Dragan Mioković, poznati bivši sarajevski policajac i jedan od onih ljudi koji su simbol odbrane glavnog grada, ušao je politiku.
Kako je i sam objavio, pristupio je Našoj stranci.
Za Raport je govorio o tome zašto se odlučio uopće ući u politiku, zašto u NS, o Trojci ali i o sigurnosnim izazovima, pravosudnim progonima branitelja BiH.
Gospodine Miokoviću, zašto u politiku? Odnosno, što Vam to treba?
Ja sam potpuno siguran da ova geopolitička preslaganja na svjetskom nivou nisu doživjela kulminaciju, a da je ta kulminacija bar relativno blizu. Kako će se ta kulminacija manifestovati, hoće li samo nekim političkim lomovima ili će to izaći na veliki belaj, ja to ne mogu dokučiti.
S druge strane, BiH kao mala zemlja na Balkanu, ne samo da je to ne može zaobići, nego je ona kao takva tipovana kao jedna od mogućih point tačaka gdje će se ta kulminacija prelamati.
Ja sam po prirodi treniran da budem proaktivan. Ja mogu duže pod vodom, nego čekati. I jednostavno nešto se mora raditi. Ja moram nešto uraditi. Ja neću da me, šta god to bilo, uhvati potpuno nespremno. Ne prejudiciram niti potenciram neki svoj značaj, ne. To je jednostavno moja stvar. Ja jednostavno hoću da u to što sam siguran, uđem koliko toliko pripravan. Procijenio sam da mi Naša stranka daje prostor za to. Obavio sam s njima razgovor i vrlo su korektni bili, s uvažavanjem, što mi je prijalo, i u nekoliko minuta smo se dogovorili.
A, što Naša stranka?
Naša stranka je po svojoj vokaciji liberalno-socijalna. I ja sam to socijalno krilo. Nazori koji NS u javnosti propagira ja ih prepoznajem kao svoje. Dakle, nešto meni blisko. Ono što mi se posebno svidjelo jeste dosljednost. To cijenim u relaciji s ljudima, posebno u politici. I treće, a to je vjerovatno moja profesionalna deformacija, ja se ne sjećam afere u koju je bio umještan neko iz NS-a. Ja sam u razgovoru koji smo imali rekao da sam spreman da se stavim na raspolaganje, ali isključivo, u okviru onoga za što ja mislim da znam raditi. A to je generalno problematika sigurnosti. I tom dijelu mogu dati neki svoj doprinos. Kako stranci, tako i općem dobru.
Ipak, Dragan Mioković je sebi izgradio neko ime u Sarajevu i šire. Ljudi vas cijene zbog svega što ste uradili i što radite odnosno govorite. A, brojne su ličnosti koje su tako ušle u politiku i blato koje ono nosi.
Je li Vas strah da Vas politika ne uvuče u svoje blato koje kod nas posebno smrdi?
Zna javnost, osjetio sam ja personalno taj potez politike kad me se pokušalo uvaljati u blato, na najprizemniji i najružniji način. Međutim, upravo to što si rekao, ja imam puno godina i sve sam proveo u Sarajevu i ljudi me znaju. Nemam tu vrstu straha iz dva razloga.
Prvi, da bi se čovjek razočarao, čovjek mora nešto da očekuje i priželjkuje. U nekakvom ličnom diskursu, a od NS-a ili politike, ne očekujem ništa. Dakle, meni ništa ne treba.
Dakle, ulazite rasterećeni i, hajmo reći, situirani u političku arenu…
Apsolutno. Dakle, ništa mi ne treba. Ja prema bilo kome niti prema Našoj stranci nemam nikakav uvjet.
Drugo, postoje, nema ih puno, ali postoje stvari ili oblasti oko kojih s mnom nema razgovora ili diskusija. Nema autoriteta koji mi može naturiti nešto što je u suprotnosti s mojim pojimanjem stavri.
Ali, politika je ustvari kompromis, umjeće dogovora pa nekad to podrazumjeva upravo prihvatanje nečega s čim se i ne slažete.
Naravno. Ja baš nisam od onih koji su za odustajanje. Odlaganje, pogotovo, kad pričamo o idealima, je nešto drugo od odustajanja. To kod mene ne dolazi u obzir. Građanska Bosna i Hercegovina je moj ideal, i ja od toga neću odustati. Meni su jasna kretanja i trenutna situacija i ona će se rješavati politikom i kompromisima, ali od ovog ideala neću odustajati.
Hoćete li biti na nekoj listi na oktobarskim izborima?
Pitan sam to i u Našoj stranci, vrlo korektno mi je ponuđeno i to i nešto drugo. Ja sam se činom učlanjenja i javnim objavljivanjem, faktički pristao da to bude odluka stranke. Pretpostavljam da hoću.
Kantonalna lista?
Da, pretpostavljam da će biti to. Moj angažman u politici može biti samo u kontekstu oblasti sigurnosti. Ja pod tim podrazumijevam efikasniju organizaciju policijskih snaga i drugo, jačanje postojeće zakonske regulative, posebno u oblasti Zakona o krivičnom postupku i Krivičnog zakona. Ove oblasti mogu biti unapređivanje na sva tri nivoa. Taj neki nivo je što se mene tiče najmanje bitan.
Kako ocjenjujete rad Trojke u Kantonu Sarajevo, odnosno Vlade KS koju vodi premijer Edin Forto, koji je i predsjednik NS-a? Je li Trojka opravdala očekivanja?
I prije nego što sam pristupio NS-u, rekao bih ti isto, a to je da je veliki iskorak i da o Trojci puno govori činjenica da su tri politička projekta koji nisu blizu na političkom spektru, našli zajednički sadržilac da djeluju kao tim, i drugo da osvoje vlast u Sarajevu. To je samo po sebi, u uslovima političkog djelovanja kakvo je kod nas na sceni, uspjeh.
Kada je KS u pitanju, mislim da Vlada radi dobro svoj posao. To uvijek može biti bolje. Ali, generalno, kada se vidi u koje su projekte ušli ili u kakvo su osinje gnijezdo barnuli, to se mora poštovati.
Hoće li to građani prepoznati? Moj novinarski dojam jeste da su očekivali više. Projekti jesu pokrenuti, ali postoji i zamjerka da idu sporo.
Percepcija građana je nešto što s čim sam se ja susretao i morao nositi u značajnom dijelu svoje karijere. Jer svako od nas ima svoju percepciju. Ono što sam siguran, građani kao cjelina i građanin kao jedinka je uvijek u pravu. On ima pravo na svoju percepciju. Do onoga je ko pravi tramvajsku prugu je da nađe način da iskomunicira s tim građanima i da oni nemaju problem sa shvatanjem i prihvatanjem određenim pravila koja vladaju nesporno u tom EBRD-u i poslovnom svijetu. Te stvari i takvi nesporazumi ne mogu se i ne smiju se fakturisati građanima. Do politike je da iskomunicira. Ako to građani ne prepoznaju, to opet neće biti do građana, nego do onih koji to treba da iskomuniciraju.
Usred te političke borbe, stvari koje su bjelodano jasno dobre i pozitivne, politički subjekti namjerno degradiraju i prljaju i na taj način prave sliku apsolutnog beznađa. Čini mi se da je krenulo s mrtve tačke, i da građani prepoznaju da svi nisu isti.
Može li Trojka napraviti iskorak na ovim izborima na federalnom i dražvnom nivou? Da, recimo, bude nezaobilazan faktor u formiranju vlasti?
Mislim da stvari, posebno u politici, treba objektivno posmatrati. Ovakva radikalizacija na globalnom planu i njeno prelamanje na BiH, ne govori u prilog tezi da će tri nacionalističke stranke biti lako pobjediti na izborima. To je stvarnost. Strateški bi bilo dobro, a iz ovog kratkog vremena koje sam u NS-u mislim da se to i radi, da ukoliko Trojka ostane jedinstvena i potvrdi to zajedničkim kandidatom za Predsjednštvo BiH, da se jednim promišljenim, ne agresivnim, nego suštinski istinitim nastupom kroz kampanju može postići da na federalnom nivou Trojka bude nezaobilazan faktor, a i ojačati snage na državnom nivou. To bi bila objektivna očekivanja.
S druge strane, lideri Trojke trebaju precizno definirati te ciljeve i da preuzmu odgovornost. Jer iz mogućnosti mjerljivosti tih rezultata prije nego se oni postignuti, će po meni značajno povući građane da povjeruju u tu opciju.
Nekoliko puta ste spomenuli aspekt sigurnosti i prelamanja dešavanja u Ukrajini na našu državu. Kakva nam je sigurnosna situacija, da li postoji opasnost od nekih sukoba ili destabilizacije?
Ozbiljne države i politike i pogotovo ozbiljne analitičke i obavještajne službe ne griješe kada BiH postavljaju kao jednu od fokusnih tačaka moguće eskalacije ukrajinske krize.
Da ukrajinski narod i ukrajinska vojska nisu pružili onako herojski otpor ruskoj agresiji, da bi mi u BiH već imali i incidente i probleme, puno ozbiljnije nego što bi mogli biti sad kako god se ukrajinska kriza završila.
Moja je procjena da sad u ovom raslojavanju, od jučer ruski tabloidi napadaju Putina, a to ne bi smjeli raditi da od 'tate' nisu dobili instrukcije, dakle nije za neočekivati da politika Beograda, odnosno Vučić, ne pusti niz vodu Dodika.
Je li Dodik inače radikalniji u zauzimanju ruske strane od samog Vučića, koji to ne radi javno?
Reći ću nešto što će mnoge iznenaditi, ali to misli: Riječ radikalan i Dodik ne mogu u istu rečenicu. Dodik nije radikalan. Privatno, personalno Dodika isključivo i jedino zanima vlast kako bi mogao zarađivati on i članovi njegove porodice i političkog kruga. Dodika ne zanima ni srpstvo, ni kako on kaže muslimani, ni Rusija, van ovoga kontaksta. U ovom kontekstu - zanima ga sve. Dačić je radikalan, Šešelj je radikalan, a Dodik je politički pragmatik. U tome je leži ključna opasnost za sporadične, pojedinačne incidente.
Jer, ukoliko izgubi podršku Vučića, ukoliko ovim promjenama unutar UN-a, gdje će Generalna skupština preispitivati veta, Dodik dolazi u situaciju da je zid iza leđa. Njemu ostaje ili dača u nekoj ruskoj tundri ili da ovdje ide do kraja.
Jesu li u tom kontekstu i njegove izjave da se plaši otmice od EUFOR-a?
Po meni, on ima dvije opcije. Odnosno njega čekaju jedna od samo dvije opcije. Prva je bijeg, a druga potpuna radikalizacija.
Mene brine, a reći ću nešto što se mnogima neće dopasti. Nedavno su ljudi komentirali kako Turska nama daje hranu, a Srbiji dronove Bajraktar. Ja pitam: Evo da nam sad Turska pokloni te dronove, kome ćemo ih dati? Ko će upravljati njima. Hoće li puk čiji starješina kaže da Herceg-Bosna predstavlja ideal hrvatskog naroda, ili onaj koji kaže da u Srebrenici nije bio genocid? Kome će se dati ti Bajraktari?
Ja podržavam izjavu ministra Podžića da ćemo braniti Bosnu šta god bilo. Ali hajde da je branimo institucionalno, da je brani onaj ko za to prima platu, a ne da nam djeca ginu.
I Amerika je najavila da će nam dati Javeline, i zato možemo pitati ko će njima upravljati…
To je pitanje. Vojska moje države se sastoji od tri puka i ja to pozdravljam. Ali zar ne bi bilo normalno da su u nekim vremenima unazad mjesec, pukovnici te vojske izašli na televiziju i građanima rekli 'evo nas'. Kad to urade, ja ću povući ovo što govorim.
Na kraju, kako gledate na optužnicu koju je podiglo Tužilaštvo BiH u slučaju 'Dobrovoljačka'?
Na spisku protiv kojih su sada podignute optužnice, nalaze si dvojica mojih neposrednih starješina. Ja sam član Udruženja Prve policijske brigade Stari Grad Sarajevo. Mi smo ogorčeni time.
Ja kao čovjek, kao građanin Sarajeva i kao neko ko je 30 godina radio u politici, ja ne znam šta mi je ogavnije. Da li to što nikome u Tužilaštvu BiH nije stalo da identifikuje, pronađe i goni, one ili onoga koji je ubio onih šest ljudi. To ne zastarjeva. Ili mi je odvratnija, ta velikosrpska težnja da se postigne balans u zločini. Svi koji me poznaju da ja nikad sebi ne bi dozvolio da odvajam 'naš' od 'njihovog' zločina. Ali, 11.541 ubijenih u Sarajevu i 1.600 ubijene djece ne može potrat ništa. I to bi tom Tužilaštvu trebalo biti jasno. Postavlja se pitanje: Ako je Haški tribunal rekao da je kolona bila legitimni vojni cilj, ako je to tog zaključka došlo i do Tužilaštvo 2003. i 2010., pa sud u Londonu oslobodio Ganića, a sud u Beču pokojnog Divjaka, o čemu mi onda pričamo?
I još jednu stvar, koja možda nije u direktnoj korelaciji, ali je važno. Ne mogu da vjerujem da će državni organ tog kalibra nasjesti na propagandnu velikosrpsku priču i u ovom predmetu spojiti 2. i 3. maj. Oni nemaju nikakve veze. Spajanje 2. i 3. maja u toj velikosrpskoj priči se radi iz dva razloga: prvi je da se kamuflira sudski dokazana namjera JNA da zauzme Predsjednštvo i Sarajevo dok je predsjednik van zemlje, i drugi, kada taj plan nije uspio, da se te neke fantomske 72 žrtve uvedu u tu priču o Dobrovoljačkoj.
Ja sam legalista, i ne ostaje mi ništa drugo da poštujem odluke suda. Ali sam spreman na ovaj način javno, da kao izjavu kovertiram sljedeće: Ako Sud BiH potvrdi ovu optižnicu, ljudi koji su u njoj će proći istu golgotu kakvu je prošao Dragan Vikić. A, rezultat višegodišnjeg procesa koji će te ljude satrat će biti istovjetan kakav je bio sa Draganom.
Kod slučaja Vikić, sam Sud je kazao da se kroz suđenje identificarao ubica, odnosno da je to Nedžad Herenda, ali ga se ne goni.
Ja sam zgrožen činjenicom da državnoj tužiteljici koja je podigla optužnicu nije bilo ni u peti da procesuira ljude za ubistvo zarobljenika. Ko je ubio ovih sedam ljudi? Ja bih prejudicirao kada bih da se zna, ali se pogovara od dana kada se to desilo. Javnost zna da je taj čovjek u stranoj državi i pod zaštitom te države. Ne znam kako će se to završiti.
Ali kako da ne budemo ogrčeni, pa sam sudija je u obrazloženju rekao da je tužiteljica podigla optužnicu na osnovu dokumenta na kojem je lažiran Draganov potpis.