U zadnjoj sedmici maja, za novog međunarodnog šefa BiH imenovan je, nakon 12 godina koliko je to bio austrijski diplomat Valentin Inzko, njemački političar iz bavarskog CSU, 63-godišnji pravnik Christian Schmidt koji 1. avgusta preuzima dužnost.
I dok ga neki nazivaju "novim jahačem mrtvog konja" (Frankfurter Allgemeine Zeitung) i već mu pripremaju zamke, drugi smatraju da će on provesti "Biden-Merkeličin plan" izlaska BiH na ravne "euroatlantske staze". Schmidt je nedavno rekao kako je "važno pratiti BiH na njezinu izazovnom putu u Evropu", piše Jutarnji list.
Upravo je to i razlog velikog prijepora na mikro, ali i makro razini. EU i SAD, pogotovo sada s dolaskom Joea Bidena i najave jačeg angažmana na Balkanu (posebno su u fokusu BiH i Kosovo) i njihova čvrstog vezivanja uz bruxellesko-washingtonski gat. Neki će reći da je Schmidt "osobni projekt Angele Merkel" koja nakon svog odlaska, u septembru 2021. godine, ostavlja svojim nasljednicima taj trend balkanske politike.
Za Schmidta se tvrdi da je jedan od najboljih poznavalaca Balkana na Zapadu (1991. bio je zadužen za vanjsku politiku Bundestaga, a često je boravio na našim prostorima). Upravo stoga Rusija je izrazila "odlučno neslaganje" s njegovim imenovanjem, oni traže ukidanje OHR-a, te u priopćenju ruskog veleposlanstva u Sarajevu prozivaju zapadni partnere da "ponovno procijene posljedice tog postupka" jer smatraju da se kršila "ustaljena praksa izbora visokog predstavnika".
Zato neki njemački analitičari smatraju da je BiH postala novo sjecište sukoba interesa velikih međunarodnih igrača, odnosno kako piše FAZ "idealan poligon za hladni, zamjenski rat Rusije protiv Zapada".
Republika Srpska, odnosno Milorad Dodik, najavljuje da je "funkcija međunarodnog predstavnika suvišna" te će ga ignorirati i da je on "predstavnik samo za Federaciju BiH" i opet nema ništa pametnije od već viđenih dosadnih prijetnji referendumom o odcjepljenju pa je i sada rekao da je način izbora Schmidta "najbolji dokaz da BiH ne može i ne treba postojati kao zemlja", a onda opet kaže da će priznati Schmidta kaad ga potvrdi Vijeće sigurnosti UN-a(računa valjda na ruski veto).
Doduše, to su tek dodikovske uobičajene prazne tlapnje jer je funkcija Schmidta poput kakva vicekralja koji može onemogućiti bilo koji zakon, pa i odluku koju smatra nepovoljnom za BiH, ne odobriti bilo koje imenovanje (recimo Dodik je, uz pomoć Dragana Čovića tražio da se iz Ustavnog suda uklone strani suci, ali nemaju mehanizme da to sami postignu).
Srbijanski predsjednik Aleksandra Vučić kaže da će sada "RS-u biti puno teže", a ni Srbiji "neće biti lako" jer čuva sebi leđa - mora razgovarati s Njemačkom, ali "i biti uz RS" te se pribojava da će se sada "ići na jačanje funkcionalnost BiH kao države na račun smanjivanja kompetencija vlasti RS-a". Schmidt dolazi jasno dati do znanja da SAD i EU stoje iza "teritorijalnoga integriteta i državnog suvereniteta" BiH, što je, i za Hrvatsku od strateškog nacionalnog interesa. Sjetimo se Janša-Orbanova "nepostojećeg" non papera, Dodikove vizije ujedinjenja Srbije s RS i Crnom Gorom te onih najava, formulirao je Vulin, da "nije rješenje da svi Srbi žive zajedno u tuđoj državi, nego da najveći dio Srba živi u svojoj zemlji".
Rusiji je sve jasnije da realizacijom politike za koju je zadužen Schmidt BiH neumitno klizi prema NATO-u kao njihovoj najvećoj noćnoj mori. No, Dodik i Moskva govore da je dosta "međunarodnog tutorstva i da je BiH dovoljno odrasla da funkcionirati samostalno". Ta "briga" Dodika za samostalnost BiH svodi se na strah od jačanja Sarajeva i onemogućavanja ideja o širenju "srpskog sveta" koja bi provedbom plana koji treba realizirati Schmidt postala tek "unjkava" tema "antisrpske urote" u Jutarnjem programu Hapyy TV-a Milomira Marića.
I šef Hrvata u BiH Dragan Čović znao je reći da je protiv "visokog predstavnika", ali je Hrvatski narodni Sabor, ipak podržao Schmidtovo imenovanje, uz nadu da bi se mogla makar prešutno dogovoriti s Bakirom Izetbegovićem izmjena izbornog zakona, što je Čovićeva, ali i Plenkovićeva opsesija te se založio za približavanje EU NATO-u. Neki izvori kažu da su tome kumovale i određene "preporuke", da ne kažemo pritisak, Zagreba.
Iako se Schmidta zna proglasiti velikim kritičarem hrvatske politike prema BiH, on je u Bundestagu bio član parlamentarne "frakcije" njemačko-hrvatskog prijateljstva, a u CSU je posebno zadužen za odnose s Hrvatskom (još s Izraelom, Austrijom, Velikom Britanijom i SAD-om), a u vrijeme dok je bio državni tajnik u Ministarstvu obrane, zagovarao je članstvo Hrvatske u NATO-u. Hoće li dolazak Schmidta utjecati na savezništvo Dodika i Čovića ili će prihvatiti realnost, ali i što će biti s daljnjim ruskim planovima na ovim prostorima.
Tu možemo, više - manje,očekivati nastavak destrukcije s obzirom na njihovu reakciju jer oni ne moraju tu biti "pragmatični" kao domaći akteri, zaključuje Jutarnji.