Glumica Selma Blair ni ranije se nije sramila dijeliti detalje o svojim ličnim borbama pa tako od 2018. godine, otkako joj je dijagnosticirana multipla skleroza, javno govori o toj bolesti. No, svojim memoarima "Mean Baby" uspjela je šokirati sve svoje obožavatelje. Dijelovi memoara nedavno su objavljeni u časopisu People, a u njima doznajemo kako je glumica već u dobi od sedam godina počela piti alkohol. “Prvi put kada sam se napila bilo je to otkriće”, napisala je te nastavila još detaljnije.
“Uvijek sam voljela Pashu. Dok sam pila male gutljaje Manischewitza, bilo mi je dopušteno osjetiti kako me preplavljuje svjetlo, ispunjavajući me Božjom toplinom. No, kada mi je bilo sedam godina, u jednom trenu niko nije obraćao pozornost na moju konzumaciju alkohola, a ja sam pila i shvatila da cijelo ovo vrijeme ne osjećam Božju toplinu, već alkohol. Te večeri sam se jako napila", opisala je glumica.
Blair je trijezna od 2016. godine, a dodala je kako se u ranim godinama nije često opijala već bi popila nekoliko gutljaja kako bi se riješila tjeskobe. “Postala sam stručni alkoholičar, vješt u skrivanju svoje tajne”, piše ona.
No, njeni 'pravi' problemi s alkoholom započeli su u tinejdžerskim i ranim dvadesetim godinama, a otkrila je kako ju je nakon jednog opijanja na fakultetskom izletu silovala jedna, a čak možda i dvije osobe.
“Ne znam jesu li me oboje silovali, ali jedan od njih definitivno jest. Bila sam tiha i čekala da sve to završi. Silovana sam više puta jer bih bila previše pijana da bih im rekla da prestanu. No, samo je taj jedan put bio doista nasilan, ali iz svakog takvog odnosa sam izlazila tiha i posramljena”, prisjeća se.
“Moj osjećaj traume bio je veći nego što sam bila svjesna. Nisam shvatala da je napad bio tako važan i kasnije u mome životu. Tu je bilo toliko srama i osjećaja krivnje, ali sada sam zahvalna zbog toga što sam stekla sigurnost da svoja iskustva prenesem na papir", kazala je u intervjuu za People.
Blair je također priznala kako ju je kao tinejdžericu seksualno napao dekan internata Cranbrook koji je pohađala. Gledajući na njega kao na mentora i prijatelja od povjerenja kao mlada djevojka, Blair se prisjetila šta je on njoj značio. “Mislila sam da je on najbolji čovjek kojeg sam ikada upoznala. Zgodan, visok, velikodušan. Sigurna sam da možete shvatiti kamo sve ovo vodi, ali ja u to vrijeme to nisam mogla predvidjeti. Vjerovala sam autoritetu."
Dan prije zimskih praznika Blair je otišla u njegov ured kako bi ga pozdravila, a on je prešao granicu dodirujući je po intimnim dijelovima tijela. Blair je također napomenula kako se nada da će njena knjiga pomoći drugima, a posvetila ju je svome sinu, kao i svima onima "koji pokušavaju pronaći najdublju rupu u koju će se uvući dok bol ne prođe."
