Željko Trkanjec, vanjskopolitički novinar i analitičar hrvatskog Jutarnjeg lista napisao je analizu u kojoj tvrdi da je Aleksandar Vučić poražen u pregovorima s Kosovom. Ponovo.
U svojoj analizi također navodi zašto je to važno za Milorada Dodika odnosno kakve je to poruka na njegove sulude pozive na secesiju.
Njihove tekst prenosimo u cijelosti:
To je diplomatija. Dva dana pregovora koja su izrodila tri tačke dogovora, jedva sto riječi. Ali, uvijek bolja opcija od MIG-ova u zraku i specijalne policije na terenu.
Albinu Kurtiju, kosovskom premijeru, mora se priznati - zna odabrati bitke. Još za posljednjeg posjeta njemačke kancelarke Angele Merkel i susreta u Tirani, poručio je da se Srbija mora pripremiti za reciprocitet. Nije, kao bivši premijer Ramush Haradinaj, udvostručio carine na proizvode iz Srbije i tako se našao na udaru kao nekooperativni akter. Zato je bivši, a zamalo je završio na sudu u Haagu.
Kurti je pronašao dio dogovora iz Bruxellesa koji Srbija nije ispunila, privremene registracijske tablice. Gdje Srbija dugo nakon dogovorenog roka nije ponudila rješenje. Riječ je, realno, o simboličnom potezu, ali koji udara na emocije.
Beograd je bio iznenađen. Nisu mogli odgovoriti protumjerom jer ona postoji, i znali su da je riječ o obavezi koju nisu ispunili pa su se zapleli u klasičnu retoriku napada na Srbe. Koja prolazi u Srbiji, ali samo u Srbiji. I gdje žrtve uvijek budu lokalni Srbi.
Kad je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić vidio da Kurti ne odustaje, da se na drugim graničnim prijelazima tablice uredno mijenjaju, nije mu preostalo nego da izazove eskalaciju situacije kako bi je zatim mogao smirivati. Kako bi zatim mogao u javnosti odluke predstaviti kao nužne da se izbjegne sukob, da se predstavi kao mirotvorac.
Kurti ni na to nije reagirao. Kosovska specijalna policija, ROSU, nije se povukla, odluka o tablicama je bila i dalje na snazi.
EU, SAD i NATO su zaključili prošle sedmice da je došlo vrijeme da se konflikt riješi. Između ostalog, u posjet regiji dolazi Ursula von der Leyen, predsjednica Evropske komisije. Katastrofalna bi bila poruka da dođe do nekog sukoba dok je u regiji ili da, što je gore, mora zbog toga prekinuti posjet. I KFOR, snage NATO-a koje brinu za mir na Kosovu, izlaze na teren. Vučić će, razumljivo, tvrditi da je to rezultat njegovog razgovora s Glavnim tajnikom Saveza Jensom Stoltenbergom, ali to je teško povjerovati. Nakon tog razgovora Vučić je samo izjavio da mu je drago da je Stoltenberg poslušao stav Srbije. Poslušao, niko nije rekao da ga je uvažio.
Dolazak KFOR-a je bio trenutak kad je postalo jasnim da sukoba neće biti i da se sve mora riješiti pregovorima. Tada se, indikativno, oglašava i Moskva koja traži da NATO i EU otjeraju ROSU s granice. To se nije dogodilo.
A na pregovorima u Bruxellesu Srbija je prvi put doživjela ozbiljan poraz. Kosovo je dobilo što je htjelo, a Srbija je morala reterirati. Indikativne su izjave nakon objave dogovora. Kurti kaže da se Srbija mora naviknuti na reciprocitet. Vučić kako su naljepnice bile njihova ideja. Ako jesu, zbog čega ih nije proveo.
Iako je sve do trenutka postizanja dogovora ultimativno tražio da se stanje vrati na razdoblje prije 20. septembra, kad je Kosovo uvelo privremene tablice, sad je Vučić pristao na naljepnice. Srbi se moraju povući i ukloniti sve blokade. Beograd nije dobio baš ništa. Strateški poraz iz kojeg neće izvući pouku jer Vučić, kao i svaki autokrat, smatra da sve radi kako treba.
Digresija: da je 1991. godine, kad su Srbi u Hrvatskoj postavili barikade, bilo takve odlučnosti međunarodne zajednice. Ali to je irealna pogodbena rečenica.
Vučić se dosta patio kako bi dogovor predstavio pozitivnim za Srbiju i njegovu politiku. "Mislim da smo reagirali kao država na ozbiljan, odgovoran i pametan način. Jasno smo stavili do znanja i predstavnicima NATO da ćemo, ako bude ugrožena sigurnost naroda, a ne budu reagirali drugi, sami biti u stanju zaštititi svoj narod", naglasio je Vučić.
Sigurnost “naroda” je bila ugrožena srpskim igranjem MIG-ovima, ne tablicama. Vučić jednostavno nije imao druge nego podići cijelu slučaj na razinu prijetnje opstanku iako je bila riječ o registracijskim pločicama.
Kurti je, s druge strane, cijelo vrijeme mirno tvrdio da će odustati od mjere ako to učini Srbija koja je na to bila obvezna. Gabriel Escobar, zamjenik pomoćnika državnog tajnika za ovaj prostor i posebni izaslanik SAD za Zapadni Balkan, koji je na ovim prostorima proveo dobar dio diplomatske karijere, u razgovoru za novinare je rekao, prenosi beogradska Politika, da je SAD podržao Prištinu u reciprocitetu, ali da su ih tablice iznenadile. Sun Tzu: biraj bitke u kojima možeš pobijediti. Kurti je izvojevao važnu pobjedu. Izgledno je da zna kako nastaviti.
Vučić sada vrišti o potrebi provedbe sporazuma o Zajednici srpskih općina na Kosovu, ali za to nema reciprociteta. Što Beograd stavlja u defenzivnu poziciju. I o čemu niko ne govori. I još mora dolaziti na sastanke u Beograd kako bi dogovorio konačni režim korištenja registracijskih pločica.
Kurti je zabilježio bodove na još jednom planu, 17. oktobra su na Kosovu lokalni izbori. Na kojima bi ovaj uspjeh mogao dati dodatni zamah njegovoj stranci. I Srbija ima izbore, u aprilu (3. ili 17.) iduće godine. Ovaj poraz neće vjerovatno naštetiti Vučiću jer i hibernirana opozicija dijeli njegove stavove u politici prema Kosovu (i Metohiji, samo za Beograd i Moskvu). Što dodatno iritira Zapad.
Američka je administracija, očito je, odlučila poduzeti korake u rješavanju problema na Zapadnom Balkanu. Ali na razini na kojoj ti problemi predstavljaju ozbiljnu prijetnju na široj razini. Dovoljni su lokalni diplomati i zamjenik pomoćnika državnog tajnika. Escobarova je poruka na razini prijetnje, djelovat ćemo protiv svih oblika korupcije. Ozbiljno je zaprijetio Miloradu Dodiku, a ni Srbija nije lišena moguće primjene te odluke.
U EU dolazi do preslagivanja snaga nakon pobjede SPD-a na izborima i Vučiću se u Berlinu više neće gledati kroz prste što se slika s Viktorom Orbánom i poljskim premijerom Mateuszom Morawieckim. To društvo donosi negativni epitet. Jednako razmišlja Pariz i Rim s Marijem Draghijem.
Prespanski sporazum, kojim je Grčka riješila probleme sa sada Sjevernom Makedonijom, kao obrazac. Beograd od toga bježi, ali neće moći vječno.
Moskva se grčevito bori da Kosovo ostane zamrznuti problem kako bi ga mogla koristiti kao polugu utjecaja na Beograd i posljedično na Zapadni Balkan. Ali nema je u pregovorima. Beograd dvije trećine trgovinske razmjene ima s EU, primarno Njemačkom. To je argument iznad plina koji će ionako teći kroz Srbiju jer sada mora stići i do Mađarske.
Kina je tu sporedni čimbenik. Iako bi htjela biti primarni. A upliv Kine na Beograd dodatno ruši snagu srbijanskih argumenata u očima Washingtona i Bruxellesa. “Brate Xi” nije model za savezništvo sa Zapadom.
Strateški poraz Srbije dobra je vijest za postizanje mirne koegzistencije između Beograda i Prištine. I za poruku Dodiku da smanji poziva ne odcjepljenje jer bi se mogao naći pod američkim sankcijama. Neka pita iranske lidere koliko je to neugodno.
