Evropski bankari su jedinstveni u ocjeni da rast duga eurozone u borbi protiv koronavirusa neće izazvati dužničku krizu eura, ali opasnost od krize vide u velikim razlikama između dugova zemalja na sjeveru i jugu, koje će staviti na ispit jedinstvo monetarnog bloka.
Međunarodni monetarni fond procjenjuje da će dug 19 članica zone eura skočiti za više od 13 posto ove godine, na 97 procenata BDP-a, i da će blokada privredne aktivnost širom Evrope, izazvana pandemijom, gurnuti eurozonu u recesiju od 7,5 posto.
Uprkos očekivanom velikom zaduživanju, to za sada nije rezultiralo većim porastom prinosa na dužničke hartije. Kamate na obveznice visokozaduženih članica bloka, poput Italije, Španije, Grčke ili Portugala, povećale su se za samo 40-50 baznih poena, a pod kontrolom ih drže masovne kupovine obveznica Evropske centralne banke.
"Budući da ECB bukvalno 'čisti' sve što se ponudi na sekundarnom tržištu... rizik od krize državnog duga je blizu nule", kaže Christopher Dembik, ekonomista danske Saco banke, čiji stav dijele brojni ekonomisti i zvaničnici, piše Reuters.
Kao argument navodi razliku između sadašnje uloge ECB-a u odnosu na dužničku krizu eurozone 2010-2012. godine.
Tada nije bilo bezuvjetnog obećanja ECB-a da će učiniti sve što je potrebno za podršku euru, niti je postojao program Direktnih monetarnih transakcija neograničenom kupovinom državnih obveznica, kao ni spasilački fond sa neiskorištenim kreditnim kapacitetom od 410 milijardi eura, koji je spreman za pružanje jeftinih pozajmica i praktično bez uslova.
Međutim, činjenica da će južne članice, za razliku od sjevernih, od krize morati da se oporavljaju u situaciji dok su opterećene ogromnih dugom zabrinjava i tržišta i zvaničnike zone eura.
Glavni rizik je politički. Da bi ostala neokrnjena, eurozona ne smije dozvoliti da nacionalističke i euroskeptične stranke na jugu iskoriste težak oporavak i ogroman nivo duga kao instrument da javno mnijenje okrenu protiv EU, kažu ekonomisti.
"ECB može kupiti masu italijanskih obveznica, ali ne može ubijediti tržišta da Italija želi zauvijek da ostane u euzoroni", kaže Holger Schmeding, glavni ekonomista u njemačkoj Berenberg banci.
„Rizik od toga da će neka buduća italijanska vlada možda željeti da napusti euro je ono što tržište posmatra“, dodaje on.
Carsten Brzeski, glavni ekonomista u holandskoj ING banci navodi da bi se „kladio u 100 eura da se dužnička kriza neće vratiti u narednih godinu ili dvije“, napominjući da eurozona pokazuje veoma snažnu političku volju da izbjegne takvu krizu dok sve njene ekonomije trpe zbog pandemije.
„Međutim, vjerovatno bih se kladio u još 100 eura da će se vratiti egzistencijalna kriza eurozone. U nekoj mjeri, korona kriza je akcelerator koji će vratiti u žižu fundamentalno pitanje o tome koja je prava politika i kako rješavati visok državni dug“, rekao je Brzeski.
