Glumica Emma Stone, koja je posljednjih mjeseci osvojila sve moguće filmske nagrade, a smiješi joj se i Oscar za ulogu Belle Baxter u filmu ‘‘Poor Things‘‘, na panelu povodom nominacija za Oscare progovorila je o nekim detaljima sa snimanja filma. Prvo pitanje koje je mučilo okupljene bilo je li glumici bilo neugodno igrati izrazito seksualan lik i snimati neke od eksplicitnih scena. No glumica je svojim odgovorom sve iznenadila.
‘‘To je možda bio i najlakši dio snimanja, jer su te scene bile do detalja osmišljene, snimalo se u vrlo malim prostorima bez puno ljudi, a meni su neke bile i pomalo smiješne. To smo odradili vrlo brzo jer se znalo tačno što snimamo. Meni je veći izazov bio prikazati neke njezine druge emocije i hirove - pogotovo one prehrambene‘‘, rekla je Emma otkrivši kako je u nekim scenama morala pojesti po 60 komada slavne portugalske slastice Pastéis de Nata.
"Smišljati kako prošetati ili pojesti 60 portugalskih kolača bio mi je stvarno veliki izazov. Prvi zalogaj je izvrstan, ali nakon tolike količine jedino želiš povratiti. To je bilo puno izazovnije od golotinje za koju me stalno ispituju", rekla je Stone.
Naime, njezin filmski lik iz viktorijanskog Londona bježi u Lisabon gdje je ta neodoljiva slastica nastala u lisabonskoj četvrti Belem prije više od dva stoljeća i nije samo simbol Lisabona već cijelog Portugala. Taj slasni ‘‘komadić raja‘‘ tada nazvan Pastéis de Belem, mali je tart napravljen od lisnatog tijesta s kremom od jaja i mlijeka, posut cimetom i zapečen.
Legenda kaže da mlada koja jede Pastéis de Belém nikada neće skinuti vjenčani prsten pa je sasvim uobičajeno da među dvadesetak hiljada turista koji dnevno posjećuju slastičarnicu Antiga Confeitaria de Belém, jedinu koja posjeduje originalni recept, ima najviše parova.
A legenda kaže da je oko 1834. godine ova slastica izmišljena u samostanu Jerónimos u Belému, a jedan ih je redovnik nosio do jednog dućana u Lisabonu. Ubrzo je ta slastica osvojila stanovnike grada pa tako i dobila naziv Pastéis de Belem.
Redovnici su 1937. otkrili njihov tajni recept vlasniku obližnje kafane, danas Antiga Confeitaria de Belem, koji se obavezao da recept neće nikome otkrivati osim naravno svom slastičaru. Tako se recept prenosi s generacije na generaciju, a svi kuhari moraju potpisati klauzulu o čuvanju tajne. Od onda se tamo radi taj slasni kolač čija je receptura navodno ostala nepromijenjena do danas.
