Lionel Messi možda je najbolji koji je ikada igrao ovu igru. Otupjeli smo od njegove veličine da su čak i historijski trenuci nekako postali izvanredna rutina, a njegovo veličanstvo često uzimamo zdravo za gotovo.
Svou 16-godišnju karijeru u Barceloni završio je na konferenciji za novinare u nedjelju, priznavši da nije spreman da se oprosti. Rekao je da je mislio da će ostati u klubu cijelu karijeru i da je želio ostati.
"Ove godine smo moja porodica i ja bili uvjereni da ćemo ostati kod kuće, to smo željeli više od svega", rekao je, brišući suze s očiju.
"Uvijek smo ovo smatrali našim domom. Mislili smo da ćemo ostati ovdje u Barceloni. Ali, danas se moramo oprostiti od svega."
Ikona Barcelone
U razdoblju igranja za Barcelonu sa toliko lijepih trenutaka, teško je izdvojiti jedan određeni. Njegove partije za jedan od najslavnijih klubova svijeta obogatio je grad koji je 21 godinu nazivao domom i učinio ga simbolom katalonskog ponosa.
Najbolji momenti na terenu ostaju za sva vremena, ali, gledajući unazad, već djeluju poput sepije. Priča o Messiju i Barceloni već se čini kao povratak u staru eru, s klubom koji ostavlja iza sebe potpuno drugačijim od onog za kojeg je debitovao 2005. godine.
Više od brojki, a brojke su mu zapanjujuće, Messi je umjetnik. Stigao je u Barcelonu kao klinac 2000. godine. Postao je ikona. Uvijek će biti sinonim za Barcelonu, bez obzira na ono što slijedi, ali Barcelona nikada više neće biti ista bez njega.
Zašto je Lionel Messi odabrao PSG?
"Ne mogu ništa potvrditi", rekao je Lionel Messi. "Imao sam mnogo poziva i mnogo klubova je zainteresovano. Trenutno nemam ništa dogovoreno, ali razgovaramo."
Messi glumi tajanstvenost, ali i svima je jasno da će preći u PSG i potpisati dvogodišnji ugovor. To će biti posljednje bacanje kocke koje će ga ujediniti s prijateljem, sunarodnjakom i uskoro trenerom Mauricijom Pochettinom. I s njegovim starim saigračem iz Barcelone Neymarom, a njih dvojica s Kylianom Mbappeom činit će senzacionalan napadački trojac.
No, sa 34 godine i najboljim danima iza njega, ima li Messi zapravo nešto da dokazuje? Osim osvajanja Svjetskog prvenstva sa Argentinom sljedeće godine, Messi ne može postići ništa što bi nadmašilo ono što je već učinio. Zašto ne otići u neki Marseille, Dortmund ili Milan?
Prelazak Diega Maradone u Napoli 1984. godine, iako mnogo mlađi od Messija tada, oduševio je fudbalske zaljubljenike. Prelazak u jedan od sekundarnih evropskih klubova ima dozu romantizma. Umjesto toga, Messijev prelazak u Pariz više je proces eliminacije onih koji mogu priuštiti najskuplji besplatni transfer svih vremena. Čini se da se samo Manchester City, klub u vlasništvu Abu Dhabija, može natjecati. I Chelsea možda.
Prelazak iz jednog superkluba u padu u drugi koji je usponu značajan je trenutak simbolike. Izgleda da će Lionel Messi potpisati dvogodišnji ugovor s novonastalom velesilom, a pridružit će se još jednoj ostarjeloj zvijezdi i bivšem rivalu Sergiju Ramosu. PSG zaista ide na sve ili ništa u Ligi prvaka.
Investicioni fondovi i oligarsi
Ići na sve ili ništa možda nije baš najbolja fraza jer to podrazumijeva neku vrstu rizika. PSG ništa ne riskira potpisivanjem Messija, niti bilo koga drugog. Tolerancija na greške je ogromna u francuskoj Ligue 1 i svako neuspješno pojačanje može se zamijeniti drugim bez ikakve brige o tome koliko košta. Džepovi Qatar Investment Grupe su toliko duboki da se samo Manchester City može takmičiti sa njima.
Dok su Cityjev potpis Jacka Grealisha za 118 miliona eura i mogući dolazak engleskog kapitena Harryja Kanea bolja dugoročna ulaganja od kupovine Messija, ništa od toga nije važno. Koga briga ako se ne proda nijedan jedini Messijev dres? Koga bi pogodilo? Potpisivanje Messija više se odnosi na status i ugled nego na biznis. Ili čak na ono što radi na terenu.
Za razliku od tradicionalnih velikana poput Barcelone, Real Madrida, Manchester Uniteda, Liverpoola, Bayern Munchena i drugih, koji su svoje lokalne i nacionalne uspjehe nadograđivali širenjem na Sjevernu Ameriku i Aziju, klubovi koje finansira država ne oslanjaju se na komercijalni uspjeh ili stvaranje superklubova u zajednici čijim se dijelom osjećaju navijači.
Ovaj pristup zamijenjen je u eri kojoj dominiraju investicioni fondovi i oligarsi koje finansira država. Barcelona jednostavno više nije mogla priuštiti najboljeg igrača ikada, a Messi je čak ponudio smanjenje plate za 50%. To je stanje koje evropski gigant nije mogao ni zamisliti prije nekoliko godina. Ali ovo je nova era i samo se rijetki mogu natjecati.
