Dok je SDA-ova antizapadna histerija na vrhuncu, na Zapadu pišu historiju u elementima zbog kojih iz balkanskog tamnog vilajeta upravo etiketiraju kao islamofobe.
Iz SDA i njene botovske kanalizacije već mjesecima se širi teorija o islamofobnom zapadu koji pokušava preko visokog predstavnika u BiH uvesti aparthejd nad Bošnjacima i getoizirati ih samo zato što su muslimani.
Prema tim teorijama, predvodnici ove zle islamofobone zavjere su SAD i Velika Britanija, države koje navodno guraju antibošnjačke prijedloge Christianu Schmidto pod nos da ih nametne.
A koliko je taj zapad islamofoban najbolje pokazuje primjer Velike Britanije. Naime, jučer je prvi minsitar Škotske, što je faktički premijer, postao Humsa Yousaf - musliman. On je izabran većinom glasova u svojoj partiji SNP kojom je vladala Nicola Sturgeon, velika zagovarateljica nezavisnosti Škotske. Yousaf je u historiju ušao kao prvi muslim i nebijelac na čelu Škotske.
Potrebno je istaći da je premijer Velike Britanija Rishi Sunak, hindus, koji vuče porijeklo iz Indije. Važno je istaći i da je gradonačelnik Londona već godinama Sadiq Kahn - musliman - koji je po prvi put ulice Londona okitio i osvijetlio u znak početka Ramazana.
Temom 'historijskih promjena' bavio se i CNN u svojoj analizi. Oni navode kako izbor Yousafa najbolje pokazuje koliko se Velika Britanija promijenila. Njihov tekst prenosimo u cijelosti:
Kada je Humza Yousaf položio zakletvu u škotskom parlamentu 2016. godine, nosio je zlato izvezeni sherwani – tradicionalnu južnoazijsku jaknu – i kilt.
“Ja, Humza Yousaf, kunem se poštenjem i iskrenim srcem,” ponosno je rekao na urdu, “da ću uvijek biti vjeran i držati istinsku vjernost Njenom Veličanstvu Kraljici Elizabeti, tako mi Bože pomozi.”
Od njega se sada očekuje da uđe u historiju tako što će postati prvi šef škotske vlade koji nije bijelac, nakon što je u ponedeljak izabran za lidera Škotske nacionalne partije (SNP).
Trijumf Yousafa rođenog u Britaniji, čija porodica vodi svoje porijeklo iz Pakistana, samo je najnoviji odraz toga kako su se vremena promijenila kako ljudi južnoazijskog porijekla zauzimaju vodeće uloge u britanskim, škotskim i irskim parlamentima.
Yousaf (37) se pridružuje britanskom premijeru Rishi Sunaku, hinduistu, koji je tu ulogu dobio prošlog oktobra i čiji su roditelji Indijci došli u Veliku Britaniju 1960-ih.
A preko Irskog mora je premijer Republike Irske Leo Varadkar, čiji je otac doktor porijeklom iz Indije.
Indija i Pakistan su nekada bili dragulj britanske imperije koja se protezala tako daleko širom svijeta da se često govorilo da sunce nikada neće zaći. Ali 75 godina od kraja britanske vladavine, mnogi komentatori su primijetili kako je historija napravila puni krug.
Sunder Katwala, direktor istraživačkog centra British Future, nazvao je Yousafa "tvorcem historije" u objavi na Twitteru.
„Imperija uzvraća udarac“, dobacila je Jelina Berlow-Rahman, advokat za ljudska prava iz Škotske, na platformi društvenih medija. “Istorijski trenutak za britansku politiku.”
'Bhangra s gajdama'
Yousafov otac rođen je u pakistanskom gradu Mian Channu, u prostranoj provinciji Pendžab koja se graniči s Indijom. Njegova majka je rođena u Najrobiju, Kenija, također u porodici pandžabskog porijekla.
Obojica su migrirali u Škotsku 1960-ih.
Od 1999. godine, Škotska ima decentraliziranu vladu, što znači da se mnoge, ali ne sve, odluke donose u škotskom parlamentu pod vodstvom SNP-a u Holyroodu u Edinburgu.
U intervjuu za škotske novine Holyrood iz 2018. godine, Yousaf je detaljno objasnio kako se porodica njegove majke suočila s rasnom diskriminacijom u istočnoafričkom gradu jer se smatra da oduzima poslove lokalnom stanovništvu. Teškoća je dostigla prelomnu tačku kada je njegova baka napadnuta sjekirom, rekao je. Preživjela je, ali porodici je bilo dosta.
"Bilo je vrijeme da se pobjegne i opet je to imalo smisla jer je postojao britanski poziv da ljudi iz Commonwealtha dođu i preuzmu industrijske poslove", rekao je Yousaf.
Rođen u Glazgovu 1985. godine, Yousaf je bio jedan od dvojice učenika iz etničkih manjina koji su pohađali njegovu osnovnu školu.
Predodređen porodičnim očekivanjima da bude ili računovođa, doktor ili advokat, Yousaf se prisjetio da je „najstrašniji“ trenutak bio kada je razbio kalup govoreći roditeljima o svojoj želji da se upusti u politiku.
„Moj tata, koji je zaista imao toliko dalekovidosti, rekao je da živimo u vremenu kada nam (u našoj zajednici) treba više zastupljenosti, a mi zapravo nismo imali ništa“, rekao je za Holyrood.
Yousaf se pridružio SNP-u dok je bio student na Univerzitetu u Glasgowu i popeo se kroz redove stranke, postavši član parlamenta 2011. godine – prvi muslimanski i nebijeli ministar iz kabineta koji je služio u Vladi Škotske.
Često je primjećivao da je njegovo vlastito porijeklo primjer socijalno liberalnog i etnički raznolikog pejzaža Škotske, čak je za sebe govorio da dolazi iz nasljeđa "bhangra i gajda".
Bhangra je tradicionalna narodna muzika Pendžaba, dok su gajde suštinski instrument Škotske.
Yousafova stranačka pobjeda potvrđena je nakon šestosedmične kampanje u kojoj su se on i još dva kandidata borili jedan protiv drugog.
U utorak će škotski parlament glasati za izbor šestog prvog ministra u zemlji, a očekuje se da će Yousaf zauzimati mjesto kao šef stranke s najviše poslanika.
On preuzima stranku sa najvažnijim ciljem da okonča tri vijeka dugu uniju Škotske s Engleskom - nešto što njegova prethodnica Nicola Sturgeon nije mogla postići nakon što je britanska vlada više puta blokirala put do novog glasanja o nezavisnosti.
"Mi ćemo biti generacija koja će osigurati nezavisnost Škotske", rekao je on u pobjedničkom govoru. “Tamo gdje postoje podjele koje treba zacijeliti, to moramo učiniti brzo jer imamo posao.”
Uspjeh dijaspore južne Azije
Vijesti o Yousafovoj pobjedi dominirale su naslovima u Pakistanu, s porukama i kovitlanjem na društvenim mrežama o historijskom trenutku. Dolazi u trenutku kada većina od 270 miliona stanovnika slavi Ramazan – najsvetiji mjesec u islamu, gdje se zajednice okupljaju kako bi postile, molile i razmišljale.
Noor Ahmed, iz Citizen’s Archive of Pakistan, neprofitne organizacije posvećene kulturnom i istorijskom očuvanju, opisao je putovanje koje je Yousaf prešao kao “pakistansku priču koja je dirljiva i aspirantna, i koja će biti hvaljena lokalno”.
"Imenovanje Humze Yousafa dio je šireg pokreta koji se formira na globalnom nivou, a koji je ranije bio priznat samo neformalno - da su pripadnici pakistanske dijaspore dugo igrali vitalnu ulogu u globalnoj historiji", rekla je za CNN.
Kada je Sunak na sličan način upisao historiju postavši prvi britanski premijer indijskog porijekla, mnogi u južnoazijskoj naciji požurili su mu čestitati - a neki medijski kanali su ga čak tvrdili kao svog.
Nešto manje od 10% stanovništva Ujedinjenog Kraljevstva je južnoazijskog porijekla, prema vladinim statistikama.
Lider glavne škotske opozicije, Anas Sarwar, također je dijete pakistanskih imigranata. Britanska ministarka unutrašnjih poslova Suella Braverman također ima indijske korijene, dok je gradonačelnik Londona Sadiq Khan rođen u pakistanskoj imigrantskoj porodici radničke klase.
Ali dok se politička zastupljenost manjina u Britaniji poboljšala, rasizam je daleko od pobijeđenog. Yousafovu pobjedu su pripadnici krajnje desnice pozdravili rasističkim komentarima na društvenim mrežama.
Drugi su primijetili da su Sunak i Yousaf također izabrani od strane svojih stranaka i da se tek trebaju suočiti sa općim izborima.
Put naprijed
Indijski potkontinent je osvojio nezavisnost od Britanskog carstva u augustu 1947. godine, a krvava podjela koja je uslijedila žurno je podijelila bivšu koloniju po vjerskim linijama – šaljući muslimane u novoformiranu naciju Pakistan, a Hinduse i Sikhe u novu nezavisnu Indiju.
Procjenjuje se da je 15 miliona ljudi iseljeno, a između 500.000 i 2 miliona je umrlo u egzodusu, prema naučnicima. Ostaje urezana u sjećanje mnogih koji su je doživjeli i njihovih potomaka.
Posmatrači su brzo ukazali na ironiju da će Yousaf, musliman pakistanskog porijekla, krenuti protiv Sunaka, hinduista indijskog porijekla, kako bi ispunio svoje obećanje o nezavisnosti Škotske.
Škotska je 2014. glasala protiv nezavisnosti sa 55%. Dvije godine kasnije, Britanija je glasala za izlazak iz Evropske unije kada je većina Škota željela ostati, postavljajući zemlju na put na koji se nije složila i ponovo pokretajući borbu za nezavisnost.
Prošlog novembra, britanski Vrhovni sud presudio je da škotska vlada ne može jednostrano održati drugi referendum o tome hoće li se otcijepiti od Ujedinjenog Kraljevstva - što je udarac zagovornicima nezavisnosti koji se bore protiv prosindikalnog establišmenta Westminstera.
Ubrzo nakon pobjede, Yousaf je tvitovao o porukama koje su stizale.
“Od Pendžaba do Poloka, ljudi iz cijelog svijeta i ovdje kod kuće su mi nudili svoje dobre želje”, napisao je.
Ali u međuvremenu je rekao da ima hitniji trenutni zadatak.
“Za sada, nakon dugog dana obećao sam vrlo pospanoj trogodišnjakinji da ću joj večeras ispričati priču o odlasku u krevet.”
