Feđa Isović jedan je od najboljih televizijskih i filmskih scenarista u Bosni i Hercegovini. To dokazuju, između ostalih", filmovi "Halimin put" i "Dobro uštimani mrtvaci", te serije "Lud, zbunjen, normalan", "Kriza, "Ne diraj mi mamu" i "Konak kod Hilmije". Njegov rad je regionalno prepoznatljiv, a njegovi stavovi o politici i društvenoj zbilji itekako izazivaju reakcije javnosti.
Deklarirani je ljevičar i jugonostalgičar, te oštar kritičar svega devijantnog u bh. društvu. Isović za Raport govori o tome šta ga inspirira, komentira i zveckanje oružjem u BiH, te najavljuje novi projekt koji će startati narednog mjeseca.
Da krenemo od umjetnosti. Spremate li nam nešto novo? Radite li na novim projektima?
Meni kada neko kaže da sam umjetnik, ja bih mu najradije opalio šamar. Šalim se, ali najiskrenije sebe ne smatram umjetnikom. Puno radim, mislim da sam solidno savladao zanat ovoga čime se bavim, ali mi nije motiv postići neko umjetničko djelo. Ako je išta u mojoj karijeri imalo dodira sa umjetnošću, bio je to moj film Halimin put. Sve ostalo nisam radio sa tom ambicijom. Trenutno smo u pripremama za snimanje moje nove serije. Snimanje počinjemo u drugoj polovici februara i biće to u mnogo čemu drugačija komedija nego što bi se očekivalo od mene. Nažalost, zbog ugovora sa jednom hrvatskom televizijom koja producira seriju, u ovom trenutku vam ne mogu dati puno više podataka o ovome.
Jednom prilikom ste kazali da su događaji i ljudi koji okružuju pisca inspiracija za pisanje. Ko je Vama najveća inspiracija?
Iskreno da vam kažem – ne znam. Inspiraciju tražim hodajući u krug oko trpezarijskog stola. Ako pređem dovoljan broj kilometara, nešto će mi već pasti napamet. Pisanje je proces koji za mene počinje hodajući. Kada jednom dođem do ideje, pisanje je samo egzekucija.
Bit će gubitaka i ranjenih, ali kultura će preživjeti
U Vašem radu se često prožima nit bivše Jugoslavije. Da li time šaljete neku poruku?
Nema tu nikakve skrivene poruke. Ja jesam jugonostalgičar, a scenarista mora pisati o temama koje dobro poznaje. Tuga zbog gubitka te domovine je nešto što dobro poznajem.
U Vašim serijama često se koristite nekim historijskim faktima ili ličnostima (Konak kod Hilmije). Na ovim prostorima čini se da svako ima svoje viđenje istog historijskog događaja ili ličnosti i kao da svi sukobi i nesporazumu proizilaze iz toga. Kako to prevazići, odnosno može li se to uopće prevazići?
Istoriju pišu pobjednici, a mi smo osakaćeni situacijom u kojoj su svi i pobjednici i gubitnici. Teško ćemo prevazići ovu sadašnju situaciju dok god dajemo važnost konstitutivnosti naroda. Dugo to traje, toliko dugo da su ljudi počeli vjerovati kako je potpuno normalno u ustavu imati tri konstitutivna naroda. Teško im je sada objasniti sav besmisao takvog uređenja. A naročito je to teško jer nacionalni lideri i dalje njeguju tu glupost kao pitanje „biti ili ne biti“. Da taj sistem išta valja, ne bismo bili jedina država na svijetu koja ima konstitutivne narode. Eto, Švicarska može bez toga, a mi kao ne možemo. I ne možemo dok imamo ovakve tokmake za nacionalne lidere.
Pandemija traje već dvije godine. Kultura i kulturni radnici se 'koprcaju', nekako se preživljava uprkos brojnim restrikcijama. Koliko će to još moći tako?
Kultura je preživjela i u ratu, imali smo tada sjajne izložbe i predstave. Preživjet će i ovo. Bit će gubitaka, ranjenih, ali preživjet će.
Šta ste posljednje gledali od serija i filmova?
Upravo sam gledao Don't Look Up, a na zadnjoj sam sezoni Vikinga.
Šta Vi mislite o streaming platformama? Mnogi kažu da je to revolucija i da je mnogim autorima dala mogućnost snimanja, dok drugi kažu da uništava tradicionalno kino, pa čak i pozorište.
Načini komunikacije između nas koji se bavimo ovim poslom i gledaoca, evoluiraju iz dana u dan. Niko to ne može, niti treba zaustaviti. Kina i pozorišta su već izgubila bitku, samo je našoj generaciji teško da se pomirimo sa tim.
Film rediteljice Jasmile Žbanić 'Quo Vadis, Aida?" proglašen je najboljim evropskim filmom. Osim regionalnih prepucavanja (koja su bila očekivana zbog tematike), bilo je i unutar - pa hajmo tako reći - probošnjačkog faktora raznih tumačenja. Jedan dio smatra da film ne prikazuje svu patnju srebreničkog naroda te da nema dovoljno jaku političku poruku. Kako to komentirate i kako vi vidite ovaj film?
Sjajan film i važan dokument. Volio bih da je Jasmila još malo više „nagazila“ po emociji, ali poznavajući je, mislim da je ona namjerno to izbjegla. Važno je da smo dobili taj film, a još je važnije da je ta priča ispričana na kvalitetan način. To što neki kažu da film nema jaku političku poruku, je ustvari odličan izbor koji je Jasmila uradila. Taj film i ne treba da šalje neke političke poruke, da bude neki pamflet. Imali smo nedavno priliku pogledati i film o Jasenovcu i teško se oteti utisku da je grozno što je jedna tako važna tema obrađena na tako loš način.
Poznato je da naši režiseri, scenaristi, glumci proizvode malo ili bolje rečeno proizvode maksimun u okolnostima koje su takve kakve jesu. Šta treba učiniti da se to konačno promijeni?
Pa eto, pokrenulo se nešto. Trenutno se snima pet–šest serija. Nije tako davno bilo kada je „Lud, zbunjen, normalan“ bio jedini ovdašnji proizvod. I to godinama. Dobro je da se to dešava, jer bi smo uskoro ostali bez niza profesionalaca koji samo na snimanjima mogu završiti svoje zanate. Naprimjer, da bi ste imali dobrog skriptera ili skripterku, potrebne su godine rada. Mi trenutno za tu, a i neke druge pozicije, dovodimo profesionalce iz regiona.
Da se malo osvrnemo i na brutalnu političku stvarnost. Kako doživljavate ovu političku krizu, koja se proteže mjesecima unazad, a po svoj prilici trajat će još neko vrijeme?
Politička kriza kod nas je konstanta. Dok god ne budemo građanska država, ništa dobro ne možemo očekivati. Kako iko može živjeti u zabludi da ćemo nekada biti primljeni u EU, a da nismo građanska država? Sve države Evropske unije su građanske, nećemo sigurno mi biti presedan. Nisam optimista da će se ta transformacija desiti za života moje generacije, ali će se nekada sigurno desiti.
Korupcija je kod nas snalažljivost pojedinaca
Političke elite zveckaju oružjem. Vi živite u Trebinju, dosta vremena ste i u Sarajevu, na Jahorini… Vjerujete li da je ovdje ponovo moguć rat?
Politička atmosfera je potpuno ista kao s početka devedesetih. Ali ne vjerujem da, u ovim okolnostima, može doći do rata. Daleko od toga da naši konstitutivni narodi nisu voljni opet ratovati, ali ne mislim da imaju načina da tu svoju ludost opet sprovedu. Ali, i devedesetih sam bio od onih koji su tvrdili da rata ne može biti, nisam baš neki dokazano dobar prognozer.
S druge strane, svako malo otkrije se neka korupcionaška afera, neki uhljebizam, bezobrazluk vladajućih. Bez obzira na prepucavanje, to izgleda funkcionira savršeno…
Iskreno, ne znam šta bih na ovo rekao, a da već nije rečeno. Opšte je poznata stvar da smo potpuno korumpirano društvo. Korupcija je kod nas izgubila negativan status i ljudi je doživljavaju kao snalažljivost pojedinaca.
Aktuelna je tema sankcija koje uvode SAD, a najavljuju i neke države EU. Je li to rješenje za ovo stanje? Očito narod neće ili ne može smijeniti režim olovkom.
Jedan sam od onih koji ne vjeruju zapadu previše. Ne sumnjam u njihovu dobru volju, sumnjam u njihovu odlučnost. Sankcije mogu biti efikasne, ako su snažne, odlučne i sveobuhvatne. Ovo što zasada imamo je smijurija.
Član ste SDP-a i kako ste nam već jednom rekli vojnik ste partije. Kakav rezultat predviđate "Trojci" na izborima? Hoće li se uspjeti dogovoriti oko zajedničkog kandidata za Predsjedništvo?
Trojka se do sada pokazala funkcionalnom i jedinstvenom. Čini mi se da su spremni ostaviti lične i partijske interese sa strane i okrenuti se zajedničkim ciljevima. Ali, uvijek ima ono „ali“. Ne mogu baš u potpunosti vjerovati ljudima koji su se samo očešali od SDA, a kamoli onima koji su donedavno bili istaknuti članovi te monstruozne organizacije. Vidjet ćemo da li je moguće da vuk promjeni i dlaku i ćud. Nadam se da je moguće. Da ne bude kako pričam u zagonetkama - mislim na Dinu Konakovića.
Za kraj, preporučite našim čitaocima nekoliko serija ili filmova.
Ja sam od onih koji vole američke produkcije. Nisam fan evropskih filmova, a još manje serija. Amerikanci su daleko odmakli od svih drugih. Dakle, preporučujem neku dobru američku produkciju.