Vladika Grigorije ni prst još nije pomjerio, a već su počeli frontalni napadi iz raznoraznog oružja koje u rukama posjeduje predsjednik Srbije.
Srpska napredna stranka navikla je prethodnih devet godina da kao oparena reaguje na pojavu svakog opozitnog mišljenja svom, a matrica ponašanja u takvom slučaju se ne mijenja. Satanizacija najgore vrste, piše Nenad Kulačin za AJB.
Svako ko je imao bilo kakav stav koji je drugačiji od vladajućeg doživio je na svojoj koži bijes i negativnu kampanju. Kroz “toplog zeca” je prošao svako ko se usudio da se na bilo koji način suprotstavi vlastima u Srbiji, a najgore su prolazili, i tek će, oni koji su se usudili i koji namjeravaju da uđu u prljavu srpsku političku arenu. Dragan Đilas i Vuk Jeremić su “lopovčine, žuti tajkuni”, Boško Obradović je “fašista, izdajnik”. Sjećamo se da je Saša Janković bio i “ubica”, ali onog trenutka kada je odlučio da se povuče iz politike prestao je da bude zanimljiv naprednjacima i bukvalno su zaboravili ono za šta su ga optuživali.
Čini nam se da se najgori “topli zec” u novijoj istoriji Srbije sprema za episkopa diseldorfskog i nemačke Grigorija. A vladika Grigorije ni prst još nije pomjerio, već su počeli frontalni napadi iz raznoraznog oružja koje u rukama posjeduje Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije i SNS-a.
‘Grigorije će tek osjetiti Vučićev gnjev’
Kriv je vladika zato što se drznuo da kaže da je njegov cilj da se promijeni sistem i da nikada ne smije država da zavisi od volje pojedinca. Zato niko ne može ni da bude spasilac, pa ni on. Njegova je namjera da, kako reče gostujući na jednoj od kablovskih televizija, pronađe 30, možda i 300 ljudi od 30 do 60 godina koji će biti spremni da se žrtvuju za Srbiju i da naprave moderan, demokratski sistem, poput onog u Njemačkoj, gdje uopšte nije bitno ko je na vlasti.
Narodni poslanici, ministri, dežurni pljuvači… odmah su dreknuli i osudili izjavu vladike Grigorija. Poručili su mu da skine mantiju i da se kandiduje na predsjedničkim izborima. Oni koji već znaju da će vladika Grigorije da bude predsjednički kandidat na izborima, koji su po planu i programu na proljeće 2023. godine, već znaju da je on “Đilasov kandidat” i da se upravo bivši gradonačelnik Beograda krije ispod njegove mantije. Naravno da ova ofanziva ne može da prođe bez Vojislava Šešelja, koji je vladiku, najprije, optužio da ima ženu i djecu, a zatim se televizijskom auditorijumu obavezao da će da učini sve što je u njegovoj moći da vladika Grigorije ne pobijedi na izborima za patrijarha. Nije jasno kako to zanemoćali Šešelj može da uradi, ali eto, javno je to izrekao.
Nema sumnje da će vladika Grigorije tek da oseti Vučićev gnjev, prema kojem nikada nije gajio pretjerane simpatije u političkom smislu. Naprotiv, pomenuti vladika je jedan od nekolicine crkvenih velikodostojnika koji se otvoreno protivi predsjedniku Srbije. Jednom prilikom je čak izjavio, na pitanje šta ima protiv Vučića, “Na žalost, ništa efikasno.
Vladika je, vjerovatno, trenutno najveća opasnost po Vučićevu vlast. U neku ruku, on je sve ono što nije Vučić, pri tom posjeduje nešto što predsjedniku Srbije mnogo smeta i nervira ga kao argument u političkoj borbi – mušku ljepotu. Vladika je obrazovaniji, smireniji, umjereniji i, uz sve svoje nedostatke, prisniji i pristupačniji. Daleko da je bez mana, ipak je on samo ljudsko biće.
Vjerovatno je i spreman da se bori u toj prljavoj areni, čim je rekao to što je rekao. Teško da će se kandidovati za predsjednika, tako daleko ne bi trebalo razmišljati, ali očigledno da će biti, u najmanju ruku, nešto slično onome što je bio pokojni mitropolit Amfilohije u Crnoj Gori. Drugačija je situacija i okolnost, što ne reći i takmac, ali to bi mogla da bude prava misija vladike Grigorija u periodu koji je pred nama.
Sinod ne brinu predatori Kačavenda i Pahomije
Nema sumnje da će Vučić i njegova informativna kamarila ovako da reaguje na svaku situaciju koja im iole bude zamirisala na prijetnju, ali trenutak je da se ova vlast suoči sa pravim protivnikom. A da su ozbiljno shvatili vladiku govori i činjenica da su istog momenta počeli da udaraju i na Dejana Bodirogu, kome je, kako se veruje, vladika Grigorije duhovnik. Za svaki slučaj, iako Bodiroga riječ nije rekao. Neki drugi jesu, i to je Vučiću dovoljno da se upali alarm u glavi, da se iz svih oruđa ispali i na jednog od najboljih košarkaša koje je Srbija ikada imala.
Možda je vladika Grigorije prerano izašao sa svojom pričom, jer je godina pred nama dugačak period za blaćenje njegovog imena i dela. Možda i nije. Ko zna, možda je namjerno krenuo sada i spreman je da primi svaki gnjev na sebe, a da se ispod žita dešava ko zna šta. Da je, ipak, spreman, govori i činjenica da ga nije mnogo potreslo saopštenje Sinoda Srpske pravoslavne crkve, koji se ograđuje od njegovih izjava. Sinod nije, doduše, citirao izjave od kojih se ograđuje, tako da ne znamo šta je nezvaničnom patrijarhu SPC-a Irineju Buloviću zasmetalo, izuzev toga što je vladika Grigorije biranim riječima još jednom stavio do znanja da se ne miri sa situacijom u Srbiji.
Taj Sinod, podsjećanja radi, nikada se nije ogradio od predatora Kačavende i Pahomija. Ruka ruku mije. Taman posla da su se ogradili od ove dvojice. Sinod nije riječ ograde imao ni kada su u pitanju vladike koje su Vučića uspostavljale u živog sveca. A, i zašto bi, kada taj Vučić ljubav crkve kupuje ogromnim i nestvarnim milionskim iznosima u eurima.
Najvažnije je to što je vladika Grigorije dijagnostikovao stanje u Srbiji i predložio pravu terapiju – promjenu sistema, a ne nuđenje spasioca. Takav ne postoji. Srbija mora da doživi restart da bi postala normalna država. Ako je vladika Grigorije spreman da da svoj doprinos, ne treba ga osuđivati i tražiti dlaku u jajetu, ali ne treba nikako od njega očekivati da će biti supermen. Takvih se Srbija nagledala i nikad od njih dobro nije imala.
