"Proslavu neustavnog dana bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska u Istočnom Sarajevu možemo posmatrati na nekoliko nivoa. I to na historijskom, političkom i sigurnosnom nivou", kazao je Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari.
Emir Suljagić: Najgori slučaj
Potom, dodao je kako je na tu manifestaciju gledao isključivo kao na sigurnosni problem.
“Ja sam na tu manifestaciju gledao isključivo kao na sigurnosni problem. Jer se tu okupilo najmanje nekoliko stotina ljudi koji su krajnji desničari, povezani s paravojnim formacijama, s nekakvim ekstremnim desničarskim, pravoslavnim, proruskim organizacijama. Koje u najgorem slučaju imaju tu neku rusku afilijaciju, dio su nekog fronta ruskog utjecaja u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori”, kaže Suljagić.
Ističe kako su to ljudi koji su skloni nasilju ili imaju veze s ljudima sklonim nasilju, ljudima čije kolege i prijatelji trenutno pucaju na ukrajinske gradove i ukrajinske civile. Ti ljudi su se okupili tik izvan Sarajeva, u kojem su smještene sve strane ambasade, sve naše institucije, u kojem živi 400.000 ljudi.
“Kao građanin, doživio sam to kao sigurnosnu prijetnju. Što je normalna stvar kada vam se okupljaju ‘Noćni vukovi’ i vagnerovci. Tik pod prozorom Američke ambasade u Sarajevu je jučer bilo ljudi koji sigurno imaju veze s Wagnerom. I ono čega sam se u tom smislu najviše plašio je bila neka ‘false flag’ operacija s ciljem da se naudi interesima Bosne i Hercegovine”, naglasio je Suljagić.
Usvojena aklamacija
Kada je u pitanju historijski nivo, odnosno okolnosti u vezi s 9. januarom 1992. godine, odluka o formiranju takozvane Republike srpskog naroda u Bosni i Hercegovini nije donesena u Sarajevu. I nije donesena u Bosni i Hercegovini, ona je u Holiday Innu tada samo usvojena aklamacijom, objašnjava Suljagić.
“Odluka je donesena 6. januara u Beogradu za stolom za kojim su sjedili: Slobodan Milošević, Borisav Jović, Jovica Stanišić, Milenko Kreća, Smilja Avramov. Potom, Vladislav Jovanović, Nikola Koljević, Momčilo Krajišnik, Radovan Karadžić i izjasni profesor Lukić. To su ljudi koji su se našli 6. januara 1992. u Beogradu i donijeli odluku da se pokrenu mehanizmi nezakonite secesije od Bosne i Hercegovine.
Mi to danas znamo zato što su i tada postojali ljudi koji su čuvali Bosnu i Hercegovinu i njen suverenitet. Tadašnja Služba državne bezbjednosti je snimila sve te telefonske razgovore među njima. Jer jako mnogo toga je dogovarano telefonom. Nije u toj odluci bilo apsolutno ništa autentično. Nikakav to nije bio autentični glas bosanskih Srba. Ili odgovor na nekakvu autentičnu prijetnju. To je bio plan sklopljen u jednoj državi da se napadne druga država, da se uništi nesrpski dio stanovništva. Te države i da se komad njene teritorije pripoji drugoj državi”, istakao je Suljagić gostujući u Rezimeu Federalne televizije.
