Hrvatska ekstremna desnica je, otprilike u vrijeme kada je Tomislav Karamarko izabran za predsjednika HDZ-a, pokrenula kampanju proglašavanja svakoga tko im nije po volji nacionalnim izdajnikom ili veleizdajnikom.
U proteklih desetak godina tu su etiketu pokušali zalijepiti mnogima, proizvevši tako brutalizaciju javnog diskursa u Hrvata, na koju se sada izvrsno naslanja predsjednik Zoran Milanović. Ironično, jedan od onih koje su ekstremni desničari proglašavali veleizdajnikom, čak ga osudivši na tragikomičnom Hrvatskom etičkom sudištu.
Veleizdaja je, naravno, i pravna kategorija te je i u tom smislu neodgovorno ljude svako malo prozivati (vele)izdajnicima. Uvijek sam se grozio toga i uvijek mi je bilo odvratno, dok nije postalo smiješno zbog pretjerane upotrebe, kada se nekoga proglasi veleizdajnikom.
Sistematski protjerani
No, nakon što sam vidio što je danas u Banjoj Luci za govornicom Skupštine Republike Srpske izgovorio predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, mogu mirne duše i sa stopostotnom sigurnošću napisati da je taj čovjek veleizdajnik. Veleizdajnik Hrvata kao naroda, veleizdajnik Bosne i Hercegovine, veleizdajnik općeljudskih, pa, ako hoćete, i kršćanskih vrijednosti.
“Vi čuvajte Republiku Srpsku! Toliko ste emocija iznijeli sad ovdje da vam na tome svi mogu zavidjeti”, poručio je, između ostaloga, Čović u Banjoj Luci.
U gradu iz kojega su 1992. i 1993. godine sistematski protjerani svi Hrvati koji su tamo prethodno stoljećima živjeli. Protjerani baš zato da bi mogla biti uspostavljena etnički čista Republika Srpska, čije očuvanje sada tako žarko zagovara Čović.
“Vi čuvajte Republiku Srpsku!” uskliknuo je Čović, koji sigurno zna što se 1992. godine događalo u Prijedoru i kako je brutalno bilo etničko čišćenje cijelog tog područja od ljudi čiji je jedini krimen bio što su Hrvati ili, tada, muslimani odnosno kasnije Bošnjaci.
“Vi čuvajte Republiku Srpsku!” zatražio je Čović, posve svjestan da su u temeljima Republike Srpske progon i ubijanje tisuća bosanskohercegovačkih Hrvata, a bogme i Hrvata iz Hrvatske, poput sve one djece koju je u Slavonskom Brodu ubila granata iz - Republike Srpske u nastajanju.
Veleizdaja je doista odgovarajuća riječ za opis onoga što je danas učinio Dragan Čović, prijeratni komunist koji se potpisivao ćirilicom, ratni upravnik tvornice koji je Bošnjake logoraše dovodio na ropski rad te nakon svega toga vječni predsjednik HDZ-a BiH, tijekom čijeg se mandata na čelu “stožerne stranke Hrvata” broj tih istih Hrvata u BiH prepolovio.
Čović je uvijek bio ljigavac, oportunist i štetočina, ali danas je sve to nadmašio patetičnim, lažljivim govorom u Banjoj Luci, kakvog se ne bi postidio ni ratni zločinac Radovan Karadžić.
Ohrabrio političare
Kako piše Hina, Dragan Čović danas je ohrabrio političare iz Republike Srpske da nastave voditi politiku na dosadašnji način i jačati taj entitet.
U prijevodu to znači da je Čović amenovao etničko čišćenje, masovne zločine i genocid, da je ohrabrio nastavak osiromašenja sluđenog naroda koji i dalje živi na području RS-a, da je ohrabrio nastavak korupcije i pljačke te punjenje privatnih džepova Milorada Dodika, svojeg najboljeg jarana, i njegove kriminalne klike.
Poručiti vladajućima u RS-u da samo nastave kao i dosad zapravo znači i Srbe koji žive u RS-u i BiH gurati još dalje u moralnu i ekonomsku propast.
Za državni vrh u Hrvatskoj današnji bi Čovićev nastup trebao značiti kraj suradnje s tim veleizdajnikom. O sramoti zagrebačkog sveučilišta koje je Čoviću dodijelilo počasni doktorat da ne govorimo. Da kod rektora Damira Borasa ima imalo morala i pameti, ekspresno bi Čoviću nakon današnjeg ispada oduzeli taj doktorat.
To se, naravno i nažalost, neće dogoditi pa baš zato treba jasno reći da će Čović svojom veleizdajničkom politikom posve uništiti bosanskohercegovačke Hrvate, a da će mu u tome, po svemu sudeći, asistirati i službeni Zagreb.
Pritom će, naravno, svi zajedno tvrditi da rade baš suprotno, da brane prava Hrvata. Otkako su početkom 1990-ih službeni Zagreb i HDZ BiH preuzeli na sebe brigu o položaju bosanskohercegovačkih Hrvata, njihov se broj prepolovio, nametnuti su im ratni zločinci kao heroji, kulturno i društveno su nazadovali itd.
Čovićev apel za očuvanje Republike Srpske je stoga nešto poput zadnjeg čavla u kovčegu za Hrvate koji su im u proteklih 30 godina napravili baš dva HDZ-a, onaj hrvatski i onaj bosanskohercegovački. Potpuno posrnuće, gnjusoba najgore kategorije, ma najkraće rečeno - veleizdaja.
Nazvati pravim imenom
Svojim današnjim nastupom u Banjoj Luci, koju je prethodno rado pohodio i na neustavni Dan Republike Srpske kojim se slavi početak rata i genocida u BiH, Dragan Čović bi za svakoga civiliziranog u Republici Hrvatskoj trebao postati persona non grata. Tko ga i dalje bude primao kao relevantnog sugovornika i podržavao zapravo se pridružuje slavljenju genocida i veleizdaje.
Ipak, prilično sam siguran da će Čović i dalje ostati dragi gost u Banskim dvorima i na Pantovčaku.
Jer kao što je davno upozorio A.G. Matoš, Francuzi svojim izdajicama poskidaju glave giljotinom, Englezi ih povješaju po podrumima, Srbi ih jednostavno pokolju, a Hrvati ih njeguju kao najveće nacionalno bogatstvo. Zato se, nažalost, Čović ne treba brinuti. Njemu se sve što je dosad radio itekako isplatilo - dovoljno je pogledati hacijendu koju si je napravio pored Mostara - pa vjerojatno neće platiti ni za današnju veleizdaju.
Zato je i važno ono što je Čović danas učinio nazvati u političkom smislu pravim imenom. Dočekat će on mirnu starost u bogatstvu, udijelit će mu i još koji počasni doktorat ako treba, ali će nakon njegove smrti ostati jedino zapamćeno da je Čović najgori veleizdajnik kojega će se sramiti sve buduće generacije.
