Hrvatski historičar Hrvoje Klasić smatra da je "Dara iz Jasenovca" dobar film i da nije nacionalistički, antikatolički niti antihrvatski, kako su to neki kritičari sugerisali.
U tekstu za “Net.portal” Klasić ističe da ovo ostvarenje “izaziva tjeskobu, strah i gnušanje, čime tek daje naslutiti svakodnevnu atmosferu boravka u ovom konclogoru na Savi”.
– Siguran sam da će film samo one, od razuma i emocija lišene, nacionaliste i psihopate ostaviti ravnodušnim -navodi Klasić.
Hrvatski historičar smatra da je produkcija filma na zavidnom nivou kao i gluma i ističe da, “prije svih, treba istaći maestralnu ulogu Biljane Čekić koja glumi djevojčicu Daru”.
– Mogu li se filmu pronaći mane ili barem problematična mjesta? Naravno da mogu. Ali, kojem visokobudžetskom holivudskom blokbasteru, uključujući i neke `Oskarom` nagrađene filmove – ne mogu”, pita Klasić.
On naglašava da su kritike koje su se mogle pročitati i u Hvatskoj “potpuno neutemeljene”.
– Ako je srpski nacionalizam govoriti o najvećoj tragediji u historiji srpskog naroda, bez izmišljanja događaja i manipulisanja brojem žrtava, onda je svako ko istražuje period Nezavisne Države Hrvatske, vođen načelima historijske nauke, takođe `srpski nacionalista` – piše Klasić u svom osvrtu na film.
On napominje da u filmu, ne samo da se ne spominju brojke, nego neupućeni gledalac na osnovu prikazanog ne može steći utisak o razmjerima tragedije.
– Sam Ante Vrban, jedan od najzloglasnijih ustaških koljača, nakon rata je priznao gušenje otrovnim plinom više od šezdeset mališana. Ovoj, po svemu sudeći umanjenoj brojci, treba dodati i svu onu djecu koju su Vrban i njegovi pomagači poubijali na još svirepije načine – napominje Klasić.
On ocjenjuje da film nije ni antikatolički, iako je s tim u vezi napravljena možda najveća činjenična greška u filmu.
– Važnu ulogu u logorskom sistemu autori filma daju časnim sestrama kojih tamo u stvarnosti nije bilo. Naravno, bilo ih je u Jastrebarskom i Sisku, tj. logorima u koje su djeca dovođena nakon što su oduzeta od majki u Jasenovcu i Staroj Gradišci – objašnjava Klasić.
On ističe da “nije antikatolicizam prikazati da je dio hrvatskog katoličkog klera aktivno podupirao ustaški pokret, nosio oružje i sudjelovao u zločinima”.
– U samom logoru Jasenovac nekoliko sveštenika isticalo se po okrutnosti – ističe Klasić u osvrtu na film.
Hrvatski historičar napominje da film pogotovo nije antihrvatski, jer je više nego jasno dato do znanja da su krivci za zločine ustaše, a ne Hrvati.
– To će naravno svi oni koji podržavaju upotrebu pozdrava `Za dom spremni`, koji ne vide ništa sporno u tome da ulice hrvatskih gradova nose imena po ustaškim ministrima, koji negiraju zločinački karakter i broj žrtava logora Jasenovac i koji nasilno oduzimanje srpske djece nazivaju `činom kršćanskog milosrđa, vjerovatno doživjeti kao antihrvatski čin – navodi Klasić.
Treba li “Daru iz Jasenovca” prikazati gledaocima u Hrvatskoj, pita Klasić i odgovara: “Apsolutno!”
Ipak, on sumnja da će se to na kraju desiti.
Jedan razlog je “neprimjeren način suočavanja s prošlošću očito još uvijek prevelikog broja onih koji odlučuju o hrvatskoj budućnosti”.
Kao drugi nefilmski razlog zbog kog “Dara iz jasenovca” vjerovatno neće biti prikazana u Hrvatskoj Klasić navodi, kako ocjenjuje, izjave režisera Predraga Antonijevića i scenariste Nataše Drakulić i njihovo povezivanje Jasenovca sa “Olujom” i Kosovom.
Klasić smatra da ovaj film o Jasenovcu ne treba vezati uz neke druge priče i projekte, “jer se time omalovažava tragedije oko koje bi trebao postojati konsenzus bez obzira na državljanstvo i pripadnost naciji”.
-`Dara iz Jasenovca` je film koji je trebalo snimiti i koji treba pogledati – zaključuje Hrvoje Klasić, autor dokumentarnog serijala o NDH, koji je HRT naručio, ali još uvijek nije prikazao.
