Redovno uzimanje vitamina D u značajnoj mjeri smanjuje rizik od autoimunih bolesti kao što su psorijaza, reumatoidni artritis i lupus, pokazalo je jedno novo, veliko istraživanje.
Autoimune bolesti važan su uzrok bolesti i smrti te veliki teret za zdravstvo
Autori nove studije objavljene u uglednom naučnom časopisu British Medical Journal (BMJ) ističu da su autoimune bolesti, karakterizirane upalnim odgovorom odbrambenog sistema na vlastita tkiva, treći vodeći uzrok bolesti u industrijaliziranom svijetu i vodeći uzrok smrtnosti među ženama.
"Autoimune bolesti su hronična stanja sa sve većom prevalencijom s dobi i glavno su društveno i ekonomsko opterećenje zbog nedostatka učinkovitih tretmana", pišu autori koji rade u više američkih naučnih i zdravstvenih institucija.
Prva jasna potvrda uzročne veze
Već su neka ranija istraživanja ukazivala na mogućnost blagotvornog učinka vitamina D potvrđenog u istraživanju. Međutim, nova studija je prvo randomizirano, kontrolirano istraživanje, što je zlatni standard kliničkih istraživanja jer može jasno potvrditi uzročnu povezanost vitamina D i njegovih efekata.
Naime, studije učinaka dodataka prehrani i vitamina uglavnom se provode u tzv. opažajnim studijama. To znači da se u promatranoj populaciji kroz upitnike i slične instrumente nastoji utvrditi ko je uzimao neki dodatak, a ko ne i potom analizirati kakvi su ishodi bili u skupini koja je uzimala, a kakvi u onoj koja nije. U njima se podaci uglavnom temelje samo na iskazima uključenih ljudi.
U randomiziranim kontroliranim studijama osigurava se da postoje skupine u kojima jedna uzima određeni dodatak, a druga placebo te da su sudionici nasumično raspoređeni u skupine. To je teško urediti, posebno na velikom uzorku i kroz dugi niz godina koji mora proći da bi se stigli pojaviti određeni učinci na zdravlje. U njima se također rezultati nastoje kontrolirati na takav način da se što je moguće bolje isključe neki drugi faktori koji su mogli utjecati na ishod.
Studija na velikom broju ljudi kroz dugi niz godina
U novom istraživanju koje je trajalo 5.3 godine, naučnici su pratili šta se događa s razvojem autoimunih bolesti kada jedna skupina ispitanika redovno konzumira vitamin D i/ili omega 3 masne kiseline, a što kada uzima lažne suplemente, odnosno placebo.
Studija, nazvana Vitamin D i Omega-3 Trial (VITAL), uključila je oko 26.000 odraslih osoba u prosjeku u dobi od oko 67 godina. Sudionici nisu imali manjak vitamina D i nisu se smatrali visoko rizičnima za razvoj autoimunih bolesti.
Oni su nasumično raspoređeni u više skupina – jedna je dnevno primala 2000 međunarodnih jedinica (IU) vitamina D te još 1 gram omega-3 masnih kiselina, druga je uzimala vitamin D s placebom, treća omega-3 masne kiseline i placebo, a četvrta samo placebo. Sudionici su konačno odgovarali na upitnike o novim dijagnozama autoimunih bolesti, a liječnici su pregledavali njihovu evidenciju kako bi potvrdili te dijagnoze.
Nakon nešto više od pet godina praćenja sudionici koji su uzimali vitamin D ili vitamin D i omega-3 masne kiseline imali su nižu stopu autoimunih bolesti od ljudi koji su uzimali samo placebo ili samo omega-3 masne kiseline. Efekti su postali izraženiji nakon dvije godine praćenja.
Mnoge autoimune bolesti popraćene su upalama, a poznato je da riblje ulje pomaže u ublažavanju upala. No, omega-3 masne kiseline same po sebi nisu značajno smanjile učestalost autoimunih bolesti.
Rezultati studije pokazali su da se kod sudionika koji su uzimali vitamin D, sa ili bez omega-3 masnih kiselina, u nešto više od pet godina rizik od razvoja autoimunih bolesti smanjio za 22% u usporedbi sa sudionicima u skupini koja je uzimala placebo.
Zašto vitamin D tako djeluje?
Vitamin D je esencijalan mikronutrijent iz skupine vitamina topivih u mastima. Zbog toga je u studiji u jednoj skupini davan uz omega-3 masne kiseline koje ga otapaju i olakšavaju njegovu apsorpciju u organizmu.
Posebno je važan za održavanje muskuloskeletnog sistema, no također i za funkcije imunosnog, endokrinog, kardiovaskularnog i neurološkog sistema.
Procjenjuje se da više od jedne milijarde ljudi u svijetu ima niske razine vitamina D zbog čega se posljednjih godina često govori o "pandemiji" nedostatka vitamina D. Studije pokazuju da u Hrvatskoj između 40% i 50% ljudi ima nedostatak vitamina D. Razine su najniže tokom zime kada su ljudi najmanje izloženi suncu, a problem je tim veći što se ide dalje na sjever. Manjak vitamina D povezuje se, među ostalim, s tzv. sezonskim promjenama raspoloženja, odnosno zimskim depresijama.
Mehanizmi koji mogu objasniti rezultate nove studije višestruki su i uglavnom su prilično dobro poznati.
Naime, vitamin D se veže na receptore na stanicama imunosnog sistema i pokreće niz gena važnih za njegovo pravilno funkcioniranje. Autoimune bolesti nastaju kada odbrambeni sistem greškom počne napadati vlastite stanice, odnosno tkiva.
Najvažniji izvori vitamina D u hrani
Vitamin D je skupina sekosteroida topivih u mastima koji su ključni za povećanje crijevne apsorpcije kalcija, magnezija i fosfata, no ima i mnoge druge biološke učinke. Kod ljudi su najvažniji vitamin D3 (kolekalciferol) i vitamin D2 (ergokalciferol).
Za razliku od ostalih vitamina koji se u organizam mogu unositi isključivo prehranom ili dodacima prehrani, glavni prirodni izvor vitamina je sinteza kolekalciferola u donjim slojevima epiderme kože putem hemijske reakcije koja ovisi o izlaganju suncu (posebno UVB zračenju). Zbog toga se ponekad naziva "Sunčevim vitaminom".
Izbor namirnica koje sadrže vitamine D2 i D3 u većim količinama prilično je ograničen.
Najbogatiji prirodni izvor vitamina D3 u hrani su riblja ulja, primjerice ulja jetre bakalara i drugih masnih riba.
Također ga ima u raznim ribama kao što su tuna, srdela, skuša, bakalar, haringa i losos.
Slijede drugi plodovi mora poput rakova, zatim žumanjak jajeta te neke vrste gljiva kao što su šitake, mliječni proizvodi kao što su sir, maslac i vrhnje te namirnice koje su dodatno obogaćene vitaminom D poput nekih margarinskih namaza.
Hranom je teško dobiti dovoljne količine vitamina D pa većina ljudi treba suplemente. Stručnjaci osobama u dobi od 1 do 70 godina preporučuje da uzimaju 600 IU na dan, a starijima od 70 godina oko 800 IU na dan. Neki stručnjaci preporučuju i više.
