Crna Gora je nedavno po prvi put u historiji doživjela da na demokratskim izborima smijeni vlast DPS-a i njenog predsjednika Mila Đukanovića. Povodom toga, njemački magazin Spiegel objavio je tekst i intervju s Dritanom Abazovićem.
"Time se "Sistem Milo" poslije skoro tri decenije nalazi pred temeljnim političkim zaokretom. Tri izborna saveza u parlamentu imaju veoma tanku većinu i žele da zajedno vladaju. Problem: savezi su politički krajnje heterogeni, njihova lepeza seže od srpskih nacionalista i Putinovih prijatelja sve do socijalno-liberalno-zelenih", navodi taj list.
"Spiegel" dalje piše da je "Dritan Abazović vodeći političar najmanjeg od ova tri saveza, liberalno-zelene koalicije Crno na bijelo".
"Ona je na izborima dobila 5,5% glasova. Savez smatraju jezičkom na vagi. Abazović je stoga trenutno najtraženiji političar u Crnoj Gori", piše "Spiegel".
Gospodine Abazoviću, ove izbore u Crnoj Gori smatraju historijskim za zemlju. Kakav su sistem građani poslali u historiju?
Po prvi put u historiji naše zemlje desio se politički zaokret putem izbora, uprkos svim manipulacijama. Građani su poslali u historiju jedan autokratski sistem, u kom su predsjednik države Milo Đukanović, njegova familija i prijatelji, uz pojedine druge ljude zemlju tretirali kao privatno vlasništvo i shodno tome je pljačkali.
U zapadnoj politici i diplomatiji Đukanovića ne smatraju baš neproblematičnim, ali ga vide kao pro-zapadnog.
Đukanović je samo uvijek tvrdio da je pro-zapadni. Ali nikad se nije založio za prave demokratske vrijednosti Zapada.
I to niko na Zapadu nije spoznao?
Pa postoji koncept stabilokratije. Pojedini političari u Evropskoj uniji (EU), autokrate u regionu Zapadnog Balkana drže za garante stabilnosti. Što je teška greška. Prava demokratizacija se ne može realizovati sa stabilokratama poput Đukanovića. Umjesto jakih vođa, EU bi trebala da podrži jake demokratske institucije. Đukanović je po EU širio famu kako će se u Crnoj Gori desiti apokalipsa ako njega ne bude na vlasti. Želim da garantujem Evropi da to nije istina.
Znači li to da Đukanović neće dobrovoljno sići sa vlasti?
Moj utisak je: ne - ili barem neće tek tako.
Da li može da dođe do režiranih nemira?
Nadam se da neće. Prošle nedjelje je bilo napada na muslimanske institucije. Nejasno je ko su počinioci. Smatram da samo jedna politička snaga može trenutno da ima interesa da se takvi incidenti dešavaju: Đukanović i njegova partija.
Tri koalicije, koje sada imaju knap parlamentarnu većinu, su krajnje različite. Da li stoga uopšte mogu da zajednički vladaju?
Da, to je moguće, jer se nalazimo u prapolitičkoj fazi. Nikad nismo doživjeli temeljni zaokret. Ne radi se u Crnoj Gori sada o smjeni političkog progama, nego o okončanju autokratije i putu u demokratsku budućnost.
Šta su linije koje budući koalicioni parteneri ne smiju preći?
Mi, lideri ova tri izborna saveza, smo u srijedu potpisali sporazum. I u njemu između ostalog konstatovali da će Crna Gora ostati NATO država, da će i dalje stremiti EU integracijama i neće povući priznanje Kosova. Ako se neko toga ne bude držao, mi ćemo izaći iz te koalicije. Naš izborni savez je garant za istinski demokratski razvoj.
Crnogorska država je skoro posve identična sa Đukanovićevom partijom. Kako ćete tom aparatu nametnuti svoju političku volju?
DPS je hibrid komunističke partije i mafijaške organizacije. Biće vrlo teško boriti se protiv toga, ali negdje i nekako se sa tom borbom mora započeti. Naš najbitniji unutrašnjo-politički cilj će biti da depolitizujemo državni aparat i pravosuđe.
Vaša partija samu sebe doživljava kao eksplicitno građansku. Takvih u regionu Zapadnog Balkana skoro i da nema. Time ste stvorili i kontra-koncept vladajućem etno-nacionalizmu. Koliko će biti teško spovoditi takvu politiku na Balkanu?
Stvarno je teško etablirati se sa takvom politikom. Ja sam prvi političar u historiji Crne Gore koji je kao pripadnik jedne nacionalne manjine, u mom slučaju konkretno Albanac, predsjednik jedne građanske partije. Za mnoge je to na početku bilo šokantno. U međuvremenu su se na to i navikli. Nadam se da će naš primjer biti škola za ostale. Moramo napokon napustiti tu razarajuću etno-politiku. Ona je u našem regionu samo stvorila grdne probleme.
Od dana izbora dobijete javne prijetnje iz Đukanovićevih krugova. Prošle nedjelje uveče je pred Vašu kuću u rodnom Vam Ulcinju umarširala urlajuća grupa huligana. Da li Vas je strah?
Nisam te noći bio kući. Kad sam za to saznao našalio sam se da su ti ljudi vjerovatno došli da me podrže. Da, tačno je: postoji ogroman pritisak na mene. Trenutno sam pod policijskom zaštitom.
To zvuči vrlo ozbiljno…
Znam da ima puno ljudi koji bi mi nešto uradili i koji mogu da mi nešto urade. Ali, ne plašim se. Prijetnje su cijena koju političar plaća. A, u sadašnjoj situaciji su i logične. Poslije izborne pobjede u zemlji ima veoma puno ljudi koji imaju veoma puno da izgube.
