Najprije su tu turisti: usprkos ratu u Ukrajini i sve skupljim energentima, opet su masovno pohrlili u Španiju. Mallorca, ionako najposjećeniji otok Evrope je prošle sezone bila praktično puna. Slično je bilo i na Kanarskim otocima gdje sezona, zbog blage klime traje još duže. Tamo se dešava pravo ekonomsko čudo.
Dijelom zbog turista koji opet kupuju apartmane i vikendice, ali i zbog domaće potražnje se opet mogu posvuda vidjeti dizalice i živost na gradilištima. Već i to svjedoči kako španskoj privredi dobro ide, piše DW.
To pokazuje i španski ured za statistiku: stopa ekonomskog rasta je 2022. bila 5,5%, dakle postotak o kojem mogu samo sanjati i mnoge zemlje sjevera Evrope. Naravno, Španija ima još dugi put pred sobom dostići blagostanje svojih građana jedne Njemačke ili Nizozemske. Ali, prošle godine je njemačka stopa rasta na jedvite jade dostigla 1,9%, prosjek u zoni eura je bio 3,5%.
I poskupljenja – jedva ima
No i španski premijer Pedro Sanchez je bio ugodno iznenađen postignutom stopom:
„Naša zemlja prolazi kroz krizu bolje nego države u našem susjedstvu." Dapače: MMF procjenjuje kako bi ta zemlja i u ovoj i u sljedećoj godini mogla ostvariti natprosječan ekonomski rast.
A to znači i više radnih mjesta: stopa nezaposlenosti u Španiji je na najnižem nivou u posljednjih 15 godina, ali je ipak još zastrašujuće velika – 13%, u Njemačkoj je 5,7%, prosjek u EU-u 6,1%. Najviše može začuditi stopa poskupljenja. Uprkos sve skupljoj nafti i plinu, u Španiji je ona prošle godine bila 5,5%, gotovo upola manje nego u Evropskoj uniji gdje je bila 10,4%. To se nastavilo i u ovoj godini. U zoni eura je u januaru doduše pala na 8,5%, ali Španija i dalje prednjači po dobrim rezultatima.
Doduše prošlog ljeta su i u Španiji cijene odletjele nebu pod oblake s gotovo 10% inflacije. Madrid je to divljanje uspio obuzdati. Naravno, i mnogi drugi u Evropi se pitaju: kako su to uspjeli?
Kao i obično: tako da je država odriješila kesu i odrekla se nekih prihoda. Država je intervenirala u tržište živežnih namirnica, ali i u stanarine i u cijene energenata. Riječ je o izdacima koji su drugdje ostavili najveću pustoš u novčanicima građana.
Niske cijene struje
Posebno je španska gornja granica cijene električne energije bila pouka. Tu se i Evropska unija prošlog decembra složila oko „španskog modela". Tamo je ona određena još prošlog ljeta. Sad je Španija s jednom od najnižih cijena električne energije u Evropi. To sad privlači i inozemne firme kojima je račun za struju bitna stavka. Španija je tu granicu postavila preko ograničenja cijene za plin koji se troši u termoelektranama. Ne samo da je to zemlja s najviše LNG-terminala u Evropi, nego je tu i plinovod iz nedaleke sjeverne Afrike.
I kod stanarina je Madrid postavio granicu o kojoj se razmišlja i drugdje u Evropi. Stanarine smiju rasti najviše 2% godišnje. To je trenutno daleko ispod stope inflacije, a stari je problem u nekom urbanom centru Španije uopće naći stan. Dugoročno – i ako se ne grade povoljni stanovi - će možda to samo još pogoršati stanje, ali u 2022. se to pozitivno odrazilo na kućne blagajne.
Skupo za državu, ali ako se isplati…
Početkom ove godine je uvedena još jedna mjera gdje se država potpuno odrekla prihoda poreza na dodanu vrijednost za osnovne živežne namirnice: hljeb, brašno, proizvodi od žitarica, ali i za jaja, mlijeko i mliječne proizvode, voće i povrće… Država je potporom bitno olakšala i javni prijevoz: uvedena je besplatna karta za podzemnu željeznicu, mjesečne pretplatne karte za autobuse i željeznicu su postale upola jeftinije. Na Mallroci i Kanarskim otocima je javni prijevoz potpuno besplatan – ali samo za lokalno stanovništvo.
Sve to košta – i to golemi iznos: „Mi smo mobilizirali 45 milijardi eura", objavio je premijer Sanchez ovih dana zastupnicima u parlamentu. To je visoka cijena, ali ima smisla ako se isplati – većim obimom ekonomije i prihodi od poreza su viši nego što su ikad bili.
No to kratkoročno nije dovoljno tako da je koalicijska vlada Sancheza socijaldemokrata i ljevičarske stranke Podemos uvela i „privremeni porez solidarnosti". Njega trebaju platiti banke, energetski koncerni, ali i pojedinci s vrhunskim primanjima. Jer španska pouka uspjeha je i stav španskog premijera Sancheza: „Mora biti pravedne podjele tereta".