Stojanka Đokić iz aleksinačkog sela Moravac na drugu godišnjicu monstrouznog zločina još jednom je progovorila o golgoti koju preživljava od dana kada je saznala da su joj sin Goran, snaha Gordana i dvadesetpetogodišnja unuka Lidija svirepo ubijeni.
Ono što je dodatno razjeda je što je dželat njenih najmilijih njen sestrić i prvi komšija, Goran Džonić, kojem je za ubistvo Đokića izrečena doživotna robija.
Stojanka je posljednja osoba koja je porodicu videla živu jer su kidnapovani nakon što su je tog kobnog 26. septembra 2021. godine posjetili ne sluteći da Džonić mjesecima prati njihovo kretanje u namjeri da ih ubije i opljačka. Samo stotinjak metara dalje od majčine kuće Džonić je sačekao brata koji ga je primio u kola ne sluteći šta se sprema njemu i njegovoj porodici. Uz prijetnju pištoljem koji je imao u nelegalnom posjedu, Džonić je prisilio brata da se odveze par kilometara dalje na pusto mesto na obali Južne Morave zvano „Dudine Bare“, gdje ih je likvidirao a zatim njihova tijela spalio i bacio u jamu.
Vrijeme koje je prošlo, ni najstroža kazna izrečena ubici, nisu Stojanki donijeli nikakvu utjehu jer, kako kaže, ne prođe dan da ga ne provede u suzama za onima koji su joj bili sve na svijetu.
"Svaki dan mi je teret koji sve teže podnosim, saznanje u kakvim su mukama preminuli me proganja, samo bi mi smrt olakšala teret koji nosim. Stradaše mi djeca ni kriva ni dužna, najviše me boli smrt moje Lidije….Gledam njene drugarice, udaju se, djecu rađaju, kuće se a moja unuka dvije godine leži u grobu. Ni kad zaspim nemam mira, sanjam moju Liku kako bježi i pišti, ja trčim za njom, hoću da je spasim ali ne mogu. I šta da kažem, kako da opišem svoj život osim kao jednu veliku muku koja ne prolazi ni danju ni noću“, neprestano plačući priča očajna starica za Novu.rs.
Džoniću, koji i dalje tvrdi da nije kriv za svirepo ubistvo, ne može da oprosti i smatra da ni doživotna kazna nije adekvatna onome što je učinio njenima najmilijima.
"Nije mi bilo lakše ni kada sam čula da je dobio doživotnu robiju. Koliko god to surovo zvučalo, mislim da bi mi muke olakšalo samo kada bi ga doveli da ja njega zapalim, kao što je on moga sina i njegovu porodicu. Pa toga ni u ratu nema, ubijaju ljude, ali ih ne pale, pa to se ne radi ni najgorem neprijatelju a kakav čovjek treba da budeš da to uradiš bratu i njegovoj porodici“, kazala je Stojanka.
Ističe da ne može da shvati da je Džonić ubio troje svojih rođaka da bi ih pokrao.
"Pogledajte koliku kuću ima, otac mu i majka primaju hiljade eura penzije, sinovi i snahe mu rade… Ali, Goranu je sve bilo malo pa se još zaduživao a onda ubio mog sina da dugove vrati. Ko bi to pomislio, dok smo svi tragali za Goranom, Gordanom i Lidijom i on se pravio zabrinut. Nikada nismo u njega posumnjali, nismo vjerovali ni kada su nam policijski inspektori zakucali na vrata da nam kažu da je uhapšen. I ja i moja snaha Verica smo uglas govorile da je to nemoguće ali su nam oni kazali sa su našli nešto što Gorana optužuje“, priča potresena žena.
Džonićevu porodicu baka Stojanka susreće, ali od njih nisu stigle ni riječi žaljenja, niti izvinjenja.
"Nedavno sam mu vidjela oca, lecnuo se kada su nam se pogledi sreli… Učinilo mi se da se uplašio pa sam mu kazala: “ Nemoj da se plašiš, ja neću nikome da sudim ali onaj odozgo će suditi svakome. Samo da te pitam još nešto: Razdužiste li se Goranovim krvavim parama?“ On me je nakon toga obasuo uvredama“, opisuje Stojanka susret koji je duboko potresao.
Tragedija ove žene nije prva koja je snašlau životu jer je već izgubila jednog sina koji je preminu od raka. Međutim, kako kaže, Goranova smrt je mnogo strašniji gubitak.
"On je bio bolestan od raka, znali smo šta slijedi. Goran mi je bio utjeha, njegova smrt je nešto sasvim drugo, to je nešto što ne može nikad da se prežali, ta tri groba jedan kraj drugog. Kada su nestali, pomišljala sam da ih neko drži zbog novca ali sam se nadala da će uzeti pare i pustiti ih. Da će biti ubijeni zbog para i to od bratove ruke nikada ne bih pomislila“, zaključuje svoju ispovijest majka Gorana Đokića.
