Mediji u hrvatskoj su iznenađeni reakcijom NATO-a i Oružanih snaga Hrvatske koje su dozvolile da zastarjeli sovjetski dron Tu-141 Striž luta njihovim zračnim prostorom i prođe teritorij tri zemlje članice, a da ne bude oboren. Na kraju je dron ruske proizvodnje, koji vjerovatno koristi ukrajinska vojska pao u glavni grad Hrvatske Zagreb i pri tom samo pukom igrom sreće nije ubio nikoga. Hrvatski mediji se, s pravom , pitaju kako je najmoćniji vojni sabvez na planeti mogao dozvoliti sebi tako nešto. U nastavku vam prenosimo tekst Slobodne Dalmacije o incidentu s dronom:
"Mi s tim nemamo ništa i nećemo imati ništa. To garantiram!", rekao je Zoran Milanović, predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik hrvatskih Oružanih snaga.
Samo 44 dana kasnije ukrajinski dron Tu-141 "zveknuo" je nepunih 7 kilometara od njegovog ureda i 5 kilometara od Banskih dvora i otvorio čitav niz veoma neugodnih sigurnosnih pitanja, piše Slobodna Dalmacija.
Ta su pitanja neugodna za NATO, ali još neugodnija za hrvatske Oružane snage, kojima se nepoznata letjelica srušila ravno u dvorište, samo nekoliko kilometara daleko od središnje zrakoplovne baze na Plesu.
Ministar obrane Mario Banožić i zapovjednik Glavnog stožera Robert Hranj priznali su da hrvatski sustav protuzračne obrane ima ograničene kapacitete. Rekli su da sustav može biti bolji, ali se ogradili činjenicom da je hrvatsko nebo ujedno i NATO-ovo, te bismo se trebali moći osloniti na svoje suradnike u obrambenom savezu. Razumljivo je da pojedina članica obrambenog saveza, zbog financijskih i strateških okolnosti, ne ulaže podjednako baš u sve obrambene sustave. Razumljiva je i suzdržanost političara kojima smetaju građanska propitivanja o tome zašto u ovo ili ono naoružanje ulažemo silne novce kad nam zapravo nitko ne prijeti. Sve dok ta prijetnja ne padne nekome u dvorište.
PRIZEMLJENI NOĆU
Za Hrvatsku je krajnje neugodno saznanje da glavni grad Hrvatske nije zaštićen protuzračnom obranom. Naše nebo jest pokriveno s pet radara FPS-117, od kojih se po jedan nalazi na Sljemenu i Papuku, no sustav raketne zaštite svodi nam se na zastarjele ručne lansere Igla i Strela-2. To su lanseri IC-navođenih raketa koji služe za taktičku zaštitu postrojbi na terenu. U slučaju ratne ugroze može ih se rasporediti i oko ključnih objekata, recimo, oko Milanovićeva ureda na Pantovčaku. Ali zašto bi, "kad mi s tim nemamo ništa"?!
S druge strane, raketni sustav S-300, kojim smo se hvalili na jednoj vojnoj paradi, netragom je nestao. Moguće je da su u pravu stručnjaci koji tvrde da dalekometnim S-300 ionako ne bismo gađali nekakve stare dronove, ali to još ne rješava pitanje što nam se s tim, nikada do kraja kompletiranim sustavom dogodilo i to bi trebao biti predmet ozbiljne istrage vojnih sigurnosnih službi.
Zadaća našeg radarskog sustava je da radarsku sliku i na njoj uočenu prijetnju u realnom vremenu proslijedi središnjem sustavu NATO-a, zaduženom za ovo područje. Kako to funkcionira, objasnio je za "Slobodnu" umirovljeni brigadir, pilot Ivan Selak.
"NATO je glavni u odlučivanju što se događa ako nepoznata letjelica uđe u zračni prostor NATO-a. Dok sam ja još bio u sustavu, stvar je bila u zrakoplovnoj bazi Torrejon u Španjolskoj, koja koordinira i sprovodi sve te postupke i nadležna je za taj dio neba o kojem se sada radi. Slika sa svih radara se praktički linkuje iz Mađarske i Hrvatske na zapovjedno mjesto u Torrejonu, oni prate, vide i poduzimaju mjere, to jest, trebali bi. Onda ide alarmiranje sustava protuzračne obrane. Ili protuzračna obrana ili podizanje borbenih lovaca. U Mađarskoj bi to bili Grippen, u Rumunjskoj F-16, a kod nas je naš ministar deklarirao da naši avioni ne mogu letjeti noću, a s obzirom da on zna daleko više od mene možemo li ili ne letjeti noću, mi noću ne letimo”, rekao je Selak.
OBRAZAC LETENJA
NATO i naša PZO doživjeli su debakl ravan ili još gori od onog sovjetskog 1987. kad je njemački pilot Mathias Rust poletio iz Finske Cessnom 172B i sletio usred Moskve na Crveni trg. Rust je imao sreće jer mu je tijekom leta "zalijepljen" borbeni kod 8255, ali su se Rusi suzdržali od okidača. Ni naša, ni NATO-ova PZO, prema saznanjima koje je javnost imala do pisanja ovog teksta, uopće nije vidjela stari sovjetski "samoupravni" dron (kojim se ne upravlja sa zemlje, nego leti po unaprijed programiranoj ruti). Priznanje zaslužuje tek Hrvatska kontrola zračne plovidbe, koja je na primarnom radaru uočila dron, ali ona nije u ovom slučaju nije mogla napraviti ništa niti je to u bilo kojem segmentu dio njezine zadaće.
Da je ovaj dron pao na obližnji Studentski dom "Stjepan Radić", Hrvatska bi od petka bila u dubokoj nacionalnoj žalosti. Ako je dron letio brzinom od 700 kilometara na sat, a težak je više od 6250 kg, studenti će lako izračunati njegovu kinetičku energiju (118152195.22 džula). No sve je to ništa - pravo je pitanje što bi se dogodilo da je s ukrajinske bojišnice - bez obzira kome bismo naknadno pripisali krivicu - na zagrebačku rivijeru, dakle na Jarun, ispaljena ruska krstareća raketa Kalibr. Ona je značajno brža od drona koji nismo oborili, ima značajno dulji domet i nešto manje dimenzije od ovog drona. Tu-141 je letio na visini od 1300 metara, dakle iznad nekontroliranog G sloja po klasifikaciji koju upotrebljava civilno zrakoplovstvo. Kalibr, međutim, leti na 20 metara iznad mora ili do 150 metara iznad terena. Možda bi ga upravo to otkrilo i možda bi upravo taj obrazac letenja izazvao uzbunu na ekranima NATO radara, ali u ovom trenutku je u to dopušteno sumnjati. Stari sovjetski "samoupravni" dron preletio je dvije članice NATO-a i srušio se u trećoj. Ako sad nije vrijeme za ostavke ili za jasne odgovore, onda nam je obrambeni savez, k tome još podignut na višu razinu budnosti, sasvim beskoristan.
Ruska krstareća raketa 3M-14T Kalibr
3M-14T Kalibr
Dužina: 6,2 - 8,9 m
Raspon krila: 3 m
Visina: 0,6 m
Težina: 2300 kg
Bojeva glava: 500 kg (uključujući i nuklearnu)
Brzina: 1200 km/h
Dolet do: 2500 km
Visina leta: do 150 m iznad terena, 20 m iznad mora
Sovjetski izvidnički dron Tu-141 Striž
Tu-141 Striž
Dužina: 14,33 m
Raspon krila: 3,88 m
Visina: 2,44 m
Površina krila: 10 m2
bruto težina: 6215 kg
Pogon: 1 × Tumansky KR-17A, 19,6 kN
Najveća brzina: 1100 km/h
Brzina krstarenja: 1000 km/h
Dolet: 1000 km
Maks. visina krstarenja: 6000 m
