada i beskrajnih razmimoilaženja.
Draga braćo i sestre!
U ovom bajramskom jutru prisjetimo se Allahova imperativa, koji nam, i u situaciji kada naša vjera doživljava upotpunjenje skupinama ljudi koji u nju ulaze, zapovijeda:
Ti veličaj Gospodara svoga, hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao (En-Nasr, 3). Čini se da nas ima više koji postimo, dajemo zekat, koji želimo obaviti hadž, brinemo o slabim i nejakim, učestvujemo u mnogim društvenim aktivnostima… Stoga je ovo pravo vrijeme da sebi obećamo da ćemo i poslije ovoga velikog mjeseca ustrajati u veličanju i hvaljenju našeg Gospodara i u pokornosti Njemu.
Neka nam na tom putu budu vodilja riječi Vjerovjesnika, a.s.: Ono što vam je naređeno izvršavajte koliko možete, a ono što vam je zabranjeno nemojte mu se ni približavati.
Danas razmislimo i o još jednoj rak-rani našeg društva. U kriminalu i naši ljudi, čini se, učestvuju jednako kao i drugi: snažno su zastupljeni i u korupciji, mitu, kamati, kocki, razvratu, zakidanju radnika… Svaki vjernik od toga mora osjećati zebnju u srcu, jer posljedice takvih zlodjela zahvataju sve, ne samo one koji ih čine.
Izbjegavajte ono - kaže Kur'an - što će dovesti do pometnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi! (El-Enfal, 25)
Možemo li zapriječiti puteve korupciji, mitu, kocki, razvratu…? Možemo li doprijeti do onih koji to čine? Možemo li im predstaviti pogubnost onoga što čine? Možemo li mi načiniti taj mali korak kojim će se pokrenuti iskorjenjivanje tih pogubnih pojava? O ovome bismo trebali stalno govoriti u međusobnim druženjima, noću i danju, ljeti i zimi. To je opasniji neprijatelj za naš narod od onog vanjskog, ma koji god on bio.
Poslanik, a.s., upozorio je na tu uzročno-posljedičnu vezu između grijeha i posljedice koju prouzrokuje u životnoj stvarnosti. „Nikad se u nekom narodu neće pojaviti razvrat tako da ga oni počnu činiti javno, a da se taj narod neće suočiti sa zarazama i bolestima kojih nije bilo kod njihovih predaka. Nikada neki narod ne počne zakidati na vagi i mjeri, a da se ne suoči sa sušom, oskudicom i tiranskom vlašću!“ (Ibn Madže)
Ne možemo kriviti nekoga drugog za ono što je u našim prsima. Ako krivce budemo tražili u drugima, postupat ćemo u suprotnosti s kur'anskim ajetom: Zato se ne hvališite bezgrješnošću svojom! (En-Nedžm, 32)
Braćo i sestre!
Molim svakoga od vas pojedinačno da se aktivno uključi u proces oporavka našeg naroda. Neka u tome bude iskren! Neka svako najprije poradi na svom oporavku, a potom neka djeluje na druge. Nemojte vrijeme provoditi u beznačajnim i beskorisnim raspravama, mahalanju po društvenim mrežama, naročito ne u onim zabranjenim, haram stvarima. Svojim djelima čovjek zapravo ispisuje knjigu svoga života. Sa sadržajem te knjige on će se suočiti na Sudnjem danu. Ništa tada neće moći poreći, jer će to biti njegov rukopis! Knjigu svoga života ispisujte, braćo, dobrim djelima, lijepim riječima i lijepim i uspješnim životnim pričama.
Braćo i sestre!
Ako stanje prepustimo stihiji i onima koji nemaju ni znanja ni svijesti, populistima koji iza sebe ne ostavljaju nikakva hajra, naše društvo će zapadati u sve težu situaciju i naš život će postajati sve teži, sa sve manje zadovoljstva, međusobnog poštivanja i dragosti. Suočavat ćemo se sa sve većim i sve dubljim izazovima, koji će nam život činiti nepodnošljivim.
Stoga, uključite se i učestvujte u razvoju svoje zajednice, svoje kulture i u izgradnji svoje zemlje! Neka niko ne ostane postrani.
Pronalazimo dobro u našem društvu i ističimo vrednotu naših ljudi, muškaraca i žena. Budimo na njih ponosni. Bajram je prilika da jedni druge podržimo u onome što je dobro i korisno za sve nas. Naš najveći društveni kapital je naš komšiluk, nemojmo to nikada zaboraviti.
Svima vama u domovini Bosni i Hercegovini, u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji, te u našoj dijaspori, čestitam Bajram. Molim vas da moje iskrene bajramske želje prenesete i svojim porodicama!
Bajram šerif mubarek olsun!“.
