Dosadašnja podrška muslimanskih zemalja Bosni i Hercegovini u pandemiji koronavirusa je simbolična. Kritičari kažu da sa muslimanskim svijetom treba graditi državničke, a ne podaničke odnose, piše Deutsche Welle.
"Uzdajte se u Boga i vlastite resurse“, poručio je reis Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein Kavazović građanima, nakon što su Ujedinjeni Arapski Emirati u jeku pandemije koronavirusa poslali pomoć Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori, ali ne i BiH.
Reis je potom pojasnio kako je potez Emirata „posljedica međusobnog nerazumijevanja politika“, a da je kriza izazvana širenjem koronavirusa „najbolja prilika da se to stanje prevaziđe“. Kritičari, međutim, tvrde da podrška muslimanskih zemalja BiH izostaje jer na bosanskoj strani nema državne politike koja bi sa partnerima iz muslimanskog svijeta gradila odnose na ravnopravnoj bazi. Direktor IFIMES-a (International Institute for Middle-East and Balkan Studies - Međunarodnog instituta za Blisko-istočne i Balkanske studije) Zijad Bećirović to pojašnjava na primjeru odnosa BiH i Turske.
"Odnosi sa islamskim svijetom u BiH prepušteni su Stranci demokratske akcije (SDA) i njenom predsjedniku Bakiru Izetbegoviću, koji je svoju sudbinu vezao za tursku Stranku Pravde i razvoja (AKP) i njenog čelnika Recepa Tayyipa Erdogana. Izetbegović i SDA nikada nisu izgrađivali državne odnose između BiH i država iz tog dijela svijeta, nego je to bila međustranačka saradnja i većina nje u okviru muslimanskog bratstva. To se pokazalo ne samo poraznim za BiH, nego i nedoraslo političkom trenutku“, kaže Bećirović.
Turska je, u međuvremenu, uputila određenu količinu medicinskog materijala Crvenom Krstu/križu BiH, a radi se uglavnom o zaštitnim maskama, rukavicama i odijelima. Ankara je Srbiji poslala testove, a predsjednik Erdogan je u emotivnoj poruci Aleksandru Vučiću najavio i konkretniju podršku Beogradu.
„Nadam se da će medicinska oprema, koju ćemo poslati u vašu zemlju, pored setova za testiranje koje smo vam prethodno dostavili, predstavljati našu podršku prijateljima iz Srbije u njihovoj borbi protiv pandemije“, napisao je Erdogan Vučiću.
Turski predsjednik je, u međuvremenu, obećao podršku i političkim liderima iz BiH, Bakiru Izetbegoviću i Miloradu Dodiku, sa kojima je razgovarao putem telefona.
Direktor IFIMES-a, međutim, smatra da u aktuelnom trenutku ne treba tražiti oslonac u Erdoganu i njegovoj politici.
„I to se može osjetiti i primijetiti i sada za vrijeme trajanja pandemije Covid-19. Nevjerovatno je da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ima kvalitetnije odnose sa vladarima islamskog svijeta, uključujući i turskog predsjednika Erdogana. Vjerski romantizam Bakira Izetbegovića pokazao se poraznim za bošnjački narod i BiH kao državu. Male države kao što je BiH moraju voditi vrlo jasnu i principijelnu politiku prema svim državama i stranama svijeta. Takvu principijelnu politiku do sada nije vodio nijedan nacionalni/nacionalistički čelnik iz BiH“, napominje Zijad Bećirović.
Profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Esad Duraković ističe da, pored arapskih zemalja i Turske, i Sjedinjene Američke Države i Evropska unija (EU) imaju dug prema BiH „jer su dopustile stravičnu agresiju“ devedesetih godina prošlog stoljeća. On podsjeća da je BiH u ratu devastirana do te mjere da je danas „najnefunkcionalnija država u regiji“. I to ne svojom krivicom, dodaje profesor.
„Zato je BiH najranjivija u regiji i pred epidemijom koronavirusa. Mi smo nažalost neuređena zemlja koja objektivno nije u stanju nositi se bez pomoći s takom teškom krizom s kakvom jedva da izlazi nakraj i najnapredniji dio svijeta. Drugim riječima, kao i devedesetih, svijet i u ovoj teškoj situaciji svojim odnosom prema BiH pokazuje koliko je nehuman, nekorektan prema našoj zemlji. Dakle, poenta jest na izostanku pomoći iz arapskih zemalja, pa i Turske, mada su iz Turske stigle neke mrvice, nego je riječ o izostanku adekvatne pomoći svijeta jednoj zemlji koju je taj isti svijet nedavno prepustio agresiji. To je zaista nehumano“, kaže Duraković.
Duraković smatra da bi sve države trebale pomagati jedna drugoj, ali da bi Erdoganov prioritet, kao i prioritet arapskih zemalja, u ovom slučaju trebala biti BiH, a ne zemlje „koje su izvršile agresiju na BiH“.
„Bit ću oštar, ali i sasvim precizan: riječ je o političkoj i etičkoj nekorektnosti prvoga reda! Ne stiže pomoć iz Saudijske Arabije, Emirata, Katara, Kuvajta, iz bogatih zemalja koje nama u BiH verbaliziraju ljubav, čiji uglednici uzimaju najbolju zemlju u BiH i grade sebi naselja, a nije riječ o ekonomskim investicijama. Njihova pomoć već stiže susjednim zemljama, a BiH zaobilaze. Nemoguće je ne osjetiti gorčinu zbog ovoga, jer opet smo prepušteni sami sebi u dramatičnom času, kada smo neposredno suočeni s prijetnjom s kojom ćemo teško izaći nakraj“, kaže Duraković.
Izostanak pomoći „muslimanskih“ zemalja BiH za profesora Durakovića je „politička i etička nastranost“.
„To je još jedan od krunskih dokaza kako muslimani u svijetu općenito ne uvažavaju ključnu instituciju islama, a to je institucija Ummeta (Ummet - zajednica muslimana bez obzira na njihovu nacionalnu i državnu pripadnost op. aut.) koja podrazumijeva apsolutnu solidarnost. Muslimanski svijet inače je izveo svoj sveti Tekst iz konteksta; on samo verbalizira islam, a ne živi islam i guši se u vlastitom licemjerju. To je temeljni razlog zašto i sam taj svijet danas proživljava teške dane... U ovom slučaju, ne radi se ni o kakvim ekonomskim interesima, nego se radi o jednome kompleksu prema kome muslimani verbaliziraju ljubav jedni drugima, ali se ne pomažu međusobno, već naprotiv. To je ona vrsta kulturno-civilizacijskog kompleksa u kome se želi dokazati nadmoć upravo nad 'članovima porodice', između ostaloga zaobilaženjem 'braće' i servilnošću prema onima koji nisu članovi porodice, ili Ummeta“, kaže Duraković.
