Kostur otkriven u zabačenom kutku Bornea iznova ispisuje povijest drevne medicine i dokazuje da je najstarija poznata hirurška amputacija udova uspješno izvedena prije otprilike 31.000 godina, objavili su australski naučnici.
Najranija otprije poznata amputacija podlaktice evidentirana je na 7.000 godina starom kosturu pronađenom u Francuskoj 2010., a stručnjaci su dosad pretpostavljali da su se takvi operativni zahvati obavljali isključivo u naseljenim poljoprivrednim područjima.
Sofisticirano znanje
No, otkriće ukazuje na to da su i lovci-sakupljači iz kamenog doba, koji su živjeli u današnjoj indonezijskoj pokrajini Istočni Kalimantan, posjedovali sofisticirano medicinsko znanje o anatomiji i liječenju rana.
"To mijenja naše poimanje razvoja ove medicinske grane", rekao je Tim Maloney, naučni saradnik na australskom Sveučilištu Griffith, koji je vodio istraživanje.
Kostur je otkriven 2020. u impozantnoj špilji Liang Tebo poznatoj po zidnim slikama starim 40.000 godina.
Okruženi šišmišima, čigrama i, povremeno škorpionima, naučnici su mukotrpno uklanjali sediment da bi otkrili iznimno dobro očuvan kostur. Nedostajali su mu samo lijevi gležanj i stopalo.
Baza preostale kosti noge imala je neuobičajen oblik, kvrgav izrast iznad naizgled čistog prijeloma, što ukazuje na to da su i gležanj i stopalo namjerno uklonjeni.
"Rez kosti je vrlo uredan i obavljen je koso…, zapravo možete vidjeti površinu i oblik reza kroz kost", rekao je Maloney na konferenciji za novinare.
Ostala objašnjenja izgleda kostiju, a moglo se raditi o posljedicama napada životinje ili ozljedi od prignječenja ili pada, prouzročila bi prijelome, a zacjeljivanje bi se razlikovalo od zatečenog stanja kostura.
Zub i okolni sediment pokazali su da je kostur star najmanje 31.000 godina i da je pripadao osobi koja je umrla u dobi od oko 20 godina.
Unatoč nevjerojatnoj traumi amputacije, čini se da je osoba nakon nje preživjela još šest do devet godina. Do tog su zaključka došli na temelju opažanja o ponovnom rastu kostiju noge.
Naučnici vjeruju da osoba nije pretrpjela veću postoperativnu infekciju.
Tako izvedena amputaciju ukazuje na "vrlo detaljno poznavanje anatomije ekstremiteta te mišićnog i vaskularnog sistema", napisao je istraživački tim u radu objavljenom u srijedu u časopisu Nature, dodajući da zaključuju kako je uslijedila "intenzivna postoperativna njega, redovito čišćenje, previjanje i dezinficiranje rane."
Ljudi su stoljećima izvodili operativne zahvate jedni na drugima, vadili su zube i bušili rupe u lobanji u sklopu trepanacije, otvaranja lobanje radi rasterećenja mozga, pritisnutog izljevom krvi ili kao posljedice utisnuća kosti zbog ozljede.
Složen zahvat
No, amputacija je toliko složen operativni zahvat da je na Zapadu tek prije otprilike jednog stoljeća uvrštena u operacije nakon kojih su ljudi mogli očekivati da će je preživjeti.
Otkriće s Bornea pokazuje da su se i lovci-sakupljači uspijevali nositi s izazovom hirurških zahvata i to 24.000 godina ranije nego što se dosad vjerovalo.
Unatoč svemu što je kostur otkrio naučnicima, postavljaju se brojna pitanja: kako je i zbog čega obavljena amputacija? Što se koristilo protiv bolova ili za sprečavanje infekcije? Je li ova operacija bila rijetka ili češća praksa?
Tim stručnjaka nagađa da je "hirurg" kao "instrument" možda koristio vrlo oštar predmet od kamena, a protiv bolova i sprečavanja infekcija vjerojatno su se koristile biljke s ljekovitim svojstvima.
