“Na pragu smo jedne ogromne afere koja je teška desetine miliona maraka i čiji trag vodi do visokih dužnosnika HDZ-a”. Rekao je ovo jučer na press-konferenciji šef Kluba SDP-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Saša Magazinović.
Radi se o aferi vezanoj za pravo na dodatnu novčanu naknadu autora filmskih TV djela - audiovizualnih djela u Bosni Hercegovini od naknadne eksploatacije njihovih djela - pravu na tantijeme. Prema informacijama filmskih radnika, od 2017. do 2020. godine kod operatera koji nisu platili korištenje autorskih prava deponovano je više od 10 miliona KM, a filmski radnici naplatili su 0 KM.
Uz ovu nevjerovatno zamršenu i ogromnu aferu flagrantnog kršenja autorskih prava dodatna kontroverza koja zapravo vraća stvari na početak problema jeste imenovanje članova Vijeća Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) BiH koje je na dnevnom redu naredne sjednice Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH 25. maja.
Cijelu priču pokrenuli su ugledni filmski radnici Danis Tanović, Srđan Vuletić, Dino Mustafić, Pjer Žalica, Elma Tataragić, Ademir Kenović, Ines Tanović, Nedžad Begović i Emir Hamzagić koju su jučer pred novinarima pozvali zastupnike da ne glasaju za predložene članove za Vijeće RAK-a, jer se radi o sukobu interesa, čime bi kršenje autorskih prava praktično bilo zacementirano.
Autori filmskih tv djela - audiovizualnih (AV) djela u Bosni Hercegovini, na osnovu svih zakona iz domena autorskog prava, koji su bili na snazi u posljednjih 50-tak godina, imaju pravo na dodatnu novčanu naknadu direktno vezanu za količinu naknadne eksploatacije njihovih djela tzv. tantijeme. Sistem i načini zaštite su se mijenjali, ali obaveza je konstantno postojala. U periodu 1992.-2010. u BiH ova obaveza se nije poštovala, barem kada je riječ o domaćim autorima, sve do donošenja novih zakona iz ove domene 2010. na nivou BiH, kada su se stvorile pretpostavke za uspostavljanje novog sistema. Tada se otkrilo da u BiH ipak postoji sistem, samo da su iz njega potpuno isključeni domaći autori.
KO SU KLJUČNI AKTERI AFERE
Prema prijedlogu koji će se naći pred zastupnicima u Predstavničkom domu Parlamenta BiH prvorangirani kandidat za Vijeće RAK-a je Antonio Beus.
Ko je Antonio Beus?
Antonio Beus svojevremeno je bio poddistributer i vlasnik kablovske televizije na području Kiseljaka. Nakon što je prodao svoju kablovsku televiziju Telemachu, odlučio je da preuzme posao sa kolektivnim pravima. Sklopio je dogovor sa AGICOA-om (Asocijacijom za predstavljanje nezavisnih producenata u sistemu kolektivnog ostvarivanja autorskih prava iz Ženeve) i postaje njihov novi zastupnik za BiH. Osniva Udruženje Art, neuspješno aplicira za dozvolu Instituta za intelektualno vlasništvo BiH najmanje dva puta u periodu od 2011. do 2014. Razlozi odbijanja su jer ne predstavlja domaće autore, što je osnovni preduslov za dobijanje dozvole i, u skladu sa prihvaćenom doktrinom, autorska udruženja trebaju biti ta koja će se baviti svojim pravima.
Beus zbog toga nudi Udruženju filmskih radnika BiH da ih njegovo Udruženje Art predstavlja kako bi imao domaće autore sa sobom. Međutim, do dogovora ne dolazi zbog različitih pogleda na način na koji bi sistem trebao funkcionirati. Odnosno, zbog Beusovog ciničnog stava prema kojem su autori samo nešto što mu je potrebno za dobijanje dozvole za naplatu od svog posredovanja, a ne nosioci prava zbog kojih ovaj sistem postoji.
Tada, u već postojeću Udrugu Filmske Industrije (UFI), koju je koristio za druge poslove, uključuje nekoliko članova Udruženja filmskih radnika BiH (Almira Šahinovića i Adisa Bakrača) te Ognjena Džinića, i podnosi ponovni zahtjev za dozvolu, sa i dalje minornim brojem domaćih autora koje predstavlja.
Nakon što je dobio novu odbijenicu za dozvolu sa Udrugom Art od strane Instituta, zbog nedostatka bh. filmova u katalogu i bh. autora koje predstavlja, Adis Bakrač, u tom trenutku v.d. direktora JP Filmski centar Sarajevo ulazi u cijelu priču i, bez obavještenja, prekida dugogodišnju saradnju na projektu dobivanja dozvole sa Udruženjem filmskih radnika BiH i potpisuje ugovor sa UFI-jem kojem prepisuje katalog od oko 800 bh. filmova iz perioda 1947.-1991. godine. Time UFI, konačno, na jednom mjestu, jednim potpisom, dobiva katalog filmova neaktivnih filmskih producenata Bosna Film i Sutjeska, što će biti ključno za UFI u narednom periodu, sve do sada. Ovim UFI ima i veći katalog domaćih dijela, iako opet manji od onog koji predstavlja UFRBiH koji u tom trenutku predstavlja više od 30 aktivnih producentskih kuća i njihovih repertoara.
Po odlasku Adisa Bakrača sa čela Filmskog centra Sarajevo, Vlada FBiH imenuje privremeni Nadzorni odbor koji treba sanirati jako loše stanje u Centru i imenovati novog v.d. direktora. Na prijedlog UFRBiH, privremeni NO imenuje Jasmina Durakovića za direktora Centra. Struka je podržala Durakovića nakon obećanja da neće obnoviti sporni ugovor sa UFI-jem koji u tom trenutku uskoro ističe. Međutim, Jasmin Duraković vrlo brzo nakon ostavke Srđana Vuletića iz Nadzornog odbora Centra potpisuje novi petogodišnji ugovor sa UFI-jem, iako je Centar po tom ugovoru za vrijeme njegovog trogodišnjeg trajanja ostvario 0 KM prihoda. Odluka da potpiše je donesena, navodno, nakon pritiska člana NO Slavena Knezovića, člana UFI-ja i bliskog saradnika Antonia Beusa.
Zbog ovoga Jasmin Duraković gubi podršku struke nakon protestnog pisma i Udruženja redatelja i redateljica Udruženja filmskih radnika, ne obnavlja mu se status v.d. direktora, a na to mjesto dolazi Ines Tanović koja nije po volji Beusa i Knezovića jer problematizira činjenicu da Centar ni od novog ugovora sa UFI-jem nije dobio nikakva sredstava, iako je UFI do tada već izvršio prve naplate (2019.).
Kako bi, između ostalog, riješio problem nemogućnosti naplate ovog novca, Antonio Beus, prema saznanjima filmskih radnika, pokušava zauzeti mjesta sa kojih bi mogao vršiti pritisak kako bi došlo do toga da UFI počne funkcionirati po njegovom planu. Nakon propale kandidature za direktora RAK-a, HDZ ga nominira na mjesto predsjednika Upravnog odbora Fondacije za kinematografiju, gdje se sumnja da je već pripremio raspodjelu novca ranije podržanom projektima UFI autora i to projektu "Švedsko srce moje majke" Adisa Bakrača i Almira Šahinovića, te projektu Ahmeda Imamovića, koji se u međuvremenu priključio UFI-u nadi da će ga podržati u pokušaju da postane direktor Filmskog centra Sarajevo.
Kako Fondacija za kinematografiju ima vrlo nizak budžet, iako dovoljan za zadovoljavanje potreba Beusovih saveznika, pravi fokus je na ulasku u Vijeće RAK-a, odakle bi mogao vršiti pritisak na operatere koji nisu bili spremni platiti UFI-u oko 10 miliona KM zbog „pravnog nasilja“, kako su ga nazvali na jučerašnjoj konferenciji za novinare, koje prati UFI-jev rad. Trenutno je Antonio Beus prvoplasirani kandidat nakon vrlo upitno sprovedene procedure prijave nominiranja kandidata za Vijeće RAK-a. Sam Beus koji je od RAK-a tražio da pokrene proceduru oduzimanja dozvola svim operaterima koji nisu željeli zaključiti ugovor sa njegovom Udrugom, tako bi mogao bi postati član istog tijela koje donosi ove odluke.
Ko je Josip Merdžo
Godine 2015., nakon dodjele dozvole Udruženju filmskih radnika BiH za kolektivno ostvarivanje prava, direktorica Instituta za intelektualno vlasništvo BiH Lidija Vignjević odlazi u penziju, a na mjesto v.d. direktora imenuje se Josip Merdžo. Merdžo odmah po imenovanju oduzima dozvolu UFRBIH, dodjeljuje je UFI-ju, ignorirajući niz sudskih presuda te dezavuira tržište kablovskih operatera tvrdeći da je situacija koju proizveo svojim pravnim radnjama kao direktor Instituta pravno potpuno čista i da operateri trebaju da plate naknadu UFI-ju.
„Za vrijeme direktorovanja visokog dužnosnika HNS-a i HDZ-a Josipa Merdže dešava se pravna nesigurnost kablovskih operatera koji ne žele platiti novac za autore jer nejasna je situacija ko ma pravo: sud kaže jedno a Merdžo drugo. Taj novac se deponuje i ne nalazi put do onih do kojih treba doći a to su autori“, rečeno je jučer na konferenciji za novinare.
Inače, Josip Merdžo generalni je sekretar Vijeća Hrvatskog narodnog sabora, bivši HDZ-ov premijer Hercegovačko-neretvanskog kantona koji je 2005. godine pravosnažno osuđen na godinu zatvora zbog krivičnog djela zloupotrebe položaja i ovlasti. Merdžo nije odležao zatvorsku kaznu jer ga je pomilovala tadašnja predsjednica Federacije BiH, a danas predsjedavajuća Zastupničkog doma Parlamenta BiH, HDZ-ovka Borjana Krišto.
Koja je uloga Dragana Čovića?
Jedan od kablovskih operatera Elta Kabl iz Doboja, tada vlasništvo Ace Kabanice, imao je dozvolu Instituta za intelektualnu vlastištvo BiH da vrši poslove kolektivne organizacije autora audiovizuelnih djela, koji je dogovorio između povoljne tarife sa ostalim kablovskim televizijama te prikupljeni novac slao AGICOA-i ostavljajući sebi proviziju. Elta kabl je AGICOA-i isplatila više od 2 miliona KM na račun ovih prava, ali nikad nije izvršila raspodjelu domaćim autorima. Institut je na kraju oduzeo dozvolu Elti.
U periodu od nekoliko godina između oduzimanja Dozvole Elta Kablu dodjele dozvole UFRBIH smatralo se da je po ovom pitanju postojao vakuum, odnosno da operateri nisu plaćali jer niko nije imao dozvolu. Međutim, ulaskom Telemacha na tržište kroz kupovinu velikog broja malih kablovskih operatera UFI je, kao novi predstavnik AGICOA-e, nastavio sa praksom naplate sredstava za AGICOA-u od kablovskih operatera. Domaći autori opet nisu dio transparentne raspodjele novca koji im pripada, no UFI tvrdi da AGICOA ovaj put novac ne iznosi iz zemlje već da ima politiku podrške malim kinematografijama u sklopu Adis Bakrač i Almir Šahinović dobijaju novac od UFI-ja za svoj film novi film " Švedsko srce moje majke", a Slaven Knezović i Josip Mlakić za film "Mrtve ribe plivaju na leđima".
Kako ovaj novac, kako tvrde filmski radnici sa kojima smo razgovarali, nije ponuđen na transparentan i javan način, jasno je da na ovaj način UFI plaća autore i producente sa kojima radi i to novcem koji pripada domaćim autorima čija su se djela emitovala, a ne onima koji su UFI-jevi saveznici.
Istovremeno, s obzirom na to da RAK bez obzira na nepostojanje dozvole traži od operatera dokaz o izmirivanju obaveza po ovom pitanju, uspostavlja se trend u kojem se potpisuju pojedinačni ugovori za pojedinačne repertoare - što je u suprotnosti sa principima kolektivnog ostvarivanja prava, nakon čega UFRBIH potpisuje ugovor sa Telemachom. No, tim ugovorom prikupljeni novac podijelio se na osnovu Zakona o kolektivnom ostvarivanju prava svim autorima članovima UFRBiH.
Kako je UFI uspio da pritisne samo male operatere, Chris Marcich predsjednik AGICOA-e dolazi u nekoliko navrata u Sarajevo da traži od BH Telecoma, Telemacha drugih velikih operatera da plate naknade AGICOA-i preko UFI-ja iako i dalje ni jedna organizacija nema dozvolu za kolektivno ostvarivanje prava. Kako je Telemach tada u američkom vlasništvu, tačnije investicijskog fonda KKR, ovaj pritisak na Telemach u BiH od strane AGICOA-e biva adresiran tadašnjem predsjedavajućem Predsjedništva BiH Draganu Čoviću na sastanku sa Davidom H. Petraeusom, predsjednikom KKR Global Institute u New Yorku 2015. nakon čega, u navodnom direktnom razgovoru sa direktoricom Instituta Lidijom Vignjević, predsjedavajući Čović insistira da se dozvola što prije dodjeli. Direktorica instituta pred penzijom tada dodjeljuje dozvolu UFRBiH, nakon mjeseci odugovlačenja, ali navodno istovremeno i potpuno suprotno pravilima procesa šalje i UFI-ju zahtijev za dopunu dokumentacije, na osnovu kojeg će Josip Merdžo šest mjeseci kasnije dodijeliti dozvolu UFI-ju.
Šta stoji u sudskim presudama
Rješenjem Instituta za intelektualno vlasništvo BiH (Institut) broj od 16.10.2015. godine (Rješenje iz 2015. godine) Udruženju filmskih radnika u BiH (UFRuBiH), je izdata dozvola za kolektivno ostvarivanje autorskog prava na audiovizualnim djelima koja se distribuiraju putem kablovske retransmisije.
Nakon što je tokom 2016. godine došlo do promjene rukovodstva u Institutu, a kao direktor imenovan Josip Merdžo, Rješenjem od 21.04.2016. godine („Rješenje iz 2016. godine“) dozvola za kolektivno ostvarivanje je nezakonito oduzeta UFRuBiH, bez provođenja bilo kakvog postupka, suprotno odredbama Zakona o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava BiH. Istovremeno je Institut dodijelio dozvolu novosnovanoj Udruzi filmske industrije (UFI).
Dana 4. 1.2017. godine Institut ponavlja postupak dodjele dozvole UFI-ju, odnosno ponovo oduzima dozvolu UFRBiH godine (u daljem tekstu nazvano „Rješenje iz 2017. godine). Rješenje iz 2017. godine je u cijelosti zamijenilo Rješenje iz 2016. čime je ono prestalo postajati, jer se ponavljanjem postupka ranije rješenje stavlja van snage.
Kako je i Rješenje iz 2017. godine nezakonito, Sud BiH ga je poništio Presudom broj S1 3 U 024730 17 U od 30.10.2018. godine kada je Institutu naloženo da ponovi postupak oduzimanja dozvole UFRuBiH,. Institut se oglušio na presudu Suda BiH. Suprotno presudi i zakonu, Institut je izdao Potvrdu pravosnažnosti Rješenja iz 2016. godine. Sve argumente koje je Institut ponudio zašto je Rješenje iz 2016 važeće je Sud BiH osporio u nekoliko presuda.
Gdje su pare?
Početkom 2019. Aco Kabanica prodaje Elta kabl Telekomu Srbije, prije čega plaća UFI-ju da bi kompanija bila bez tužbi i potraživanja ove vrste kako bi prodaja brže i bolje prošla. UFI naplaćuje sredstva i od Eroneta, te nekoliko manjih operatera. Ostatak tržišta, odnosno njegova većina, i dalje deponira sredstva za ovu namjenu, ali ih ne plaća UFI-ju, iako sada i RAK vrši pritisak zajedno sa Institutom da se to učini, tako da UFI za 2017. i 2018. naplaćuje tek oko milion KM. Pretpostavka je da je od 2017. do 2020. godine kod operatera koji nisu platili deponovano nešto više od 10 miliona KM.
Izvještaj Instituta o nadzoru nad radom UFI-ja
Izvještaj Instituta za intelektualno vlasništvo o nadzoru nad radom UFI-ja, sačinjen na osnovu odgovora predsjednika Antonija Beusa, pokazuje da UFI u proteklom periodu nije prikupio podatke o emitovanju, nije uspostavio baze podataka registriranih djela, nije uspostavio software za raspodjelu, odnosno da nije napravio ništa sto bi proizvelo trošak koji se smatra nužnim za jednu kolektivnu organizaciju u pripremi raspodjele, ali je od prikupljenih milion KM prebacio više od 700.000 KM na račun ranije izvršenih nepoznatih usluga, navodno firmama u vlastitom ili vlasništvu lica sa kojima je lično povezan. Antonio Beus je potpisao ovakav izvještaj o nadzoru, vjerovatno siguran u to da neće proizvesti nikakav efekt jer direktor Instituta Josip Merdžo neće poduzeti ništa po tom pitanju.
