Ako je Evropa i očekivala pomoć Rusije u prevladavanju teške krize u opskrbi prirodnim plinom, od te pomoći barem zasad neće biti ništa.
Taj se zaključak nameće nakon što je zatvorena današnja dražba za zakup kapaciteta plinovoda koji od Rusije preko Ukrajine vode prema Evropi, a koja se među analitičarima i burzovnim trgovcima smatra ključnim indikatorom opskrbe evropskog tržišta.
Na današnjoj dražbi nije zabilježen nikakav značajniji porast interesa za zakup dodatnih kapaciteta za novembru, pa je teško očekivati da će Rusija u tom periodu povećati isporuke plina za Evropu. Na objavu te vijesti berze su trenutno reagirale - samo danas je cijena terminskog ugovora za isporuku plina tokom novembra u Evropi porasla za 17,7 posto, a za vjerovati je da će se taj rast nastaviti i u narednim danima.
Ruski državni plinski monopolist Gazprom temeljem dugogodišnjeg ugovora s ukrajinskim Naftogazom preko Ukrajine ima zakupljene godišnje transportne kapacitete od 40 milijardi prostornim metara plina godišnje, koje mora platiti bez obzira da li ih iskoristi ili ne. U dosadašnjem dijelu godine Gazprom je koristio taj kapacitet, dok je ostatak plina za Evropu slao alternativnim plinovodima - Sjevernim tokom 1, Balkanskim tokom i plinovodom Yamal-Europa. Kako je svim tim plinovodima korišteni kapacitet trenutno na maksimumu ili blizu maksimuma, procjena je analitičara kako je jedini trenutni pravac kojim Gazprom može za Evropu poslati dodatne količine plina onaj preko Ukrajine.
Ipak, za to mora zakupiti kapacitet od Ukrajinaca, što za rusku kompaniju predstavlja dodatni trošak - o čemu su Gazpromovi čelnici u više navrata javno i govorili - no teško je vjerovati da uz trenutne cijene plina na evropskom tržištu taj ekstra trošak Rusi ne bi mogli pokriti, piše Jutarnji list.
Utoliko, ova situacija će mnoge dodatno učvrstiti u stavu kako ruske vlasti i tamošnji predsjednik Vladimir Putin trenutnu plinsku krizu u Evuropi koriste za postizanje svojih geopolitičkih ciljeva, među kojima je trenutno vjerovatno najvažniji onaj da se izda konačna dozvola za rad plinovoda Sjeverni tok 2. Taj plinovod - kad počne s radom - Gazpromu bi omogućio da Evropu (ili barem svoje najvažnije partnere u Europi) snabdijeva plinom bez potrebe korištenja ukrajinskih plinovoda, što bi u konačnici bio golem udarac za tu zemlju - što radi gubitka tranzitnih prihoda, što radi bitnog slabljenja pregovaračke moći u pregovorima oko opskrbe o ruskom plinu čiji je Ukrajina i sama golem potrošač.
Problem za Gazprom i Putina je to da su važan dio vjerojatne buduće vladajuće koalicije u Njemačkoj (koja je završna točka Sjevernog toka 2) postali Zeleni koji se radikalno protive puštanju u rad tog plinovoda. Utoliko, kad bi sad - dok traju pregovori o novoj vlasti u Njemačkoj - Rusija dodatnim isporukama plina kroz Ukrajinu ublažila krizu u kojoj se Europa, pa i Njemačka nalaze, to bi Zelenima bio jak argument da je Sjeverni tok 2 zapravo nepotreban. Ipak, s druge strane, ako se ruski postupci okarakteriziraju kao korištenje dominantne pozicije plinskog opskrbljivača kao sredstva političkog pritiska na Evropu, rezultat bi opet za Putina mogao biti kontraproduktivan. Upravo zato, a temeljem nedavnih Putinovih izjava kako je "Rusija spremna pomoći" analitičari su očekivali kako bi Gazprom kroz zakup određenih dodatnih kapaciteta i povećanje isporuka u studenom ipak mogao pokazati dobru volju. Ipak, to se nije dogodilo, pa je za očekivati da će tijekom narednih dana cijena plina u Evropi opet probijati rekordan nivo.
Teoretski Gazprom ima još jednu priliku da zakupi određene dodatne kapacitete plinovoda za novembar, ali samo završnu opskrbu u prekidljivom režimu opskrbe što ne može značajnije utjecati na ukupne obime plina koje kompanija šalje u Evropu. Ta dražba se održava 26. oktobra. S druge strane, sve oči sad će biti uprte u dugoročnu dražbu za zakup kapaciteta u prva tri mjeseca sljedeće godine, koja se održava 5. novembra. Ne iskaže li i tu Gazprom interesa da poveća isporuke plina, panika bi se mogla pojačati s obzirom na to da je u pravilu najosjetljivije razdoblje za opskrbu Evrope kraj februara i početak marta, kad često zbog iznimno niskih temperatura potrošnja radikalno raste, a lokalna skladišta plina su na vrlo niskom nivou. Bez dodatnih kapaciteta iz uvoza u takvom scenariju Evropa bi se doista mogla susresti i s nestašicama tog energenta.
