Prošle godine biskupija u austrijskom gradu Klagenfurtu, kojem pripada i Bleiburg, odbila molbu Hrvatske biskupske konferencije za održavanje mise. Obrazloženje: Misa se politički instrumentalizira i postala je dio "političko-nacionalnog rituala koji služi selektivnom doživljavanju i tumačenju historije".
Uprkos ogromnom broju sugestija, molbama i uvjeravanjima, Biskupija u BiH nije odbila molbu da se u Sarajevu održi misa ustašama koji su klali, kuhali, sakatili i vješali Sarajlije.
Prisustvovalo joj je svega 20 ljudi, uglavnom hadezeove svite, bilo iz Hrvatske ili BiH. Dragan Čović, iako najavljen nije se usudio doći, pa se za ustaše pomolio u Mostaru.
Misa, koja je uživo prenošena na (gle čuda) HRT-u i Televiziji Herceg-Bosna, očigledno je bila projekt HDZ-a. U slučaju da je misa bila zabranjena ili da se desio bilo kakav incident, ponovo bi slušali jadikovke u ugroženosti Hrvata.
Gledali smo nešto drugo.
Gledali smo kako se Sarajevo, po ko zna koji put izdiže iznad smradova koji mu žele nanijeti štetu.
Misa nije zabranjena - svako ima pravo na svoju vjeru i vjerske obrede u Sarajevu. Hiljade Sarajlija danas je, dok je trajala misa, držeći se distance održalo mirni mimohod. Pjevajući uglavnom partizanske pjesme Sarajevo je pokazalo antifašistički duh, baš kao i davne 1941. godine i svih godina nakon toga.
MUP nije zabilježio niti jedan incident.
Svi regionalni mediji prenijeli su vijesti iz glavnog grada BiH. I svima su u centru pažnje bili građani Sarajeva s petokrakama na glavi koji pjevaju Bella Ciao, a ne kardinal Vinko Puljić koji, uz prisustvo političara, drži misu ustašama.
Sarajevo je pokazalo da je mangup. I da je Walter živ.