Izbor Ivayla Peteva na mjesto selektora nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine skratio je naše muke, lišio nas navijačkog košmara, spasio nas grdnih troškova odlaska na Europska ili Svjetska prvenstva, i za neko duže vrijeme učinio nas kontinentalnim nogometnim autsajderima.
Postavljanje ispod prosječnog bugarskog trenera na klupu „zmajeva“ trebamo promatrati sa dva stajališta: Prvo, Petev će osigurati da Misimovićevi (i njegovih menadžerskih jarana) anonimusi nastupima u reprezentaciji podignu sebi cijenu, da pronađu odgovarajući angažman koji će barem djelimično začepiti nezajažljive ralje polukriminalne bratije koja se vrti oko reprezentacije. Drugo, na taj način će se privesti kraju definitivno rasulo i uništenje bosanskohercegovačke nogometne reprezentacije, jedine kohezione snage ove zemlje, jedine zajedničke stvari lišene (koliko-toliko) stranačkih udvorica i prištapskih idiota.
I dok potpuno razumijem razorno djelovanje Vice Zeljkovića, to mu je poslanje, to mu je zadaća, i daidžina preporuka, dotle nikako ne mogu razumjeti Zvjezdana Misimovića. Našu zvijezdu, kapetana, našu nadu, ufanje, našu navijačku ljubav. Zar da „naš Miske“ razara vlastitu reprezentaciju, zar da on paktira s onima koji užasnu odioznost prema izabranoj vrsti vlastite zemlje iz dana u dan potenciraju i propagiraju po rigidnim medijima prepunim mržnje i prijezira. A, guranjem Peteva uradio je upravo to.
Tko je Misimovića tako snažno ujeo za srce da se tako zdušno primio destrukcije onoga što je dijelom i sam stvarao? Šta njemu nedostaje, šta ga tjera da svu igračku lucidnost, ponekad i genijalnost, pretvori u rušilačku energiju čija će pogubost biti vidljiva još godinama i godinama ? Utjecaj, slava, taština, novac...? Jeli se, možda, inati Barbarezu i onom drugom članu „stručne komisije“. Vjerojatno ćemo saznati poslije prvih kvalifikacijskih blamaža.
Slaba nam je utjeha u prilično pouzdanoj prognozi da Petev neće dugo figurirati na klupi, jer teško će se netko ozbiljan prihvatiti reprezentacije nakon njega. Lako je pretpostaviti da će Bugarin ostaviti raspašoj, kako u svlačionici, tako i u kancelariji Nogometnog saveza.
Ovakva su razmišljanja i lamentiranja nad nogometnom reprezentacijom Bosne i Hercegovine, uglavnom, „pokupljena“ iz naroda, sa ulica, iz kafana. Postavke u ovome tekstu – opće su poznata stvar! Međutim, odgovora sad-zasad nema na pitanje tko tako jak stoji iza projekta razaranja naše izabrane vrste. Tko je projicirao slom, tko je za provedbu istog upregnuo spomenute aktere? Misimović, a naročito Zeljković nisu glavni igrači. Oni su tek pikzibneri u nekim jačim i dlakavijim rukama. Čijim?
Neka odgovor na ovo pitanje potraže neki od par milijuna zagovarača zavjera u Bosni i Hercegovini!
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
