"Metro u Gazi" veći je od mreže londonske podzemne željeznice. Mnogi su tuneli izvorno prokopani početkom 1980-ih kako bi se zaobišla granica između Egipta i Rafe, omogućujući ilegalno krijumčarenje trgovine i oružja.
Međutim, od tada su prošireni u dvije dodatne kategorije: odbrambene i napadačke.
Prvo je prvenstveno usmjereno na skladištenje oružja, logističkih zaliha (gorivo, voda i hrana) i komandu i kontrolu, dok je drugo razrađena mreža tunela preko granice s Izraelom kako bi se Hamasu omogućilo poduzimanje ofenzivnih akcija manjeg opsega, i što je ključno uhvatiti taoce, piše Sky.
Otkako je 2006. godine preuzeo kontrolu nad Gazom, Hamas je podigao razvoj mreže tunela na novu razinu.
Mekani pješčenjak ispod Gaze je pogodan za tuneliranje, ali Hamas je također prilagodio mrežu kao odgovor na razne pokušaje Izraela da je uništi.
Armirani beton
Bombe za uništavanje bunkera mogle su prodrijeti duboko u podzemlje - i ako ne unište tunel direktno, pijesak koji se pomiče uzrokovao bi implodiju obližnjih tunela.
Kopanjem tunela dublje - glavna mreža je sada dublja preko 20 m (65 stopa) umjesto oko 10 m (32 stope) za izvorne tunele - Hamas ih je učinio daleko težim za ciljanje i uništavanje.
Također su obložene armiranim betonom.
Tuneliranje nije nov koncept. Prije više od 2.000 godina, jevrejski pobunjenici koristili su se tunelima za pobunu protiv rimske vladavine, a borci Viet Conga iskoristili su opsežnu podzemnu mrežu u (na kraju uspješnom) ratu protiv američkih snaga u Vijetnamu.
Najdinamičnije je bilo to da su u Prvom svjetskom ratu tuneli korišteni kako bi se pokušalo izaći iz zastoja, gdje su se profesionalni inženjeri tunela ukopavali ispod neprijateljskih položaja i koristili ogromne količine eksploziva s razornim učinkom.
Hamas je odavno shvatio da bi mreža tunela mogla pružiti asimetričnu prednost nad svojim izraelskim neprijateljem, a do 2021. tvrdio je da je uspostavio mrežu dugu preko 500 km (310 milja), koja je pružila utočište daleko od izraelske vojne moći.
Izraelske odbrambene snage (IDF) tvrde da su otkrile više od 800 pristupnih šahtova u mreži tunela, a više od 500 su uništile ili zapečatile.
Međutim, sama mreža tunela je previše opasna da bi je IDF očistio, tako da za sada ostaje podzemlje kojim dominira Hamas.
Prvi izazov je utvrditi gdje leže tuneli. Urbani teren čini ih preteškima za lociranje putem senzora, ali korištenje obojenog dima i zatvaranje pristupne točke može pratiti odakle dim izlazi - poznato kao tehnika "Purple Hair".
Međutim, u konačnici se radi o ulasku u labirint i iscrtavanju mreže.
Onda - kako ga uništiti?
Eksplozivi mogu uništiti dijelove mreže, ali mogu se relativno lako očistiti, a oštećeni dijelovi rekonstruirati.
Brtvljenje svih pristupnih šahtova čini mrežu neupotrebljivom na kratko vrijeme - ali na neki način također pruža veće utočište za one pod zemljom jer imaju manje ulaza za zaštitu.
Ove sedmice Izraelci su sugerirali da planiraju poplaviti tunele morskom vodom. Međutim, tuneli nisu svi na istoj razini, pa bi morska voda mogla poplaviti dijelove, ali vjerovatno ne cijelu mrežu.
Opskrba vodom
Podovi od pješčenjaka su porozni, pa bi se trebale ubrizgati ogromne količine vode, i to brzo, kako bi se izbjeglo jednostavno otjecanje vode.
Također, dio slatke vode za Gazu dolazi iz podzemnih vodonosnika, a oni bi bili kontaminirani - možda neko vrijeme - ako bi se uvela slana voda.
I konačno, poplave bi bile neselektivne - svi taoci koji bi bili držani u tunelima (vjerojatno većina) bili bi vrlo ranjivi.
Hamas je uspješno utvrdio da nije dorastao Izraelu vojno, ali mu opsežna mreža tunela daje vrlo opipljivu asimetričnu prednost.
Malo je vjerovatno da će Izrael imati vremena - ili apetita - osvojiti ovo vanzemaljsko podzemlje.
Umjesto toga, vjerovatno će trajati kao snažan podsjetnik da ne postoji vojno rješenje za sukob i da vojna nadmoć ne garantuje uvijek uspjeh na bojnom polju.
