Harvardski psiholog Daniel Gilbert u svojoj knjizi "Spoticanje o sreću" opisuje sve ono što je prouzrokovalo da pogrešno zamišljamo sutrašnjicu i netačno procjenjujemo svoja buduća zadovoljstva.
Njegov “Iznenađujuća nauka o sreći” Ted govor je pogledalo 19.446.236 ljudi, a Nova.rs prenijela je neke njegove dijelove.
“Evo dvije različite budućnosti koje vas pozivam da zamislite, možete pokušati da ih simulirate i kažete mi koju mislite da biste možda radije izabrali. Jedna od njih je dobitak na lotu. To je oko 314 miliona dolara. A druga je, postati paraplegičar. Dakle, razmislite o tome na trenutak. Vjerovatno mislite da uopće ni ne morate da razmišljate.
Ono što je zanimljivo je da postoje podaci o ove dve grupe ljudi, podaci o tome koliko su srećni. I ovo je upravo ono što ste i očekivali, zar ne? Ali ovo nisu stvarni podaci. Ja sam ih izmislio!
Ovo su podaci. Pali ste na blic pitanju, a nije prošlo ni pet minuta predavanja. Jer činjenica je da godinu dana nakon gubitka funkcije nogu, i godinu dana nakon dobitka na lotu, sretni dobitnici i paraplegičari su zapravo podjednako zadovoljni svojim životima…
Nemojte biti previše razočarani jer ste pali na prvom blic pitanju, jer svi padaju na svim blic pitanjima sve vrijeme. Istraživanje na kom je radila moja laboratorija, na kom su radili ekonomisti i psiholozi širom zemlje, otkrilo nam je nešto zaista zapanjujuće…
Iz studija sprovedenih na terenu i u laboratoriji, zaključujemo da pobijediti ili izgubiti na izborima, steći ili izgubiti ljubavnog partnera, dobiti unapređenje ili ne, proći ispit na fakultetu ili ne, i tako dalje, imaju daleko manji utjecaj, intenzitet i trajanje nego što ljudi očekuju. Zapravo, nedavna studija – ovo me fascinira – nedavna studija koja pokazuje kako velike životne traume utječu na ljude, navodi da ukoliko se dogodilo prije više od tri mjeseca, sa svega nekoliko izuzetaka, nema apsolutno nikakvog utjecaja na vašu sreću…
Zašto? Zato što se sreća može sintetisati…
Ljudska bića posjeduju nešto što bi se moglo okarakterisati kao psihološki imuni sistem. Sistem kognitivnih procesa, uglavnom nesvjesnih, koji im pomažu da promijene svoj pogled na svijet, kako bi se mogli osjećati bolje po pitanju svjetova u kojima se nalaze.
Mi sintetišemo sreću, ali mislimo da je sreća nešto što se pronalazi.
Dopustite mi da za početak pokažem eksperimentalnu paradigmu koja se koristi da bi se demonstrirala sinteza sreće među običnim ljudima. I ovo nije moj izum. Ovo je 50 godina stara paradigma poznata kao paradigma slobodnog izbora. Veoma je jednostavna. Izložite, recimo, šest predmeta, i zamolite ispitanika da ih poreda prema stepenu sviđanja. Pošto ih eksperiment o kom ću govoriti koristi, ovo su Moneove reprodukcije.
Dakle, svako može da ih poreda prema stepenu sviđanja. Sada vam nudimo izbor: ‘Slučajno imamo nekoliko reprodukcija viška u ormaru. Daćemo vam jednu kao nagradu, da je ponesete kući. Nekim slučajem imamo broj tri i broj četiri’, kažemo ispitaniku. Ovo je malo teži izbor, jer nijedna od njih vam se ne sviđa mnogo više od one druge, ali prirodno, ljudi uglavnom biraju broj tri jer im se sviđa malo više od broja četiri.
Nakon određenog vremena, to može biti 15 minuta ili 15 dana, isti stimulusi su prezentovani ispitaniku, i ispitanik je zamoljen da ih ponovo oijceni. ‘Recite nam koliko vam se sada sviđaju.’
Šta se događa? Posmatrajte kako se sreća sintetiše. Ovo je rezultat koji se ponavljao iznova i iznova. Upravo gledate kako se sreća sintetiše.
Želite li da vidite opet? Sreća!
‘Ona koju sam dobio je toliko bolja nego što sam mislio! Ona druga je tako bezveze!’ To je sinteza sreće.”
