Autori knjige "Hitlerov posljednji dan: Iz minuta u minut" Emma Craigie i Jonathan Mayo otkrili su za Daily mail do sada nepoznate detalje o čuvenom historijskom danu koji je odredio budućnost Evrope.
Nedjelja, 29. april 1945. godine, ponoć
Skoro 30 metara pod zemljom, Eva Braun se priprema za svoje venčanje. Trenutno je u svojoj spavaćoj sobi, a njena sobarica joj je frizirala kosu, piše Daily mail.
Uskoro su njene lokne pažljivo zakačene na desnoj strani, baš onako kako ona to voli. U znak poštovanja prema svom vjereniku, Adolfu Hitleru, koji ne voli šminku, pažljivo se našminkala da izgleda prirodno.
Već je izabrala šta će obući: dugu crnu haljinu od svilenog tafta, crne cipele od antilopa Feragamo, zlatnu narukvicu sa roze draguljima od turmalina, ogrlicu od topaza i njen omiljeni dijamantski sat. Večeras, 14 godina nakon početka njihove tajne afere, ona će se konačno udati za čovjeka kojeg voli.
Naravno, nikada nije zamišljala da će se njeno vjenčanje održati u Firerovom bunkeru, koji leži ispod bašte stare kancelarije u Berlinu. Ali tenkovi ruske vojske sada ulaze u centar, tako da više nije sigurno biti iznad zemlje.
Bunker, koji je zaštićen betonskim krovom debljine 10 metara, povezan je stepeništem sa starijim bunkerom iznad, a također i prolazom do podruma kancelarije, gdje se nalazi hitna bolnica, garaže i mreža prostorija za sekretari i službenici.
Ona je tu od januara i ima najudobniju sobu, opremljenu komadima koje je specijalno za nju dizajnirao arhitekta bunkera Albert Speer. Pored toaletnog stočića i stolice, tu su i ormar, krevet za jednu osobu i sofa sa ravnim leđima presvučena cvjetnom tkaninom.
Sav namještaj, kao i njena odjeća, nakit i četke sa srebrnom podlogom, obilježeni su njenim monogramom, koji je također dizajnirao Speer — djetelinom sa četiri lista nastala od zakrivljenog E okrenutog prema zakrivljenom B.
Eva može da čuje eksplozije od teškog ruskog artiljerijskog bombardovanja. Upravo u tom trenutku sahranjuje se tijelo njenog zeta, Hermanna Fegeleina. Pogubljen je prije samo pola sata, po naređenju Evinog vjerenika.
00.10 sati
Adolf Hitler stoji u sali za konferencije bunkera, naslonjen na prazan sto sa mapama. On diktira svoj „politički testament“ Traudl Junge, jednoj od dvije njegove preostale sekretarice.
U početku je Junge uzbuđena. Hoće li ona prva čuti zašto Nijemci gube rat?
Nema otkrovenja, nema opravdanja ni izraza krivice — samo iste stare optužbe na račun Jevreja koje je čula toliko puta ranije.
Hitler tada ulazi u dugačku listu novih nacističkih imenovanja. Čak i Junge vidi da je to besmisleno. Zatim, poslije kratke pauze, počinje da diktira svoju volju.
Kada dođe do dijela o vjenčanju sa Evom, Junge je šokirana. Do sada je njen šef uvijek insistirao da se nikada neće oženiti — jer žene imaju destruktivan utjecaj na velike muškarce.
On nastavlja: „Ja i moja žena biramo smrt da bismo izbjegli sramotu odbacivanja i predaje. Naša je volja da naša tijela odmah budu spaljena“.
Poslije pauze, Hitler se udaljava od stola.
„Otkucajte mi to u tri primjerka, a zatim mi to donesite.“
Sala za sastanke se priprema za svečanost. Pet stolica je postavljeno za velikim stolom sa mapama. Walther Wagner, sudija za prekršaje, stiže u bunker držeći potrebnu papirologiju. Hitlerov sobar, Heinz Linge, smatra da je Wagner uzbuđen koliko i nevjesta.
Oko 00.15 sati
Robert Ritter von Greim je upravo imao sastanak sa Hitlerom.
Prije samo nekoliko sati, ruska vatra je zahvatila avion koji ga je dovezao u Berlin i on je teško ranjen. Ipak, postoji utjeha: Hitler ga je upravo postavio za novog šefa Luftwaffea.
Odluka o uzdizanju Von Greimea donijeta je prije četiri dana. Tada je Hitler saznao da Luftwaffe nije učinio ništa da spriječi Ruse da stignu do predgrađa Berlina.
Pola sata je brbljao bez pauze, vrištao o neuspjehu, lažima, korupciji i izdaji.
Zatim se jecajući srušio u fotelju, smijenio tadašnjeg šefa Luftwaffea — i izjavio da je rat izgubljen. Bio je to prvi put da je to zaista priznao.
Hitler je sada naredio Von Greimeu da pokrene kontranapad njemačkog vazduhoplovstva. Novom šefu Luftwaffes povjereno je i Evino posljednje pismo trudnoj sestri Gretl, koja sa roditeljima boravi u Hitlerovoj planinskoj kući u Obersalzbergu.
Hitler je u svojoj radnoj sobi – gdje provodi većinu svog vremena – sa svojim sobarom Henizom Lingeom. To je mala soba sa veoma niskim plafonom, u kojoj se nalazi radni sto, pomoćni sto, čvrsta uspravna sofa presvučena plavo-bijelim platnom i još jedan sto za kojim Firer jede sa sekretaricama.
Radna soba izlazi na betonski hodnik oivičen udobnim foteljama u kojima Hitlerovi generali često piju i spavaju.
Hitler se okreće svom sobaru. „Želio bih da te pustim da se vratiš svojoj porodici“, kaže on. Linge odgovara: „Fireru, bio sam s tobom u dobrim vremenima, a želim da ostanem s tobom u lošim“. Sada ima 32 godine, sobar je bivši zidar sa velikim, okruglim licem i blijedoplavim očima.
Poslije pauze, Hitler kaže Lingeu da ima posao za njega.
„Trebalo bi da stavite ćebad u moju spavaću sobu i nabavite dovoljno benzina za dvije kremacije. Upucat ću se ovdje, zajedno sa Evom Braun. Umotat ćete naša tijela u vunenu ćebad, odnijeti ih u baštu i tamo spaliti“.
Linge drhti.
00.45 sati
Slijedeći Hitlerova uputstva, Linge poziva Hitlerovog vozača, Ericha Kempku, na podzemnom parkingu kako bi ga zamolio da pronađe 200 litara benzina.
Kempka naređuje pomoćniku da iz automobila u podzemnim garažama, čiji su betonski krovovi upali, izvuče benzin koji nađe.
01 ujutru
Eva Braun i Adolf Hitler izlaze iz svojih soba, držeći se za ruke.
Ona nosi svoju crnu haljinu, oko vrata ukrašenu šljokicama. Hitler se nije presvukao iz svojih uobičajenih crnih pantalona i sive vojničke jakne.
Walther Wagner, sudija za prekršaje, nervozno ih pozdravlja dok sjede na jednoj strani praznog stola sa mapama.
Hitler i Eva su se upoznali u oktobru 1929. kada je ona bila 17-godišnja asistentkinja u minhenskom fotografskom studiju. Jednog dana je ušao u studio baš kada se ona penjala uz merdevine da bi došla do nekih fajlova sa gornje police. Evi je bilo neprijatno jer je vidjela da joj čovjek sa „smiješnim brkovima“ gleda u noge.
U roku od dvije godine, Hitler je počeo da poziva Evu u kafiće, operu i na kraju da ostane kod njega. Ali prve četiri godine njihove veze bile su joj veoma teške, jer je rijetko zvao i često ju je iznevjerio.
Dva puta je pokušala samoubistvo. Poslije drugog pokušaja u maju 1935., kada ju je predoziranje dovelo u komu, Hitler je odlučio da je prihvati kao svoju zvaničnu ljubavnicu.
Iako je njihova veza uvek bila skrivena od javnosti, on joj je kupio kuću u Minhenu i dao joj da renovira komplet soba u Berghofu, svojoj planinskoj kući.
Eva je oduvijek znala da je njen posao da ga održava opuštenim i bila je dobra u tome.
Osim da postane gospođa Hitler, Evin san je da postane holivudska glumica.
Barem se konačno vjenčavaju. Sudija traži od mlade i mladoženje da potvrde da su „čistog arijevskog porijekla i da nemaju bilo kakve nasljedne bolesti koje bi ih isključile iz braka“.
Oboje daju zadovoljavajuće odgovore.
(Kasnije će biti objavljeno da je Hitler imao dva oblika genitalnih abnormalnosti)
Vrijeme je za razmjenu zlatnih prstenova — oba su uklonjena sa tijela ubijenih zatvorenika Gestapoa. Nažalost, preveliki su. Tada Vagner izjavljuje: „Ovaj brak je legalan pred zakonom“.
Svjedoci su jedini drugi visoki nacisti koji su ostali u bunkeru: Goebells i Martin Bormann, privatni sekretar i vratar Firera.
1.25 ujutru
Robert Ritter von Greim, blijed od bola, sigurno je sletio na aerodrom Rechlin, nešto manje od 100 kilometara sjeverno od Berlina.
Kao novi šef Luftwaffea, on se sada obraća šačici osoblja koje je još tamo, naređujući svim avionima da krenu pravo za Berlin.
Njegove riječi su besmislene. Aerodrom je razoren savezničkim bombardovanjem, a nekoliko preostalih aviona neće utjecati na njihov napad na njemačku prijestonicu.
Kada je uhapšen od strane Amerikanaca 9. maja, Von Greim je izvršio samoubistvo uzimajući cijanid dvije nedelje nakon što je saznao da će biti predat Rusima.
1.30 ujutru
Nakon ceremonije, mladenci se vraćaju u svoje privatne sobe na šampanjac, čaj i sendviče sa višim osobljem.
Neobično, pošto Hitler nije pio alkohol, prihvata malu čašu mađarskog vina, zaslađenog šećerom. Eva vraća šampanjac, dok general Krebs, načelnik generalštaba u monoklu i glavni vojni ađutant general Burgdorf piju konjak.
Sudija pije čašu šampanjca. Bit će upucan u glavu dva dana kasnije, uhvaćen u unakrsnoj vatri ulične bitke.
Hitlerov sobar je zapanjen Evinom smirenošću. Čestita joj kao ‘frau Hitler’ i vidi kako joj oči svijetle.
Na trenutak mu položi ruku na podlakticu i osmjehne se.
Hitler je i dalje na svom poslu: on šalje i Bormana i Goebbelsa iz stranke da dodaju još imena na listu novih imenovanja koju Junge još uvijek kuca. Postaje veoma frustriran stalnim promjenama.
Oko 4.15 ujutru
Joseph Goebbels upada kod Junge dok ona pravi posljednje ispravke u Hitlerovom testamentu i oporuci. Plače i trese se.
„Firer želi da napustim Berlin, gospođo Junge!“.
„On mi je naredio da preuzmem vodeću funkciju u novoj vladi. Ali ne mogu. Ne mogu da napustim Berlin. Ne mogu da napustim Firerovu stranu! Ne vidim smisao daljeg života ako je Firer mrtav“.
Traži od nje da skine njegov posljednji testament. Dok ona uzima svoj blok za stenografiju, on počinje da diktira.
„Prvi put u životu moram kategorički da odbijem da se povinujem naređenju Firera. Moja žena i djeca mi se pridružuju u ovom odbijanju“, počinje on.
On završava zavjetom „da će okončati život koji neće imati više vrijednosti ako ga ne može provesti u službi Firera i pored njega“.
5 ujutru
Adolf i Eva Hitler su se povukli u svoje odvojene spavaće sobe. U prošlosti se žalila da je voli samo kada su zajedno u krevetu.
On bi se pripremao za seks injekcijama goveđeg testosterona, a ona bi uzimala lijekove za zaustavljanje menstruacije kad god bi bila sa njim. Ali ti dani su prošli.
Hitler je sam, sprema se za krevet. Ne voli pomoć, ne voli ga neko dodiruje. Uvijek pažljiv prema čistoći, pažljivo se umiva, presvlači se u bijelu pamučnu spavaćicu i pažljivo stavlja svoju odjeću na vješalicu.
Sobarica Liesl Ostertag, koja čeka Evu u njenoj spavaćoj sobi, pomaže joj da obuče italijansku plavu svilenu spavaćicu.
Spavanje je nemoguće. Kako se zora približava, rusko bombardovanje grada se pojačava. Mnoge zgrade su u plamenu — a Rusi su sada samo nekoliko stotina metara od bunkera.
Ali, kao što ćemo videti u nastavku, kako se približavao sudnji dan, oni koji su bili zatvoreni u bunkeru su se upustili u orgije, razvrat i pijanstvo prije nego što su stradali.
